Isus Krist danas je jedna od najprepoznatljivijih osoba u zapadnoj civilizaciji. Ipak, gotovo sve suvremene slike koje ga prikazuju – od duge valovite kose do duge bijele haljine – vjerojatno su pogrešne. Povjesničari i stručnjaci za biblijske studije slažu se da se Isusov stvarni izgled znatno razlikovao od onoga što prikazuju umjetnost i popularna kultura. Eve, kako je izgledao Isus po mišljenju stručnjaka.
Prije svega, gotovo je sigurno da nije imao dugu, ravnu kosu ni dugu bradu. Kao etnički Židov iz područja današnje Palestine, Isus bi imao tamniju put, smeđe oči, crnu kovrčavu kosu i kratku, uredno podšišanu bradu. U 1. stoljeću duga kosa kod muškaraca smatrala se neprimjerenom, a u židovstvu je bila znak posebnog zavjeta – kojeg Isus, prema biblijskim zapisima, nije držao.
Rani prikazi to potvrđuju. Freske iz 3. stoljeća u Dura-Europosu (Sirija) prikazuju ga kratke kose i obrijanog lica. Tek kasnije, u 4. stoljeću, umjetnici počinju Isusa prikazivati s dužom kosom i bradom – kako bi ga približili simbolima „dobrog pastira“, filozofa ili božanstava poput Zeusa i Apolona.
Iako Biblija gotovo ništa ne govori o njegovu fizičkom izgledu, povijesni kontekst omogućuje donekle vjernu rekonstrukciju. Kao čovjek koji je živio skromno, često boravio na otvorenom i mnogo hodao, Isus je vjerojatno imao tamnu, preplanulu kožu, izražene bore i žuljevite ruke i stopala. Evanđelja također pokazuju da se nije posebno isticao izgledom: vojnici su ga morali prepoznati po Judi, a Marija Magdalena ga je zamijenila za vrtlara – što upućuje na to da nije imao upečatljive ili neobične fizičke osobine.
Vidi i ovo: Nizozemski fotograf izradio Isusov portret: Ovako je vjerojatno izgledao
Najvjernije predodžbe lica ljudi iz tog razdoblja nalazimo u egipatskim portretima mumija iz razdoblja 80.–120. godine, koji prikazuju muškarce tamnije puti, smeđih očiju, kratke kovrčave kose i guste brade. Slične zaključke donijela je i forenzička rekonstrukcija iz 2015. godine koju je izradio medicinski umjetnik Richard Neave: široko lice, tamne oči, kratka kovrčava kosa i tamniji ten – izgled tipičan za Židove iz Galileje u 1. stoljeću.
Jedan detalj iz modernih prikaza ipak nije posve pogrešan – tjelesna građa. Iako umjetnici često pretjeruju, povijesno gledano Isus je, kao tesar i čovjek koji je svakodnevno prelazio velike udaljenosti pješice, morao biti fizički snažan, ali više žilav i vitak nego mišićav. Živio je skromno, jeo jednostavnu hranu i obavljao fizički rad, pa je njegova građa zasigurno bila čvrsta, ali ne naglašena.
Ni odjeća nije bila onakva kakvu često viđamo na slikama. U 1. stoljeću duge haljine bile su rezervirane za žene. Muškarci su nosili kratku vunenu tuniku opasanu oko struka, preko koje su prebacivali ogrtač (himation) od grublje vune. Židovi su na rubovima odjeće imali rese (cicit), prema starozavjetnoj zapovijedi. Boje tkanine mogle su biti raznolike, ali jednostavni, prigušeni tonovi smatrali su se muževnijima. Isus, koji je živio skromno i propovijedao jednostavnost, vjerojatno se odijevao vrlo skromno.
Jedini detalj koji suvremeni prikazi uglavnom vjerno prenose jesu kožne sandale. Arheološki nalazi iz pećina kod Mrtvog mora i s Masade pokazuju da su sandale tog vremena bile jednostavne: debeli kožni đonovi s remenima koji su prolazili između prstiju.
Sve u svemu, povijesni Isus vjerojatno je izgledao kao prosječan Židov svoga vremena – tamnije puti, kratke kovrčave kose, uredne brade, vitke građe i u jednostavnoj odjeći. Umjetnički prikazi kroz stoljeća više govore o kulturi i teologiji svog vremena nego o stvarnom čovjeku iz Galileje koji je hodao prašnjavim putovima i donosio svjetlo svijetu.
Tekst je temeljen na članku objavljenom u Daily Mailu.