Od radikalne aktivistice do Kristove sljedbenice: Nevjerovatno svjedočanstvo Rosarije Butterfield
U današnjem svijetu, priče o istinskoj, dubinskoj transformaciji ljudskog srca često zvuče nevjerovatno, gotovo nestvarno. Ljudi se teško mijenjaju, a još teže napuštaju identitete koje su godinama gradili. Za čitatelje donosimo jedno od najsnažnijih svjedočanstava modernog doba, ispričano u videu organizacije Decision Point – priču Rosarije Butterfield, bivše lezbijke, feministice i profesorice, koja je pronašla nevjerovatnu slobodu i novi život u Isusu Kristu. Njena priča nije samo svjedočanstvo o promjeni načina života, već o razornoj i istovremeno iscjeljujućoj moći Božije Riječi i istinskog kršćanskog gostoprimstva.
Život izgrađen na svjetovnim temeljima Krajem devedesetih godina, Rosaria Butterfield živjela je život koji je, prema standardima modernog svijeta, bio izuzetno uspješan. Bila je ugledna, redovna profesorica engleskog jezika i ženskih studija na Univerzitetu Syracuse. Njen akademski rad bio je duboko ukorijenjen u postmodernizmu, feminističkoj literaturi i queer teoriji. Deklarisala se kao lezbijka, živjela je sa svojom partnericom i bila izuzetno aktivna u borbi za prava LGBT zajednice. Kršćane je posmatrala ne samo kao neistomišljenike, već kao intelektualno inferiorne ljude, ljude koji slabo čitaju, koji su netolerantni i koji predstavljaju prijetnju modernom društvu. Njen dom bio je centar okupljanja za njenu zajednicu, mjesto gdje su se vodile duboke filozofske rasprave, a njena uvjerenja djelovala su neprobojno.
Pismo koje nije završilo u smeću Njen put ka Kristu započeo je na vrlo neobičan način – kroz kritiku. Rosaria je napisala oštar članak za lokalne novine u kojem je kritikovala kršćanski muški pokret Promise Keepers (Čuvari obećanja). Zbog tog članka, počela je dobijati ogromnu količinu pošte. Kao metodična profesorica, poštu je sortirala u dvije kutije: “pisma obožavatelja” (oni koji su je podržavali) i “pisma mržnje” (uglavnom od kršćana koji su je osuđivali, često grubo i bez ljubavi).
Međutim, jedno pismo nije se uklapalo ni u jednu kutiju. Bilo je to pismo pastora Kena Smitha. Pismo nije bilo puno osude, nije bilo napadačko, ali se nije ni slagalo s njom. Bilo je ljubazno, puno poštovanja i, što je Rosariju najviše iznenadilo, intelektualno izazovno. Ken je postavljao suštinska pitanja o njenim pretpostavkama i načinu na koji donosi zaključke o istini. Nije znala šta da radi s tim pismom. Držala ga je na stolu danima, prije nego što je odlučila da ga kontaktira.
Snaga radikalnog kršćanskog gostoprimstva Kada je nazvala pastora, očekivala je debatu, svađu ili pokušaj brze konverzije. Umjesto toga, Ken i njegova supruga Floy pozvali su je na večeru. To je bio trenutak koji je promijenio sve. Kada je došla u njihov dom, oni se nisu ponašali prema njoj kao prema “projektu” kojeg treba popraviti. Nisu je odmah zasuli biblijskim stihovima niti su tražili da promijeni svoj život. Podijelili su obrok, iskreno razgovarali, slušali je i tretirali je s dubokim, ljudskim dostojanstvom.
Rosaria priznaje da je to kršćansko gostoprimstvo srušilo njene predrasude. Vidjela je ljude koji zaista žive ono što vjeruju, ljude čiji je dom bio otvoren, a srca puna ljubavi za nekoga ko je bio njihov potpuni ideološki neprijatelj. Postali su prijatelji. Počela je redovno dolaziti kod njih, ne da bi postala kršćanka, već da bi ih proučavala za svoju novu knjigu o religioznoj desnici.
Suočavanje s Biblijom – Mač Duha Kao dio svog istraživanja za knjigu (i sa ciljem da intelektualno uništi kršćanstvo), Rosaria je počela čitati Bibliju. Čitala ju je izuzetno temeljito, po nekoliko sati dnevno. No, dogodilo se nešto potpuno neočekivano. Umjesto da ona secira Bibliju, Biblija je počela secirati nju.
U videu, ona objašnjava taj zastrašujući, ali predivan proces. Shvatila je da Biblija nije samo zbirka nepovezanih, zastarjelih priča, već jedan koherentan, veličanstven narativ o stvaranju, padu, otkupljenju i proslavljenju. Riječ Božija postala je živa i aktivna. Što je više čitala, to se njen pogled na svijet počeo urušavati. Jednog nedjeljnog jutra, dok je slušala propovijed, postavila je sebi najopasnije moguće pitanje: “Šta ako je ovo istina? Šta ako je Isus zaista stvarna, uskrsla Osoba, a ja sam na pogrešnoj strani?”
Bolan proces obraćenja (“Olupina vlaka”) Njeno obraćenje nije bilo jednostavno izgovaranje molitve uz suze radosnice. Rosaria često opisuje svoje obraćenje kao “tešku saobraćajnu nesreću”. Spoznaja Isusa Krista za nju je značila gubitak svega onoga što je do tada smatrala svojim životom. Shvatila je da njen osnovni problem nije bila samo njena seksualnost, već ponos – njena želja da bude vlastiti bog i da sama definiše šta je dobro, a šta zlo.
Morala je prepoznati grijeh u svom životu i pokajati se. Pokajanje je, kako svjedoči, izuzetno bolno, ali je istovremeno i jedini prag koji vodi ka Bogu. Napuštanje partnerice, razočaranje kolega na fakultetu, gubitak zajednice u kojoj je bila cijenjena – sve je to bila ogromna cijena koju je morala platiti. Ali, pronašla je nešto neuporedivo vrijednije – oprost grijeha, mir s Bogom i novi identitet u Kristu.
Nova kreacija u Kristu Danas, Rosaria Butterfield nije ista osoba. Bog joj je dao novo srce i nove želje. Udata je za kršćanskog pastora, majka je usvojene djece i autorica nekoliko knjiga kojima hrabri kršćane širom svijeta. Njena svakodnevica sada uključuje ono što su Ken i Floy Smith učinili za nju – praktikovanje radikalnog gostoprimstva i otvaranje doma za komšije, strance i one koji su marginalizovani.
Njena poruka u ovom videu je kristalno jasna i nosi ogromnu težinu za svakog vjernika: Riječ Božija je i danas jednako moćna da spasi i najtvrđa srca. Ljudi koji žive u dubokom grijehu ili alternativnim životnim stilovima nisu naši neprijatelji koje treba napadati, već naši bližnji koje trebamo voljeti, pozvati za svoj sto i s kojima trebamo strpljivo i hrabro podijeliti evanđelje. Rosarijino svjedočanstvo je dokaz da niko nije izvan dometa Božije milosti i da istina, kada je poslužena s ljubavlju, ima moć da potpuno oslobodi čovjeka.
Pogledajte video:
