Zašto se moliti? Molitva je jedno od najvećih otajstava kršćanskog života. Gotovo svaki vjernik barem jednom postavi pitanja poput: Zašto se uopće moliti? Mijenja li molitva nešto? Zašto Bog ponekad odgovara, a ponekad šuti? Uslišava li molitve onih koji ga još ne poznaju?
Sveto pismo ne predstavlja molitvu kao puku religioznu obvezu, nego kao živ odnos s Bogom. Upravo zato odgovori na ova pitanja nisu samo teorijski nego imaju duboko praktično značenje za svakodnevni život vjernika.
1. Kako tako slaba molitva može učiniti tako velike stvari?
Na prvi pogled molitva izgleda kao nešto vrlo jednostavno. Nekoliko izgovorenih riječi teško može promijeniti tijek događaja. Ipak, iskustvo Crkve kroz stoljeća svjedoči upravo suprotno.
Mnogi smatraju da sve ovisi isključivo o jačini naše vjere. Istina je da Isus govori kako vjera može premještati gore. Međutim, iskustvo mnogih kršćana pokazuje da Bog katkad djeluje čak i onda kada je naša vjera slaba i nesigurna.
Razlog tome nije snaga naših riječi nego osoba kojoj se obraćamo.
Molitva nije pokušaj da prisilimo Boga da nešto učini. Ona je prije svega otvaranje srca Kristu. Kada molimo, dopuštamo Isusu da djeluje u našem životu. Stoga snaga molitve ne proizlazi prvenstveno iz naše sposobnosti nego iz Božje moći.
Možemo to usporediti s električnim prekidačem. Potrebna je vrlo mala snaga da ga uključimo, ali kroz njega prolazi golema energija koja osvjetljava cijelu kuću. Tako i molitva predstavlja mali ljudski čin kojim se povezujemo s neizmjernom Božjom silom.
2. Zašto se uopće moramo moliti?
Mnogi odgovaraju: “Da bismo od Boga nešto dobili.”
No takvo shvaćanje nije potpuno kršćansko. Ono više podsjeća na pogansko poimanje božanstava koja treba umiriti kako bi čovjek dobio njihove darove.
Bog nije dobar zato što ga molimo. On je dobar po svojoj naravi. On ljubi čovjeka prije nego što čovjek izgovori ijednu molitvu.
Jednako tako, Bog već poznaje naše potrebe. Isus jasno kaže da naš Otac zna što nam treba prije nego što ga zamolimo (Mt 6,8).
Zašto se onda moliti?
Molitva nije informiranje Boga nego izražavanje našeg povjerenja i spremnosti da primimo ono što nam želi dati.
Bog nikoga ne prisiljava na svoju milost. On kuca na vrata ljudskog srca i čeka slobodan odgovor. Molitva je upravo taj odgovor. Njome govorimo Bogu: “Da, želim da djeluješ u mom životu.”
Zbog toga molitveni život uključuje sabranost, odricanje, post i duhovnu disciplinu. Sve to pomaže da jasnije čujemo Božji glas i otvorimo srce njegovoj volji.
3. Jesu li Bogu potrebne naše molitve?
Bog je svemoguć i mogao bi sve učiniti bez čovjeka. Ipak, u svojoj mudrosti odlučio je uključiti ljude u ostvarivanje svoga kraljevstva.
Kroz cijelu povijest spasenja Bog djeluje preko svojih službenika.
Zato Isus kaže:
“Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.” (Mt 9,37–38)
Bog želi poslati radnike, ali poziva svoju Crkvu da za to moli.
Molitva tako postaje sredstvo po kojem vjernici sudjeluju u Božjem djelovanju u svijetu. Što smo bliže Kristu, to više postajemo oruđe njegove milosti prema drugima.
Povijest velikih duhovnih buđenja pokazuje da su gotovo uvijek bila pripremljena ustrajnom molitvom Božjeg naroda.
4. Mijenja li molitva tijek događaja?
Sveto pismo više puta pokazuje da molitva ima stvarne posljedice.
No to ne znači da ljudi svojim željama upravljaju Bogom.
Bog nije obećao uslišati svaku molitvu. Obećao je uslišati molitve koje su u skladu s njegovom voljom.
Apostol Ivan piše:
“Ako što molimo po njegovoj volji, uslišava nas.” (1 Iv 5,14)
To znači da molitva nije sredstvo kojim ostvarujemo vlastite planove, nego način na koji sudjelujemo u Božjim planovima.
Bog ne mijenja svoj konačni naum spasenja, ali u svojoj mudrosti uključuje molitve svoje djece u ostvarenje toga nauma. On djeluje tako da naše molitve postanu dio njegova providonosnog upravljanja svijetom.
5. Uslišava li Bog molitve onih koji još nisu obraćeni?
Ponekad se događa da i ljudi koji još nisu predali svoj život Kristu dožive uslišane molitve.
To ne znači da je obraćenje nevažno.
Bog nikada nije obećao da će uslišati svaku molitvu nevjernika. Međutim, kao milosrdni Otac može odgovoriti kome god želi.
U Svetom pismu nalazimo primjer Kajina, kojemu je Bog odgovorio iako se nije iskreno pokajao.
Često Bog uslišava molitve nevjernika upravo zato da ih privuče sebi. Njegova dobrota želi potaknuti čovjeka na obraćenje.
Nažalost, nisu svi spremni odgovoriti na tu milost. Neki, poput Kajina, ostaju tvrda srca, dok drugi upravo kroz iskustvo Božje dobrote pronalaze put do Krista.
Zaključak
Molitva nije pokušaj da promijenimo Boga, nego da dopustimo Bogu da mijenja nas.
Njome ne prisiljavamo Gospodina da ispuni naše želje, nego otvaramo svoje srce njegovoj volji i njegovoj milosti. Upravo zato molitva ostaje jedno od najvećih sredstava kojima Bog oblikuje svoje ljude i preko njih djeluje u svijetu.
Kršćanin koji redovito moli ne živi u iluziji da upravlja Bogom. Naprotiv, on sve više uči živjeti u zajedništvu s Ocem, pouzdajući se da je njegova volja uvijek najbolja i da nijedna iskrena molitva nije uzaludna.
Na temelju knjige: Molitva, Ole Hallesby.