Zagrebački svećenik Željko Lovrić, poznatiji javnosti kao Don Dante, objavio je da se privremeno povlači iz župničke službe zbog ozbiljnih prijetnji, zastrašivanja i fizičkih napada kojima je, prema vlastitim riječima, bio izložen posljednjih tjedana. Njegova objava otvorila je i važno pitanje sigurnosti svećenika te odgovornosti vjerničkih zajednica prema svojim duhovnim pastirima.
Župnik Župe svetog Leopolda Mandića na zagrebačkoj Ljubljanici i Voltinom, Željko Lovrić, objavio je 9. listopada 2026. godine priopćenje u kojem je župljane i javnost obavijestio da se do daljnjega povlači iz aktivnog obavljanja župničke službe.
Kao razlog naveo je ozbiljne prijetnje i fizičke napade zbog kojih se više ne osjeća sigurnim. Odluku je, kako ističe, donio u dogovoru s nadležnim biskupom, vodeći računa o vlastitoj sigurnosti, ali i o miru župne zajednice.
Strah i nesigurnost nakon prijetnji
Lovrić je u svojem obraćanju otvoreno progovorio o emocionalnim posljedicama događaja koje je proživio. Priznao je da je duboko uznemiren te da trenutačno ne zna tko stoji iza napada niti zbog čega je postao njihovom metom.
Posebno zabrinjavaju njegove tvrdnje da su ga nepoznate osobe tijekom duljeg razdoblja promatrale i zastrašivale te da je napadnut u blizini vlastitog doma.
Prema njegovim riječima, slučaj je prijavljen policiji, koja provodi kriminalističko istraživanje na temelju dostupnih dokaza, izjava svjedoka i snimaka nadzornih kamera.
Važno je naglasiti da okolnosti napada, identitet mogućih počinitelja i njihovi motivi zasad nisu neovisno službeno potvrđeni. Zbog toga je potrebno pričekati rezultate nadležnih institucija i izbjegavati nagađanja.
Svećenik je također čovjek kojemu je potrebna pomoć
Jedan od najupečatljivijih dijelova Lovrićeva priopćenja njegovo je otvoreno priznanje osobne ranjivosti. Premda je kao svećenik pozvan pružati duhovnu podršku drugima, i sam se našao u okolnostima u kojima mu je potrebna zaštita, razumijevanje i pomoć.
Njegovo svjedočanstvo podsjeća na činjenicu koja se u crkvenom životu ponekad zanemaruje: svećenici i pastori nisu pošteđeni straha, iscrpljenosti, osobnih kriza i životnih opasnosti.
Pastoralna služba podrazumijeva brigu za druge, ali to ne znači da duhovni pastiri trebaju sami nositi sve svoje terete. Naprotiv, kršćanska zajednica pozvana je pružati podršku onima koji joj služe.
Apostol Pavao poziva kršćane: „Nosite bremena jedni drugih” (Galaćanima 6,2). Taj se poziv odnosi na sve članove Crkve, uključujući i njezine službenike.
U tom smislu Lovrićevo iskustvo može biti poticaj crkvenim zajednicama da ozbiljnije promišljaju o sigurnosti, ljudskim potrebama i psihološkom opterećenju svojih svećenika i pastora.
Župni život nastavlja se tijekom njegove odsutnosti
Unatoč privremenom povlačenju, Lovrić je poručio kako ostaje povezan sa svojim župljanima te ih je zamolio za razumijevanje i molitvenu podršku.
Tijekom njegove odsutnosti svete mise i ostale liturgijske obveze preuzet će svećenici dekanata, čime će se osigurati nastavak redovitoga bogoslužnog života župe.
O daljnjim odlukama i mogućem povratku župnika vjernici će, prema njegovoj najavi, biti pravodobno obaviješteni.
Lovrić je pritom izrazio nadu u oporavak i skori povratak među svoje župljane.
Nasilje i prijetnje ne smiju biti prihvatljivi
Neovisno o okolnostima koje će tek trebati razjasniti policijsko istraživanje, ovaj slučaj upozorava na ozbiljnost prijetnji i nasilja prema osobama koje obavljaju vjersku službu.
Sloboda vjeroispovijesti ne podrazumijeva samo pravo na osobno vjerovanje i javno bogoslužje, nego i mogućnost da vjerski službenici svoje poslanje obavljaju bez zastrašivanja i ugrožavanja osobne sigurnosti.
Ako se potvrde navodi o prijetnjama i fizičkim napadima, nužno je da odgovorni budu identificirani i procesuirani u skladu sa zakonom.
Istodobno, ovaj događaj podsjeća da se kršćanska solidarnost ne smije ograničiti samo na pripadnike vlastite crkvene zajednice ili konfesije. Kada je bilo koji kršćanski službenik izložen nasilju, njegovo dostojanstvo i sigurnost trebaju biti predmet brige šire kršćanske javnosti.
U vremenu kada se od duhovnih pastira često očekuje da budu neprestano dostupni, snažni i spremni pomagati drugima, važno je prepoznati trenutke kada je njima samima potrebna pomoć.
Slučaj svećenika Željka Lovrića stoga nije samo vijest o privremenom povlačenju jednog zagrebačkog župnika. On je i podsjetnik da iza svake pastoralne službe stoji čovjek kojemu su, jednako kao i svakome drugome, potrebni sigurnost, razumijevanje, zajedništvo i molitva.
Naslovna foto: YouTube zaslon