John R.W.Stott: KRŠĆANI SU SOL ZEMLJE

U ono vrijeme Isus reče svojim učenicima: “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Matej 15, 13

Tvrdnja je vrlo izravna. “Vi ste sol zemlji”. To znači, ako su oba društva ono što jesu u svojoj naravi i ponašaju se istinski, tada svijet propada kao trula riba ili meso, dok Crkva može spriječiti to truljenje.

Svakako, Bog je postavio u društvu i druge utjecaje koji zaustavljaju propadanje svijeta. Osnovao je po svojoj sveopćoj milosti ustanove, koje obuzdavaju ljudske sebične sklonosti i sprječavaju da društvo ne ode u kaos. Glavne su država (sa svojim autoritetom da postavlja i sprovodi zakone) i dom (to je brak i obiteljski život). Oni vrše zdrav utjecaj u društvu. A Bog ipak namjerava da njegov otkupljeni, obnovljeni i pravedni narod bude najsnažniji od svih obuzdavajućih utjecaja u grešnom društvu. Kao što kaže R.V.G. Tasker, učenici “trebaju biti moralno dezinfekciono sredstvo u svijetu gdje su moralna mjerila niska, neprestano se mijenjaju ili uopće ne postoje.”

Pratite nas na fb stranici HORIZONTI VJERE

Djelotvornost soli je uvjetovana: ona mora zadržati svoju slanost. Ali točno uzevši, sol nikada ne može izgubiti svoju slanost. Saznao sam da je natrijev klorid vrlo stabilan kemijski spoj, otporan prema gotovo bilo kojem utjecaju. Ipak se može pokvariti miješanjem s nečistoćama pa postati beskoristan, čak i opasan. Neslana sol je nekorisna čak i za gnojivo, tj. za smjesu organskih otpadaka. Dr.David Turk mi je nagovjestio da ono što se tada nazivalo “sol”, bio je zapravo bijeli prašak (možda iz okolice Mrtvog mora), koji je osim natrijevog klorida imao i mnogo drugih tvari, jer u ono vrijeme nisu postojale rafinerije. Natrijev klorid je u tom prahu vjerojatno bio najtopljiviji sastojak i tako ga se najlakše moglo isprati. Ostatak od toga praška još je uvijek izgledao kao sol i bez sumnje se i dalje tako nazivao, ali niti je imao okus soli, niti je djelovao kao sol. Bila je to samo prašina da se baci na cestu.

Pratite nas na instagramu

Isto je i s kršćaninom. “Imajte sol u sebi”, kaže Isus jednom drugom prigodom (Marko 9:50). Kršćanska je slanost kršćaninov karakter ocrtan u blaženstvima i odano kršćansko učeništvo koje se očituje riječima i djelima (Luka 14:34-35; Kol 4:6). Da bi kršćanin bio djelotvoran mora zadržati svoju sličnost Kristu, kao što sol mora zadržati svoju slanost. Ako se kršćani izjednače s nekršćanima i pokvare svjetovnim nečistoćama gube svoj utjecaj. Utjecaj kršćana na društvo ovisi o njihovoj različitosti, a ne o njihovom poistovjećivnaju. Dr.Lloyd-Jones to ovako naglašava: “Slava Evanđelja leži u tome da kad je Crkva potpuno drukčija od svijeta, ona ga i privlači. Tada je svijet primoran da sluša njezinu poruku, iako je na početku možda mrzi.” Ako se nas kršćane ne može razlikovati od nekršćana, nismo od nikakve koristi. Može nas se odbaciti kao neslanu sol, “da se izbaci van, da je ljudi pogaze.” “Ali kakvo poniženje” primjećuje A.B.Bruce, “umjesto da smo spasioci društva, postajemo građa za ceste!”