Kršćani u Svetoj zemlji suočeni su s najtežim izazovima u svojoj novijoj povijesti. Između nasilja doseljenika, islamističkog pritiska i ravnodušnosti međunarodne zajednice, drevna zajednica vjernika polako nestaje. No unatoč prijetnjama, kršćani ostaju simbol pomirenja i nade. Ako njihov glas utihne, Sveta zemlja gubi ne samo svjedočanstvo svoje prošlosti, već i ključnu dimenziju vlastite budućnosti.
Crkveni vođe poput jeruzalemskog patrijarha Teofila III. i kardinala Pierbattiste Pizzaballe jasno upozoravaju: nasilje protiv kršćana u Svetoj zemlji nije stihijsko – ono slijedi obrazac. Izraelske vlasti često ne interveniraju, hitni pozivi ostaju bez odgovora, a počinitelji rijetko bivaju izvedeni pred lice pravde.
Sustavno iščezavanje drevne zajednice
U sjenama nasilja židovskih doseljenika, islamističkoga ugnjetavanja i međunarodne šutnje odvija se tihi nestanak jedne od najstarijih vjerskih zajednica na svijetu. Kršćani u Svetoj zemlji ne bore se više samo za očuvanje svoje baštine, već i za goli opstanak. Usred sve neprijateljskijeg okruženja, oni ostaju glas pomirenja, umjerenosti i vjere. Ako taj glas utihne, Sveta zemlja neće izgubiti samo dio svoje prošlosti – već i ključni dio svoje budućnosti.
Taybeh: Posljednje kršćansko selo na Zapadnoj obali
Taybeh, biblijski Efrajim, posljednje je isključivo kršćansko selo na Zapadnoj obali, nedaleko Ramallaha. Njegovih 1300 stanovnika suočeno je s rastućim valom nasilja – paljenjem polja, skrnavljenjem groblja i napadima na crkve. Tri mjesna svećenika – katolički, grčki pravoslavni i melkitski – upozoravaju na “sustavno izumiranje”. Bez međunarodne zaštite, Taybeh bi mogao podijeliti sudbinu mnogih drugih zajednica koje su već nestale.
Nasilje koje slijedi politički obrazac
Sadašnja izraelska Vlada pod premijerom Netanyahuom te ultranacionalističkim ministrima Ben-Gvirom i Smotrichem potiče okruženje koje kršćane percipira kao strano tijelo. Napadi na svećenike i crkvene ustanove u Jeruzalemu sve su češći – znak eskalacije vjerskog fanatizma s obje strane konflikta.
Gaza: Vjera na rubu uništenja
Posebno dramatična situacija vlada u Pojasu Gaze, gdje živi manje od 800 kršćana među više od 2,4 milijuna muslimana. Dvije crkve – katolička Župa Svete Obitelji i grčka pravoslavna crkva sv. Porfirija – predstavljaju posljednja utočišta. Tijekom bombardiranja u listopadu 2023. izraelski napad pogodio je imanje pravoslavne crkve i usmrtio najmanje 18 civila. Dana 17. srpnja 2025. pogođena je i katolička župa: troje mrtvih, ranjeni svećenik Gabriel Romanelli, oštećena crkva.
Papa Lav XIV. reagirao je s dubokom tugom i pozvao na „trenutni prekid vatre“. Kardinal Pizzaballa izjavio je za Radio Vatikan: „Takva stvar se više nikada ne smije dogoditi. Nećemo ih napustiti.“
Islamistički pritisak i simbolika preživljavanja
U Gazi kršćani trpe i pod islamističkom vlasti Hamasa: prisilne marame za djevojke, zabrana alkohola, ignoriranje kršćanskih blagdana. Crkve postaju jedina mjesta preživljavanja – za kršćane i muslimane. Svećenici, redovnice i volonteri neumorno služe, unatoč životnoj opasnosti.
Zapadna obala i Sirija: Nevidljivo istrebljenje
Na Zapadnoj obali nasilje doseljenika, birokratski pritisak i represivni sustavi dozvola oblikuju svakodnevni život. Više od stotinu vrsta dozvola određuju i najosnovnije aktivnosti – poput odlaska liječniku. Demokratska prava za kršćane? U praksi gotovo nepostojeća.
U Siriji, pak, islamistička vlast sve više nameće vjersku kontrolu. Kršćani – između 300.000 i 700.000 njih – žive bez perspektive i zaštite, izloženi diskriminaciji i socijalnoj izolaciji.
Pomoć – ali nedovoljna
Organizacije poput Kršćani pomažu kršćanima u Svetoj zemlji djeluju kroz molitvu, donacije i konkretne projekte. Prodaja maslinova drva iz Betlehema i karitativne inicijative pomažu, ali turizam je u kolapsu, a bankovni prijenosi sve češće blokirani političkim odlukama.
Emigracija kao posljednji izbor
Tisuće kršćana svakodnevno razmišljaju o odlasku. Samo u Betlehemu više od 100 obitelji napustilo je svoje domove u posljednje dvije godine. Ipak, mnogi ostaju – vezani vjerom, obitelji, zavičajem. „Mi nismo gosti“, kaže jedan svećenik u Gazi, „mi smo ljudi ove zemlje.“ No koliko još dugo?
Napad koji sve razotkriva
Napad na katoličku župu u Gazi prije tri dana nije izolirani incident – već simptom ozbiljne i pogoršane stvarnosti. Teško ranjeni vjernici, oštećena crkva, tišina međunarodne politike. Reakcije pape Lava XIV., kardinala Pizzaballe i europskih biskupa bile su jasne: ubijanje civila se ne može opravdati. No bez stvarne političke promjene, sve ostaje – prazno obećanje.
Zato Svijet mora progovoriti – sada.
Svatko tko želi očuvati svetost ove zemlje – mora djelovati. Jasnim riječima, političkim pritiskom, konkretnim djelima. Jer Sveta zemlja ne smije ostati bez kršćana.
Na temelju objave u Bitno.net
Vidi i ovo: Kome pripada obećana zemlja