Nedavno je internetski portal Gospel Times ponovno objavio tekst jednog blogera pod naslovom „Zašto sam kršćanin“. U tom članku autor navodi deset razloga zbog kojih je postao vjernik. Struktura teksta karakteristična je za kineski stil pisanja: postavlja se isto pitanje više puta, a zatim slijede odgovori, prenosi chinasource.org
10 osobnih razloga zašto sam kršćanin
Poput većine Kineza, rođen sam u obitelji bez ikakve kršćanske pozadine. I danas živimo u društvu koje nije blagonaklono prema kršćanstvu, a ni naša kultura nema nikakve povijesne veze s kršćanskom vjerom. Ipak, poput milijuna mladih ljudi moje generacije, postao sam predan kršćanin. Zašto? Želio bih jednostavno objasniti, oslanjajući se na osobno iskustvo i objektivne činjenice.
1. Krist je izabrao mene
Zašto sam kršćanin? Biti kršćanin ne znači jednostavno pripadati nekoj religijskoj zajednici ili prakticirati određene obrede. Ja vjerujem da je Krist moj osobni Spasitelj. Iskusio sam Njegovo spasenje, ponovno se rodio i sada imam odnos s Njime. Iako sam nesavršen, trudim se živjeti u skladu s Božjom voljom.
Prije nego što sam upoznao Boga, vjerojatno nikada ne bih samoinicijativno tražio neku „stranu religiju“. No, gledajući unatrag, jasno mi je da nijedno iskustvo na mom putu vjere nije bilo slučajno. Sve je bilo prema Božjem savršenom naumu. Biblija kaže da nas je Bog izabrao prije stvaranja svijeta – nismo mi izabrali Njega, nego je On izabrao nas (usp. Job 15,16–19; 2 Sol 2,13).
2. Želim vjerovati u istinu
Zašto sam kršćanin? Osim što me Bog pozvao, moj odgovor je bio i razuman i svjestan. Moj razum ne može zanijekati činjenicu da je Bog stvorio čovjeka i otkupio nas. To ne potvrđuju samo duhovni autoriteti nego i mnogi vrhunski znanstvenici.
Moja savjest, taj Bogom dani osjet za istinu, ne dopušta mi da odbacim Stvoritelja koji me ljubi i Spasitelja koji je dao život za mene. Vjerujem u Isusa jer je On Istina – ne samo zato što je to rekao, nego zato što sam osobno iskusio Božju istinitost i nepromjenjivu ljubav. To iskustvo je temelj moje vjere.
3. Želim vjerovati u Boga koji me voli
Kad bih morao izabrati religiju, izabrao bih Boga koji je osoban i koji voli. Ne bih mogao vjerovati u nekoga nalik poganskim bogovima – hirovite, sebične ili ravnodušne. Kršćanski Bog nije takav – On me ljubi i želi odnos sa mnom.
Biblija kaže: „Bog je ljubav“ i u Njemu nema tame. On nije samo transcendentni Stvoritelj, nego Otac koji nas poznaje, vodi i ljubi. Stvoren sam na Njegovu sliku i u duhu mogu prepoznati Njegovu narav – ljubav, dobrotu i svetost.
4. Želim vjerovati u Boga koji je svet i pravedan
Ne mogu vjerovati u boga koji mijenja svoje zahtjeve ili djeluje prema vlastitim prohtjevima. Vjerujem u Boga koji je svet i pravedan – koji sudi zlu, nagrađuje dobro, i koji ima suosjećanje.
Biblija više od 300 puta spominje Božju svetost i pravednost. Ako nas je Bog stvorio, tada i u nama postoji nutarnja spoznaja Njegovih osobina. Naša čežnja za pravdom i svetošću odraz je Božje naravi u nama. Takvog Boga želim upoznati – svetog, pravednog, punog ljubavi.
5. Želim vjerovati u Boga koji nas može otkupiti
Svjestan sam vlastite grešnosti. Sam od sebe ne mogu biti dobar čovjek. Kao što kaže Pavao: „Želja mi je činiti dobro, ali nemam snage to ostvariti.“ Trebam Spasitelja. Samo ako sam otkupljen, imam nadu. Vjerujem u Boga koji mi može pomoći da nadvladam grijeh i živim na slavu Njegovu.
Biblija kaže: „Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine nijedan koji u njega vjeruje, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Ovaj Bog nije dalek – Njegovu prisutnost osjetim u srcu.
Vidi i ovo: Što znači naziv kršćanin?
6. Želim vjerovati u Boga koji se ne mijenja
Ako moj Gospodar može mijenjati mišljenje kad god poželi, kako mogu imati povjerenja? No kršćanski Bog je nepromjenjiv. On razumije moju slabost, ali me ne odbacuje kad posrnem. Njegova ljubav ostaje.
U Izaiji 49,15 piše: „Može li žena zaboraviti svoje dojenče?… A da bi ga i zaboravila, ja tebe neću zaboraviti.“ I kad sam razočaran samim sobom, Bog ostaje vjeran.
7. Želim vjerovati u Boga koji mi daje snagu i nadu
Moj Bog mi ne ulijeva strah niti mi stvara tjeskobu. On me voli, podučava i oprašta mi. Daje mi snagu, pravac i odgovornost. Ne mogu vjerovati u boga koji je negativna sila.
U Bibliji stoji: „Gospodin mi je snaga i pjesma, On mi je postao spasenje“ (Izl 15,2). „Gospodin je moja stijena i moj utvrđeni grad, moj izbavitelj…“ (Ps 18,2). Ovaj Bog mi daje sigurnost i radost.
8. Želim vjerovati u Boga koji je donio dobre plodove kroz povijest
Bog kojem vjerujem ne treba reklamu. Njegovi plodovi kroz povijest govore sami za sebe. Kršćanska vjera donijela je civilizaciju, znanost, obrazovanje, zdravstvenu skrb, slobodu, jednakost.
Zapadne demokracije i ustavne države izrasle su iz kršćanske misli. Povjesničar Toynbee je rekao: „Religija je srž kulture, a kultura je izražaj religije.“ Kršćanska vjera stvara pravednije i slobodnije društvo.
9. Želim vjerovati u Boga koji me može uzeti k Sebi
Bog kojem vjerujem nije daleki apstraktni pojam. On je postao čovjek – Isus Krist, koji je došao među nas, živio s nama, trpio, i na kraju pobijedio smrt.
Biblija kaže da je Božje ime Emanuel – „Bog s nama“. On nas razumije i suosjeća. Hebrejima 4,15 kaže: „Imamo Velikog svećenika koji suosjeća s našim slabostima.“
10. Želim vjerovati u Svemogućeg Boga
Ako Bog ovisi o ljudskim darovima i ucjenama, nije vrijedan štovanja. Moj Bog je Svemogući – Onaj koji može riješiti sve, kojem ništa nije nemoguće.
Biblija 62 puta koristi naslov „Svemogući“. Prva rečenica Apostolske vjeroispovijesti glasi: „Vjerujem u Boga Oca Svemogućega.“ On je Otac – voli me. On je Svemoguć – može me spasiti.
Krist je sve ovo – i više od toga. On je jedini Bog koji ispunjava ove uvjete. Zašto onda ne bih vjerovao u Njega?
Kao što je rekao jedan brat: „Postoji mnogo razloga da se ne vjeruje u Boga, ali vjerovati u Njega ne treba razloga – jer Bog je Bog.“
Na kraju, citirat ću riječi jedne mlade osobe: „Vjerovati u sve, znači ne vjerovati ni u što.“ Istina ne nestaje zato što je ljudi odbacuju. Istina postoji sama po sebi. Ona je jedna i jedina – kao što je 2+2=4. Kršćani trebaju biti otvoreni i učiti od drugih kultura, ali kad je riječ o vjeri, treba prihvatiti i pokoriti se jednoj Istini – Isusu Kristu.