Gunđanje i prigovaranje – želite li se vratiti u Egipat?

„Narod je počeo gunđati da mu je teško, a to nije bilo po volji GOSPODINU. Kad je GOSPODIN to čuo, razgnjevi se te planu na njih oganj GOSPODNJI i sažeže krajnji dio tabora.” (Brojevi 11,1)

Gunđanje i prigovaranje nešto je što nas danas rijetko zabrinjava. Uostalom, gotovo svi zbog nečega mrmljaju. Muževi i žene prigovaraju jedno drugome. Djeca se žale kako su im roditelji grozni. Kršćani prigovaraju jedni drugima – pa čak i svojim pastorima i duhovnim vođama.

No izraelski je narod imao dugu povijest gunđanja i prigovaranja. U prvih pet knjiga Staroga zavjeta možemo čitati kakve su teške posljedice zbog toga snosili. Moram priznati da dugo nisam volio tih pet Mojsijevih knjiga, jer sam smatrao da su pune zakona i strogih sudova. Božji gnjev može biti zastrašujući. Ponekad je slao pošasti, a ponekad vatru s neba. U Knjizi Brojeva čitamo o Korejevoj pobuni, kada se zemlja otvorila i progutala dvjesto pedeset ljudi zato što su se pobunili protiv Mojsija i protiv GOSPODINA. Bila je to strašna kazna.

U usporedbi sa Starim zavjetom, Novi zavjet mnogima se čini blažim. Darovan nam je zakon ljubavi i slobode. Kao mlad kršćanin neprestano sam slušao o ljubavi, milosti, oproštenju i Božjoj dobroti. I doista, bez te milosti bio bih izgubljen. Ipak, postoje dijelovi Novoga zavjeta koji nas ne ostavljaju ravnodušnima.

Isus je također izgovorio vrlo ozbiljne riječi o odgovornosti pred Bogom.

U Evanđelju po Mateju ukorio je stanovnike gradova u kojima je propovijedao i učinio mnoga čudesa:

„Jao tebi… Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa koja su se dogodila u vama, odavno bi se u kostrijeti i pepelu obratili… I da su u Sodomi bila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi do današnjega dana. Ali kažem vam: zemlji sodomskoj bit će lakše na Dan suda nego tebi.” (Matej 11,21–24)

Drugim riječima, Isus kaže da će oni koji su primili više svjetla snositi i veću odgovornost.

Ne navodim ove retke kako bih nekoga zastrašio. Božje srce nije okrutno. On je „milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i bogat dobrotom” (Psalam 145,8). Ali upravo zato što živimo pod Novim savezom, u kojem Duh Sveti prebiva u nama, naša je odgovornost još veća.

U Starom savezu Duh Božji silazio je na pojedince kako bi ih osposobio za određenu službu. Danas Duh Sveti prebiva u svakom vjerniku kako bi mu pomogao živjeti u poslušnosti Bogu.

Apostol Jakov piše:

„Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji koji sami sebe zavaravaju… Tko ustraje gledajući u savršeni zakon slobode te nije zaboravan slušatelj nego izvršitelj djela, taj će biti blažen u svome djelovanju.” (Jakov 1,22–25)

Bog nas je po svome Duhu izbavio iz ropstva grijeha. Zato moramo paziti da se više ne vraćamo starome životu.

Dok sam čitao Knjigu Brojeva, uočio sam jedan ozbiljan znak upozorenja. On pokazuje kada čovjek više ne napreduje s Bogom nego se počinje vraćati natrag. Taj znak mnogi smatraju beznačajnim grijehom, a neki ga uopće ne smatraju grijehom.

To je gunđanje i prigovaranje.

Tri vrste prigovaranja

Prije nego što pogledamo ponašanje Izraelaca, važno je razumjeti jednu stvar. Mnogi misle kako Bog prema nama neće biti tako strog kao što je bio prema njima.

„Mi smo pod milošću”, kažemo. „Bog ne vodi popis mojih sitnih prigovora.”

Ali putovanje Izraela kroz pustinju otkriva da se iza prigovaranja kriju mnogo dublji grijesi.

1. Prigovaranje zbog tjelesnih želja

U Brojevima 11 čitamo:

„Narod je počeo gunđati da mu je teško…”

Ne samo da je Mojsije morao slušati njihovo nezadovoljstvo nego ga je slušao i sam Bog.

Često zaboravljamo da Gospodin čuje svaku našu riječ i poznaje svaku našu misao.

David piše:

„Ti poznaješ moje misli izdaleka… Još mi riječ nije na jeziku, a Ti je, GOSPODINE, svu poznaješ.” (Psalam 139)

Izraelci su počeli čeznuti za hranom koju su jeli u Egiptu.

„Sjećamo se riba koje smo jeli u Egiptu, krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka… A sada nam je duša usahla; pred očima nam nema ničega osim mane.” (Brojevi 11,4–6)

Problem nije bila mana.

Problem je bilo njihovo srce.

Bog im je svakodnevno davao kruh s neba. Nisu ga morali kupovati ni proizvoditi. Samo su ga trebali skupljati.

Ali postali su nezahvalni.

Umjesto zahvalnosti poželjeli su se vratiti u Egipat.

Koliko je to slično današnjim kršćanima.

Isus je rekao:

„Ja sam kruh života… Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti.” (Ivan 6)

No nakon tih riječi mnogi su Ga učenici napustili.

Mnogi žele Krista kao Spasitelja, ali ne žele križ.

Žele uskrsnuće bez umiranja sebi.

Žele udoban križ.

Takav križ ne postoji.

Ako dopustimo da naše tijelo upravlja našim životom, počet ćemo čeznuti za starim načinom života i gunđati protiv Boga.

Bog ponekad čak dopusti čovjeku da dobije ono što traži.

Izraelci su tražili meso.

Bog im ga je dao.

Ali zajedno s mesom došla je i kazna.

Mjesto gdje su pokopani nazvano je Kivrot-Hataava – Grobovi pohlepe.

To je ozbiljno upozorenje.

Ne dopustite da vaše tijelo pobijedi vaš duh.

2. Prigovaranje iz zavisti

U Brojevima 12 Mirjam i Aron počeli su prigovarati Mojsiju.

Naizgled je razlog bila njegova kušitska žena.

Ali pravi razlog otkriva sljedeći redak:

„Zar je Gospod govorio samo preko Mojsija? Nije li govorio i preko nas?”

To nije bio problem braka.

To je bila zavist.

Njihov ego nije mogao podnijeti što je Bog uzvisio Mojsija.

I danas se isti grijeh pojavljuje u Crkvi.

Zašto baš on propovijeda?

Zašto je ona dobila tu službu?

Zašto njega svi cijene?

Apostol Pavao piše:

„Radujte se s radosnima i plačite sa zaplakanima.” (Rimljanima 12,15)

No često se umjesto radosti javlja povrijeđeni ponos.

Isus je upravo zato svojim učenicima oprao noge.

Pokazao im je da se veličina u Božjem kraljevstvu očituje u služenju.

Ako osjećamo zavist prema drugima, vrijeme je da svoj ego položimo pred Krista.

3. Prigovaranje iz nevjere

U Brojevima 13 dvanaest uhoda vratilo se iz Obećane zemlje.

Jošua i Kaleb donijeli su izvještaj pun vjere.

Ostalih deset donijelo je izvještaj pun straha.

Narod je cijelu noć gunđao.

Htjeli su kamenovati Mojsija.

Htjeli su izabrati novoga vođu.

Htjeli su se vratiti u Egipat.

Tada se objavila slava Gospodnja.

Bog je rekao Mojsiju da će uništiti narod i od njega načiniti novi.

Ali Mojsije nije tražio osvetu.

Molio je za narod koji ga je odbacivao.

To je slika Krista.

Isus je na križu molio:

„Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.”

Prava vjera ne odgovara na uvredu uvredom.

Prava vjera moli.

Kad prigovaramo umjesto da molimo, pokazujemo da ne vjerujemo dovoljno Božjoj suverenosti.

Na kraju

Vrijeme je da svatko od nas napravi iskren pregled svoga srca.

Nosite li u sebi gorčinu?

Natječete li se s nekim?

Zavidite li?

Mrmljate li zbog okolnosti u kojima se nalazite?

Čeznete li za „Egiptom”, za starim načinom života?

Ako je tako, danas je dan pokajanja.

Bog može omekšati naše srce.

Može nam dati duh zahvalnosti umjesto duha gunđanja.

Može nas naučiti moliti čak i za one koji nas vrijeđaju.

Pomolimo se:

Gospodine, hvala Ti što si nam dao svoga Svetoga Duha koji ne prebiva samo među nama nego u nama. Oprosti nam svako gunđanje, mrmljanje i prigovaranje. Oslobodi nas nezahvalnosti, zavisti i nevjere. Nauči nas vjerovati Tebi u svim okolnostima. Daj da budemo ljudi koji blagoslivljaju umjesto da proklinju, koji mole umjesto da prigovaraju i koji zahvaljuju umjesto da mrmljaju. Učini nas vjernima ne samo riječju nego i životom, na slavu Isusa Krista. Amen.

Sažet članka Keith Greena kojeg možete pročitati ovdje.