Kada nam Isus izgovara riječi iz Mt 11, 28, zapravo nam kaže: “Ne očajavaj”. Ja sam Tvoj spasitelj, Tvoj Odmor, Tvoj Prijatelj, Tvoj Bog.
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti (Mt 11, 28).
Ove su riječi već mnoge ohrabrile i utješile; odnose se na sve nas bez iznimke, jer se, naravno, ne može naći nijedan čovjek kojemu one ne bi bile potrebne, prije ili kasnije. No bivaju događaji, biva vrijeme kada one za nas zadobivaju osobito značenje. Zemaljska sreća, ushićena maštanja i plamene nade iz mladosti prebrzo se smjenjuju razočaranjem i tjeskobom, kao da s cijelim svijetom dijelimo veliku, sveobuhvatnu tugu. Ne nalazimo li se i sada u takvu stanju? Ne čini li nam se i ovoga trenutka da je, nakon mnogih briga i uznemirenja, za nas nastupilo unutarnje zatišje, potpuna ravnodušnost prema svemu?
Za one koji ne vjeruju takvo je stanje duše shvatljivo, ali nama koji smo imali sreću spoznati istinu i svjetlost, nama kojima su otvorena nebesa, ne priliči niti je moguće da se predajemo očaju i stalno ponavljamo kako nam je život dodijao. Zar nismo čuli Kristove riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni…“?
Ali, reći ćete vi, umornome i opterećenome nedostaje odlučnosti, nedostaje snage da se pokrene s mjesta kako bi pošao k Isusu. Ipak, ako Isus traži od mene taj napor, ako me on zove i želi da se odazovem, tada on već svojom riječju ulijeva u mene tu snagu kad govori: „Dođite k meni.“ Kao da nas već privlači k sebi, i njegove riječi, koje izražavaju toliko ljubavi i toliko milosrđa, krijepe nas na teškom putu. Kada kaže: „Umorni i opterećeni“, mi u njegovim riječima osjećamo tako duboko suosjećanje s našom nemoći i takvu želju da nam pomogne da ustajemo, budeći se iz duhovnoga sna, idemo k njemu i u njemu nalazimo vječni pokoj svojim dušama.
Iz knjige: Dan za danom
Molitva
Gospodine Isuse Kriste, koji pozivaš umorne i opterećene, primi me k sebi i smiri moje srce. U tvojoj riječi neka nađem snagu, a u tvojoj blizini pravi odmor i mir. Amen.