U procesu u kojem se bira novi nadbiskup Canterburyja, nadbiskup Mouneer Anis – umirovljeni anglikanski nadbiskup iz Globalnog Juga i bivši suradnik triju nadbiskupa Canterburyja – obraća se anglikanskoj i široj kršćanskoj javnosti. Njegova razmišljanja proizlaze iz duboke zabrinutosti za jedinstvo i vjerodostojnost Anglikanske Zajednice u ovome prijelomnom trenutku. U nastavku donosi svoj osobni i teološki osvrt na to kakav bi nadbiskup trebao biti – s obzirom na povijesnu važnost te službe, suvremene izazove i globalni karakter anglikanstva.
Novi nadbiskup Canterburyja mora biti pastir koji čuva vjeru „jednom predanu svetima“
Nadbiskup Canterburyja zauzima duboko značajnu poziciju, ne samo zato što predvodi Englesku Crkvu (Church of England – CoE), nego i zato što sjedi na stolici svetog Augustina od Canterburyja, „apostola Engleza“. Ta povijesna stolica ima posebno značenje za sve anglikance diljem svijeta, jer je Engleska Crkva tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća širila evanđelje i osnivala crkve na mnogim kontinentima. Zbog toga se izbor nadbiskupa Canterburyja ne smije vršiti bez osluškivanja glasova iz cijeloga svijeta. Ovdje iznosim svoja razmišljanja kao umirovljeni nadbiskup iz Globalnog Juga koji je služio zajedno s trojicom uzastopnih nadbiskupa Canterburyja.
Odluka Općeg sinoda Engleske Crkve iz 2023. godine da blagoslovi istospolne parove dovela je do podjele unutar Crkve koju je teško izliječiti. Štoviše, Zajedništvo anglikanskih crkava Globalnog Juga (Global South Fellowship of Anglican Churches – GSFA) izdalo je odgovor – tzv. „Izjava za Pepelnicu“ – u kojem izjavljuje da više ne priznaje nadbiskupa Canterburyja kao poglavara Anglikanske Zajednice. GSFA čini više od 75 posto ukupnog članstva Zajednice. Zbog toga je odnos Engleske Crkve s ostatkom Zajednice ozbiljno narušen, a jedinstvo koje je nekoć postojalo sada je slomljeno.
Vidi i ovo: Oko 85% anglikanaca više ne priznaje Canterbury!
S obzirom na to da je započeo proces imenovanja novog nadbiskupa Canterburyja, ključno je izabrati nadbiskupa koji može donijeti nadu i jedinstvo unutar Engleske Crkve i obnoviti njezinu povijesnu ulogu sestre ostalim crkvama Zajednice. On mora biti duboko ukorijenjen u povijesnom i tradicionalnom nauku anglikanstva. Danas je očito da nadbiskupi koji su podupirali doktrinarne novotarije poput homoseksualnog braka nisu uspjeli očuvati jedinstvo Crkve.
Nadbiskup Canterburyja tradicionalno ima dvostruku ulogu: duhovnog vođe Engleske Crkve i simboličnog poglavara svjetske Anglikanske Zajednice. Međutim, te su uloge postale sve složenije kako su se mijenjali demografski i dinamički odnosi unutar Zajednice. Iako je ta služba nastala u doba kada je Britansko Carstvo prirodno davalo prednost engleskom crkvenom vodstvu, stvarnosti dvadeset i prvog stoljeća govore drukčije. Danas većina anglikanaca ne živi u Ujedinjenom Kraljevstvu, nego u Globalnom Jugu – osobito u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Te crkvene pokrajine obično čvrsto drže do biblijske pravovjernosti i tradicionalnih anglikanskih vrijednosti, što ih čini ključnim glasovima u sadašnjosti i budućnosti Zajednice.
S obzirom na tu stvarnost, nužno je da proces izbora novog nadbiskupa odražava teološka uvjerenja i pastoralne brige širega anglikanskog svijeta – a ne samo sve manji liberalni kontekst Zapada. Novi nadbiskup mora biti više od nacionalne figure ili političkog posrednika; mora biti pastir koji nepokolebljivo stoji u vjeri „jednom predanoj svetima“. To uključuje očuvanje autoriteta Svetog pisma, vjeroispovijesti, Trideset i devet članaka te Knjige zajedničke molitve.
Autor: Nadbiskup Mouneer Anis
Prvi put objavljeno u časopisu First Things
Naslovna fotografija: Katedrala u Canterburyju (Wikipedia).