Biskupica Cherry Elizabeth Vann, 66, prošloga je mjeseca izabrana za 15. nadbiskupa Walesa, postavši tako prva žena nadbiskupica u UK. Vann će nastaviti služiti i kao biskupica Monmoutha, a ustoličenje u katedrali u Newportu očekuje se kasnije ove godine.
Njezino imenovanje izazvalo je oštre reakcije konzervativnih anglikanskih krugova, osobito zbog činjenice da otvoreno živi u istospolnoj zajednici sa svojom partnericom Wendy. U razgovoru za Premier Christian News, Vann je naglasila kako nikada nije imala dojam da Bog njezinu seksualnost vidi kao grijeh:
„Oduvijek sam znala da sam homoseksualna. Nikada nisam čula da mi Bog kaže: ono što jesi je pogrešno, koga voliš je pogrešno, živiš u grijehu. Nikada nisam čula ništa takvo od Boga, i to je sve što mogu reći.“
Dodala je da se crkvena učenja mijenjaju kroz povijest, a da suvremeni pristupi donose „šire i dublje razumijevanje Božje ljubavi“.
„Kršćani imaju različite stavove o mnogim pitanjima: razvod, ponovna ženidba, pobačaj, potpomognuto umiranje… Ne mislimo jednako o većini stvari. Crkva uči, raste i mijenja svoje stavove. Ne postoji jedan pogled čak ni među teolozima i kršćanima,“ kazala je Vann.
Po njezinu tumačenju, biblijske zabrane koje se tradicionalno odnose na homoseksualnost govore zapravo o nasilnim ili isključivo seksualnim odnosima, a ne o dugotrajnim, ljubavnim zajednicama.
„Ne mogu vidjeti kako bi ljubiti nekoga, kao što ja ljubim svoju partnericu, moglo biti pogrešno,“ zaključila je.
Reakcije u anglikanskom svijetu
Njezino imenovanje naišlo je na osude konzervativnih anglikanskih zajednica. Crkva Nigerije je početkom kolovoza službeno prekinula odnose s Crkvom u Walesu.
Primas Crkve Nigerije, nadbiskup Henry Ndukuba, izjavio je da Vannina izbor predstavlja „odstupanje od Biblije“ i „gnusobu“. Slično je reagirao i nadbiskup Laurent Mbanda, predsjednik Vijeća primasa Globalne zajednice ispovijedajućih anglikanaca (GAFCON), koji je imenovanje nazvao „činom otpada od vjere“ i „novim čavlom u lijesu anglikanske ortodoksije“. Citirao je i riječi iz Poslanice Rimljanima 1,26:
„Zato ih je Bog predao sramotnim strastima. Njihove žene zamijeniše naravne odnose protunaravnima.“
Mbanda je poručio da Crkva mora „odlučno stati protiv neprestanog pritiska anglikanskih revizionista koji otvoreno nameću svoju nemoralnost Kristovoj Crkvi“.
Vannin pogled na krizu
Vann je priznala da njezin izbor produbljuje raskol unutar anglikanske zajednice, no izrazila je nadu da konzervativci ipak neće napustiti Crkvu:
„Ovo je tek početak razgovora, odnosa utemeljenog na međusobnom poštovanju. Ne pokušavamo mijenjati jedni drugima mišljenje, nego prepoznati da smo svi djeca Božja i da smo pozvani ljubiti jedni druge kao što Krist ljubi svakoga od nas.“
Također je istaknula da želi Crkvu koja će „odražavati narav Boga objavljenog u Isusu Kristu – otvorenu, iskrenu, odgovornu i transparentnu, kako bi ljudi u nama mogli vidjeti radosnu vijest Evanđelja, a ne samo loše vijesti o ljudskim slabostima“.
„Sigurna sam da me Bog pozvao upravo u ovome trenutku i na ovo mjesto. To je jedino što je važno,“ zaključila je Vann.
Kontekst
Crkva u Walesu postala je samostalna članica Anglikanske zajednice 1920. godine. Vann je izabrana od elektorskog kolegija sastavljenog od klera i laika. Naslijedila je nadbiskupa Andrewa Johna, koji je u lipnju podnio ostavku nakon što je objavljeno izvješće o nepravilnostima u katedrali u Bangoru, gdje su otkrivene pojave seksualnog nedoličnog ponašanja, zlostavljanja i alkoholizma među klerom i zborom.
Zaključak
Imenovanje nadbiskupkinje Cherry Vann jasno pokazuje duboku krizu u Anglikanskoj zajednici. Kada crkveni vođe počnu opravdavati ono što Sveto Pismo izričito naziva grijehom, onda se potvrđuju riječi proroka: „Jao onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlom“ (Izaija 5,20). Božja riječ ostaje ista kroz stoljeća i ne podliježe promjenjivim ljudskim stavovima ni društvenim trendovima. Apostol Pavao jasno uči da su istospolni odnosi „protunaravni“ (Rim 1,26–27), a Isus Krist sam potvrđuje svetost braka između muškarca i žene (Mt 19,4–6).
Stoga, iako suvremeni svijet i dio Crkve traže prilagodbu, poziv vjernika ostaje nepromijenjen: ostati postojan u istini Evanđelja i ljubiti grešnike, ali nikada ne opravdavati grijeh. Istinska ljubav ne znači prešutjeti ono što odvaja od Boga, nego ukazivati na pokajanje i na spasenje u Kristu, koji jedini oslobađa.
Vidi i ovo: Homoseksualnost i Biblija