Iako je uvriježeno mišljenje kako su svi anglikanci za ređenje žena, to ipak nije tako. Veliki broj anglikanaca se protivi ređenju žena.
Anglikanska zajednica (Anglican Communion), koja obuhvaća više od 85 milijuna vjernika diljem svijeta, odlikuje se širokim spektrom teoloških i liturgijskih praksi. Dok su mnoge anglikanske crkve — uključujući Crkvu Engleske, Episkopalnu crkvu SAD-a i anglikanske crkve u Kanadi, Australiji i Novom Zelandu — otvorile vrata ređenju žena za svećenike i biskupe, unutar same zajednice i dalje postoje snažni otpori tom procesu.
1. Apostolska tradicija i primjer Krista
Kao i Katolička Crkva, konzervativni anglikanci tvrde da je Isus Krist izabrao samo muškarce za svoje apostole i da ta činjenica ima normativnu, a ne samo povijesno-kontekstualnu vrijednost. Oni vjeruju da svećeništvo mora ostati u kontinuitetu s tim apostolskim naslijeđem.
2. Sakramentalna teologija
Za tradicionaliste, svećenik ili biskup ne predstavlja samo zajednicu, nego također djeluje in persona Christi – „u osobi Krista“. Budući da je Krist bio muškarac, oni smatraju da samo muškarci mogu valjano simbolizirati Kristovu osobu u sakramentalnom kontekstu, posebno u euharistiji.
3. Jedinstvo s povijesnim Crkvama
Protivnici ređenja žena ističu da taj korak dodatno udaljava Anglikansku zajednicu od pravoslavnih i rimokatoličkih crkava, koje zadržavaju isključivo muško svećeništvo. Budući da je jedno od anglikanskih načela važnost katoličkog kontinuiteta i jedinstva sa širim kršćanstvom, ređenje žena za njih predstavlja prepreku ekumenskom dijalogu.
4. Narav Crkve i uloge muškarca i žene
Mnogi tradicionalni anglikanci vjeruju u komplementarnost spolova – ideju da muškarci i žene imaju različite, ali podjednako vrijedne uloge u Crkvi. Ređenje žena za njih predstavlja narušavanje te božanske ravnoteže i uvodi „duh sekularnog egalitarizma“ u Crkvu.
5. Pitanje autoriteta i kontinuiteta
Ređenje žena često se vidi kao simptom dubljih teoloških pomaka unutar liberalnijih dijelova Anglikanske zajednice, uključujući promjene u odnosu prema autoritetu Svetog pisma, tumačenju tradicije i moralnim pitanjima (poput istospolnih brakova). Konzervativci smatraju da ređenje žena nije samo „pitanje prakse“, već i znak doktrinarne nestabilnosti.
6. Pitanje „katoličkog“ identiteta unutar anglikanstva
Anglikanska zajednica obuhvaća i tzv. anglo-katoličko krilo, koje naglašava sakramente, liturgiju i svećeništvo u kontinuitetu s rimskom i pravoslavnom tradicijom. Za mnoge pripadnike tog krila, svećeništvo žena ne samo da narušava sakramentalnu simboliku, nego i razbija osjećaj liturgijske i teološke povezanosti s ranom Crkvom.
Vidi i ovo: Mogu li se svećenici ženiti?
Posljedice i podjele
Uvođenje ženskog svećeništva izazvalo je ozbiljne podjele unutar Anglikanske zajednice. Neki biskupi i vjernici napustili su svoje matične crkve i osnovali tzv. Continuing Anglican crkve ili pristupili Rimokatoličkoj Crkvi putem Personalnog ordinarijata koji je ustanovio papa Benedikt XVI. (npr. Ordinariate of Our Lady of Walsingham u Engleskoj).
Unutar same Crkve Engleske uvedeni su posebni mehanizmi, poput „letećih biskupa“, koji skrbe za župe koje ne prihvaćaju žensko svećeništvo.
REĐENJE ŽENA U REFORMIRANOJ EPISKOPALNOJ CRKVI I ANGLIKANSKOJ CRKVI SJEVERNE AMERIKE
Reformirana episkopalna crkva (Reformed Episcopal Church – REC) je konzervativna anglikanska denominacija koja ne podržava ređenje žena za svećenike ili biskupe. Iako dopušta određenu ulogu žena u crkvenom životu, zaređeno svećeništvo je isključivo rezervirano za muškarce.
1. Zabrana svećeničkog ređenja žena
Reformirana episkopalna crkva ne zaređuje žene za đakone, prezbitere (svećenike), ni biskupe. Taj stav temelji na:
Biblijskom nauku: REC tumači Pavlove poslanice (posebno 1 Tim 2:12 i 1 Kor 14:34) kao zabranu ženama da vrše autoritativno poučavanje i vodstvo nad muškarcima u crkvenom kontekstu.
Apostolskoj i povijesnoj tradiciji: Naglašavaju kontinuitet s Crkvom prvih stoljeća u kojoj žene nisu zaređivane.
Sakramentalnoj i duhovnoj ulozi svećenika: Kao što su i konzervativni katolici i anglikanci naglašavali, svećenik simbolizira Krista kao Zaručnika Crkve — što oni drže neraskidivo povezanim s muškim identitetom.
2. Uloga žena u crkvi
Iako žene nisu zaređene za sakramentalne službe, u REC:
mogu služiti kao katehistice, učiteljice, glazbene voditeljice, administrativne vođe i slično.
Naglasak se stavlja na duhovnu jednakost, ali funkcionalnu različitost muškarca i žene u Crkvi.
Reformirana episkopalna crkva je jedna od jurisdikcija unutar Anglikanske crkve Sjeverne Amerike (ACNA), a ACNA trenutno ima mješovit stav o ređenju žena:
Neke biskupije ACNA-e zaređuju žene za đakone, a neke i za prezbitere, ali ne i za biskupe.
Reformirana episkopalna crkva je jasno izjavila da neće rediti žene ni za jednu od svetih službi (Holy Orders).
ACNA trenutno provodi proces razmatranja i teološke evaluacije o pitanju ženskog ređenja, ali REC drži svoj stav nepromijenjenim.
Reformirana episkopalna crkva odbacuje praksu ređenja žena na temelju svetopisamskog, teološkog i tradicijskog razumijevanja svećeništva. Iako priznaje važnost i vrijednost žena u crkvenoj zajednici, drži da je sakramentalno svećeništvo isključivo muška služba. U okviru šire anglikanske zajednice, zauzima jasan i čvrst konzervativni stav koji je u skladu s tradicionalnim učenjima povijesne Crkve.
Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj jurisdikcijski pripada Reformiranoj episkopalnoj crkvi i s istom dijeli stav o ređenju žena.
Zaključak
Otpor ređenju žena unutar anglikanstva nije jednostavno pitanje „muškaraca protiv žena“, već se temelji na dubokim teološkim, sakramentalnim i ekleziološkim razlozima. Za mnoge konzervativne anglikance, očuvanje muškog svećeništva predstavlja vjernost Kristu, apostolskoj predaji i jedinstvu univerzalne Crkve. Iako većina anglikanskih crkava danas ređenje žena smatra normalnom praksom, pitanje ostaje izvor napetosti i podjela koje oblikuju budućnost zajednice.
Vidi i ovo: Apostolska sukcesija u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi