U svijetu neprestane užurbanosti, razgovora i obveza lako zaboravljamo koliko je važno zastati i biti nasamo s Bogom. Ako je i sam Isus tražio trenutke samoće za molitvu, koliko su oni potrebniji nama? Današnje razmišljanje, nadahnuto riječima Andrewa Murraya i Georgea Mathesona, poziva nas da ponovno otkrijemo blagoslov tišine u Božjoj prisutnosti.
Biblijsko čitanje: Matej 14,22–23; Marko 4,33–34
„I pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.” (Mt 14,23)
Uvod: Zašto je i Isus tražio samoću?
Čovjek Isus Krist osjećao je potrebu za potpunom samoćom. Trebao je vrijeme u kojem će biti sam, daleko od mnoštva, u zajedništvu sa svojim nebeskim Ocem.
Znamo koliko nas svakodnevni susreti, razgovori i odnosi s ljudima mogu iscrpiti. Čak i kada su ti susreti dobri i potrebni, oni zahtijevaju našu pozornost i snagu.
I Isus je, u svojoj istinskoj ljudskoj naravi, poznavao umor i potrebu za odmorom.
Zato se povlačio od mnoštva kako bi molio, obnovio svoju snagu i u tišini prebivao u zajedništvu s Ocem.
U tim trenucima očitovala se njegova potpuna ovisnost o nebeskom Ocu i njegova savršena poslušnost Očevoj volji.
Ako je Isus, koji je živio u savršenom zajedništvu s Ocem, izdvajao vrijeme za molitvu, koliko je to potrebnije nama?
Samoća nije osamljenost
Postoji velika razlika između samoće i osamljenosti.
Osamljenost može biti bolno iskustvo u kojem osjećamo da nemamo nikoga tko nas razumije, voli ili nam je blizak.
Samoća s Bogom, naprotiv, nije praznina. Ona je prostor zajedništva.
Andrew Murray, poznati kršćanski pisac i propovjednik, naglašava koliko je svakom Božjem djetetu potrebno vrijeme u kojem će biti nasamo s duhovnim stvarnostima, a posebno nasamo s Bogom Ocem.
On podsjeća da ni sam Gospodin Isus nije obavljao svoje poslanje bez vremena provedenoga u molitvi i tišini.
Kako bi bilo dragocjeno kada bi svaki kršćanin razumio važnost te blagoslovljene duhovne discipline!
Nažalost, mnogi vjernici smatraju da je dovoljno povremeno izgovoriti kratku molitvu ili nedjeljom sudjelovati u bogoslužju.
Iako su zajednička molitva i bogoslužje neizostavni dijelovi kršćanskoga života, oni ne zamjenjuju osobno zajedništvo s Bogom.
Postoje stvari koje najbolje razumijemo upravo kada se povučemo u tišinu, otvorimo Sveto pismo i dopustimo da nas Božja riječ ispituje i oblikuje.
Samoća s Bogom nije bijeg od odgovornosti. Ona nas priprema da se tim odgovornostima vratimo s obnovljenom vjerom, ljubavlju i snagom.
Pronađi svoje mjesto susreta s Bogom
Francuski književnik Alphonse de Lamartine u jednom svojem djelu spominje osamljenu stazu u vrtu kojom je njegova majka svakodnevno šetala u određeno vrijeme.
Nitko se nije usuđivao ometati je u tim trenucima.
Za nju je to bilo posebno mjesto, svojevrsni sveti vrt u kojem je tražila Gospodinovu blizinu.
Kako je dragocjeno imati takvo mjesto!
Ne mora to biti vrt, planina ili crkva. Može to biti kutak našega doma, stol pokraj prozora ili soba u kojoj možemo zatvoriti vrata i nekoliko trenutaka ostati sami.
Isus nas uči:
„Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti.” (Mt 6,6)
U toj skrovitosti ne moramo nikome ništa dokazivati.
Ne trebamo birati riječi kako bismo ostavili dojam na druge. Ne moramo skrivati svoje slabosti, strahove ili razočaranja.
Pred Bogom možemo biti potpuno iskreni.
Možemo mu priznati ono što nas opterećuje, zahvaliti za njegove blagoslove i zamoliti ga da nas vodi.
A ponekad je dovoljno samo biti u tišini, razmišljajući o njegovoj riječi i njegovoj dobroti.
Bog i ja – dragocjenost osobnoga zajedništva
Škotski propovjednik i pisac George Matheson u svojem razmišljanju poziva dušu da vježba biti nasamo s Kristom.
Podsjeća na evanđeoske riječi da je Isus svojim učenicima, kada su bili nasamo, sve razjašnjavao (Mk 4,34).
Matheson nas potiče da zamislimo kako bi izgledalo kada bismo bili jedino ljudsko biće na svijetu.
Tada bi naše misli bile usmjerene na jedan odnos: Bog i ja.
Naravno, Bog nas nije stvorio za život bez drugih ljudi. Pozvao nas je u zajedništvo, ljubav i služenje bližnjima.
Ali Mathesonova slika želi nam pomoći razumjeti nešto važno: naš odnos s Bogom ne smije ovisiti samo o mnoštvu ljudi koji nas okružuju.
Možemo biti okruženi vjernicima, redovito sudjelovati u crkvenim aktivnostima i poznavati mnoge kršćanske istine, a ipak zanemarivati osobno zajedništvo s Gospodinom.
Zato nam je potrebno vrijeme u kojem ćemo se odmaknuti od drugih glasova i posvetiti pozornost Bogu.
Matheson ponavlja snažnu misao: „Bog i ja! Bog i ja!”
Te riječi nisu izraz sebičnosti, nego poziv na osobnu vjeru.
Bog nije samo Bog naše obitelji, naše crkve ili drugih ljudi.
On je i moj Bog.
On me poznaje, poziva i želi da mu pristupam s pouzdanjem.
U tišini učimo slušati Božju riječ
Naš je svakodnevni život ispunjen različitim glasovima.
Vijesti, društvene mreže, poruke, razgovori i obveze neprestano zahtijevaju našu pozornost.
Ponekad nam je teško provesti samo nekoliko minuta bez mobilnog telefona ili nekoga drugog izvora informacija.
Zbog toga nam tišina može postati neugodna.
Ali upravo u tišini možemo jasnije prepoznati vlastite misli, slabosti i potrebe.
Kada otvorimo Sveto pismo i razmišljamo o pročitanome, Božja riječ postupno oblikuje naš pogled na život.
To ne znači da trebamo očekivati poseban glas ili izvanrednu objavu.
Bog nam je svoju volju objavio u Svetome pismu, a Duh Sveti pomaže nam da tu riječ razumijemo i primjenjujemo.
U samoći s Bogom učimo razlikovati ono što je doista važno od onoga što nam samo oduzima vrijeme i mir.
Učimo da naša vrijednost ne ovisi o neprestanoj aktivnosti.
Učimo da ne moramo uvijek govoriti, objašnjavati ili dokazivati.
Ponekad je potrebno jednostavno zastati pred Gospodinom.
Možemo li danas pronaći vrijeme za Boga?
Možda nam se čini da nemamo vremena za takvu samoću.
Naše su obveze brojne. Obitelj, posao i svakodnevne dužnosti ispunjavaju gotovo svaki trenutak.
Ali pitanje nije samo koliko vremena imamo, nego i čemu dajemo prednost.
Ako možemo pronaći vrijeme za televiziju, društvene mreže ili druge aktivnosti, možemo pokušati izdvojiti barem nekoliko minuta za osobnu molitvu i čitanje Svetoga pisma.
Ne trebamo odmah postavljati velike ciljeve.
Možemo započeti s deset ili petnaest minuta dnevno.
Pronađimo mirno mjesto, otvorimo Bibliju, pročitajmo kratak odlomak i razmislimo što nam Bog po svojoj riječi govori.
Zatim mu se obratimo jednostavnom, iskrenom molitvom.
Takvi trenuci možda neće uvijek biti ispunjeni snažnim osjećajima. Ponekad ćemo biti umorni, rastreseni ili zabrinuti.
Ali vrijednost molitve ne ovisi samo o onome što osjećamo.
Ona se nalazi u zajedništvu s Bogom kojemu pripadamo.
Onaj tko redovito traži Gospodina u tišini postupno uči živjeti u njegovoj prisutnosti i usred svakodnevne buke.
Misao za danas
Isus se povlačio od mnoštva kako bi bio nasamo s Ocem. Nije dopuštao da neprestani zahtjevi ljudi potpuno ispune njegovo vrijeme.
I nama je potrebna takva samoća.
Ne zato što bismo trebali pobjeći od ljudi, nego zato što nam je potrebno zajedništvo s Bogom koje će obnoviti našu snagu za ljubav i služenje drugima.
Ako želimo prepoznavati Božju volju u svakodnevnom životu, moramo pronaći vrijeme u kojem ćemo zastati, otvoriti njegovu riječ i biti nasamo s njime.
Zapitajmo se: Pronalazim li svakoga dana vrijeme za osobno zajedništvo s Bogom ili mu posvećujem samo trenutke koji mi preostanu nakon svih drugih obveza?
Molitva
Gospodine Isuse Kriste, Ti si se povlačio u samoću kako bi bio u zajedništvu sa svojim nebeskim Ocem.
Nauči i mene prepoznavati vrijednost tišine i osobne molitve.
Oprosti mi kada dopuštam da svakodnevne brige, obveze i mnoštvo glasova potisnu vrijeme koje bih trebao provoditi s Tobom.
Pomozi mi da pronađem trenutke u kojima ću se odmaknuti od užurbanosti ovoga svijeta i otvoriti svoje srce Tvojoj prisutnosti.
Nauči me slušati Tvoju riječ, razumjeti Tvoju volju i iskreno Ti povjeravati sve što nosim u svojoj duši.
Kada sam umoran, obnovi moju snagu. Kada sam zabrinut, učvrsti moje pouzdanje u Tebe. Kada sam rastresen, usmjeri moje misli prema onome što je vječno.
Neka vrijeme provedeno s Tobom donese plod u mojem svakodnevnom životu, kako bih s više ljubavi, strpljivosti i vjernosti služio ljudima koje si stavio na moj put.
Po Tebi, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Izvor i nadahnuće
Današnje razmišljanje nastalo je na temelju pobožnog čitanja za 26. listopada iz knjige Streams in the Desert, koje donosi odlomke Andrewa Murraya i Georgea Mathesona te spominje primjer iz djela Alphonsea de Lamartinea.
