Mogu li kršćani koristiti izraz “obožavam” u svakodnevnom govoru? Ovaj tekst istražuje značenje izraza obožavanje u svjetlu Biblije i upozorava na opasnosti idolopoklonstva, koje se često skriva iza naizgled bezazlenih izraza u svakodnevici.
Obožavanje – za koga ili za što koristimo ovaj izraz
Kao što i sama riječ “obožavanje” govori, ona znači da se nekoga ili nešto štuje kao Boga, da mu se daje svojstvo božanstva. Dakle, ukoliko obožavamo bilo koga ili bilo što osim Boga, kršimo prvu Božju zapovijed koja glasi: “Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene” (Izl 20,2-3). Iako mnogi nemaju krajnju namjeru da “obožavajući” nekoga ili nešto uistinu priznaju druge bogove, često zapravo vidimo da se obožavanjem doista stvaraju idoli kod određenih pojedinaca. “Obožavanjem” određenih glazbenika, sportaša ili, u novije vrijeme, YouTubera i sličnih, ljudi često iskazuju i religijsko štovanje. Sociologija smatra da je svako obožavanje izvan religije proces u kojem društvo obožava samo sebe, kao oblik samovalorizacije.
Idolopoklonstvo je u Bibliji navedeno kao jedan od najtežih grijeha. Ono je mnogo više od klanjanja kipovima drugih božanstava – idolopoklonstvo je i “obožavanje” svega što nije Bog. Ono je izravno zabranjeno u Drugoj Božjoj zapovijedi: „Ne gradi sebi lika ni ikakva obličja onoga što je gore na nebu, ili onoga što je dolje na zemlji, ili onoga što je u vodama ispod zemlje; ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran; kažnjavam bezakonje otaca — onih koji me mrze — na djeci sve do trećega i četvrtoga koljena, a iskazujem milosrđe tisućama [naraštaja] onih koji me ljube i drže moje zapovijedi“ (Izlazak 20,4-6).
Obožavanje (lat. devotio) u kršćanstvu usmjereno je isključivo prema Bogu. Boga obožavamo (klanjamo mu se, slavimo ga) individualno tijekom osobne molitve, u zajedništvu s drugim vjernicima na bogoslužju (zato se i javno bogoslužje u nekim kršćanskim krugovima naziva obožavanje), kao i svojim svakodnevnim kršćanskim životom.
Zato, kada budemo sljedeći put u kušnji da kažemo kako nešto ili nekoga obožavamo, sjetimo se da time kršimo Božju zapovijed, da time nekoga ili nešto štujemo kao božanstvo i da smo u opasnosti da padnemo u idolopoklonstvo.
Naš je jezik odraz onoga što je u našem srcu. Kada olako upotrebljavamo riječi poput “obožavam”, umanjujemo svetost istinskog obožavanja koje pripada jedino Bogu. Kao kršćani pozvani smo biti pažljivi u svom govoru i promišljeni u svojim izrazima, jer i riječi mogu biti oblik štovanja – ili idolopoklonstva. Umjesto da uzdižemo ljude, stvari ili iskustva na razinu božanskog, usmjerimo svoje srce i govor na ono što je vječno i sveto – na Boga koji jedini zaslužuje naše istinsko obožavanje.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Vidi i ovo: Četiri načina kako obožavati Boga.
Naslovna fotografija: Pexels