Nadležni Trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno je utvrdio pravno sljedništvo Reformirane kršćanske crkve SFRJ, odnosno da je njezin pravni sljednik Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj, osamostaljena 30. siječnja 1993. godine, koja danas djeluje pod nazivom Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj.
Suprotna strana tijekom postupka utvrđivanja pravnog sljedništva bila je Reformirana kršćanska kalvinska crkva, koja je uz pomoć tadašnjeg tajnika Komisije za odnose s vjerskim zajednicama nastojala uvjeriti pravosuđe i druga tijela da je upravo ona pravni sljednik Reformirane crkve Jugoslavije. Međutim, u slučaju ove crkve pravomoćna presuda u obrazloženju je utvrdila da se radi o novoj vjerskoj zajednici, nastaloj 1999. godine.
O tome vidi više: Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj pravni je sljednik Reformirane kršćanske crkve Jugoslavije
Iako je navedena presuda potvrđena i od strane Visokog trgovačkog suda, pa i Ustavnog suda Republike Hrvatske, Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj i dalje tvrdi da je ona pravni sljednik Reformirane, odnosno Reformatske crkve Jugoslavije te da u kanonskom smislu presuda Trgovačkog suda nema nikakav učinak. Pojedini smatraju da je Trgovački sud svoju odluku temeljio isključivo na matičnom broju poslovnog subjekta pri Državnom zavodu za statistiku, a da pritom nije uzeo u obzir kanonska pitanja.
No, je li to doista tako?
Građansko-pravni status vjerskih zajednica
U vrijeme osamostaljenja Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj na snazi je bio Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1978. godine (NN 14/78). Sukladno tom zakonu, vjerske su zajednice i njihove organizacije (župe, crkvene općine i sl.) imale status građanskih pravnih osoba. Nije postojao poseban registar vjerskih zajednica, nego su se one mogle evidentirati u registru poslovnih subjekata Državnog zavoda za statistiku te od istoga dobiti matični broj.
Sukladno toj, ujedno i jedinoj pravnoj mogućnosti evidentiranja, Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj, nakon osamostaljenja od Crkve Jugoslavije, evidentirala se pri Državnom zavodu za statistiku pod matičnim brojem 0245453. Javnom ispravom kojom se to dokazuje, stekla je mogućnost djelovanja u Republici Hrvatskoj kao pravna osoba s pravnom sposobnošću.
U prijavi je navedeno sljedeće:
Pošto je Republika Hrvatska postala međunarodno priznata suverena demokratska država Reformirana kršćanska crkva koja na ovom području postoji i djeluje još od sredine 16. stoljeća, na svom Sinodu 30. siječnja 1993. godine je izrekla odcjepljenje od Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji i ustrojila se kao samostalna Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj, sa sjedištem: Biskupski ured RKCH, dr. V. Mačeka 6, 55300 Požega, Croatia.
Dakle, Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj koja djeluje kao samostalna od 30. siječnja 1993. godine i koja djeluje matičnim brojem 0245453 pravna je sljednica Reformirane kršćanske crkve Jugoslavije.
Novi naziv Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj – isti matični broj
Ovim nazivom je djelovala sve do 12.lipnja 1999. godine kada je na trećoj Sinodi Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj došlo do promijene naziva ove vjerske zajednice u Mađarska reformatska crkva u Hrvatskoj (O tome više ovdje).
Nakon što je ustrojena Evidencija vjerskih zajednica, 2003. godine, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave je zatražilo od Mađarske reformatske crkve u Hrvatskoj da uskladi svoj naziv sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN 83/02), te je na sjednici Sinodalnog vijeća, 6. listopada 2003. godine promijenjen naziv na sadašnji: Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj.
O matičnom broju Reformatske kršćanske crkve Mađara vidi više: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj (Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj) i njezin matični broj
Jasno je, dakle, da se u slučaju Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj iz 1993. godine i Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj radi o istoj pravnoj osobi, što u građansko-pravnom smislu potvrđuje matični broj, koji je jedinstven, nepromjenjiv i neponovljiv.
Ovu činjenicu utvrdila je i pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Osijeku, broj P-151/2019-41 od 29. studenoga 2019.
No, postavlja se pitanje: temelji li se ova presuda isključivo na matičnom broju ili je sud uzeo u obzir i kanonska pitanja?
Kanonski kontinuitet Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj (danas Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj) od 1993. godine do danas
Kada govorimo o kanonskom pravu određene vjerske zajednice, riječ je o njezinu unutarnjem zakonodavstvu. Pravni akti vjerske zajednice (kanonsko pravo, ustav, statut, pravilnici i sl.) uređuju crkveno-pravna pitanja.
Nije bilo sporno, čak ni za novu vjersku zajednicu – Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj – niti za tadašnju Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama, da je Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj, koja se osamostalila na prvoj sinodi u Osijeku (Retfala) 30. siječnja 1993. godine od Reformirane crkve Jugoslavije, njezina pravna sljednica (o ovoj sinodi vidi više ovdje).
Tada je usvojen i Ustav Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj. Sukladno njemu (kao i prema Ustavu Reformirane kršćanske crkve Jugoslavije), Sinoda je bila „ustavotvorni organ Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj“. Prema članku 50. Ustava: „Sinoda je najviši misijski, upravni, sudski, zakonodavni i disciplinski organ Zemaljske crkve.“
Odluke Sinode, nakon što je ona zaključena, a zapisnici potpisani, ostaju na snazi i nepromjenjive su do donošenja nove odluke Sinode.
Druga Sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, 7. 11.1998. godine.
Druga Sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj održana je 7. studenog 1998. godine u baranjskom mjestu Lug. Treba reći da je ova Sinoda bila doista kompletna, odnosno da su na njoj bili predstavnici svih crkvenih općina tada jedinstvene Crkve.
Na Sinodi su bili nazočni predstavnici 20 crkvenih općina, ukupno 91 laički delegat te svi svećenici, ukupno 8, kao i predstavnici Sinodalnog vijeća. Od gostiju su bili nazočni: Iz Reformirane crkve Mađarske, Dr. Mihály Márkus te Dr. Pastor János, profesor i svećenik, te Dr. Duncan Hanson iz Prezbiterijanske crkve USA.
Na kraju su usvojene odluke Sinode, koje su u tom trenutku djelovale kao najbolje rješenje za Crkvu:
– Dotadašnjem izabranom biskupu Endre Langhu je izglasano nepovjerenje da nadalje vodi crkvu kao biskup. Da bi mu se zahvalilo na dotadašnjoj službi,proglasilo ga se počasnim biskupom.
– Izabran je sedmeročlani Provedbeni odbor koji će voditi Crkvu do sazivanja nove, treće Sinode na kojoj bi bio izabran novi biskup. Kao termin za održavanje sljedeće Sinode određen je svibanj 1999. godine.
Odluke donesene na Sinodi u Lugu prihvatio je i tada već počasni biskup Endre Langh, shvaćajući da je veći dio delegata, a time i vjernika Reformirane crkve, bio nezadovoljan njegovim dosadašnjim radom.
Dakle, od 7. studenoga 1998. godine Endre Langh više nije bio predstavnik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, niti je mogao zastupati Crkvu pred bilo kojim državnim tijelom, pred međunarodnim reformiranim institucijama ili pred drugim vjerskim zajednicama.
Također valja napomenuti da je Endre Langh, od svojega izbora 30. siječnja 1993. godine pa sve do 7. studenoga 1998. godine, bio samo izabrani biskup, budući da nikada nije bio propisno posvećen za službu biskupa.
Nakon Sinode u Lugu započelo je novo razdoblje u djelovanju Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj. Crkvom je upravljao Provedbeni odbor, na čijem je čelu bio župnik Đuro Varga kao predsjedavajući. Odbor se redovito sastajao kako bi pripremio sljedeću Sinodu, predviđenu za svibanj 1999. godine.
„Poništenje Sinode“ od strane Endrea Langha
Dva mjeseca nakon Sinode u Lugu, nezadovoljan što više nije biskup, Endre Langh izradio je novi pečat s natpisom „Reformirana kršćanska crkva u RH – Biskupski ured“ te potpisao dokument nazvan „Odluka“ o poništenju Sinode održane u Lugu.
Ovo „poništenje“ nema nikakvo kanonsko uporište jer je odluku o poništenju donijela osoba koja više nije zastupala Reformiranu kršćansku crkvu u Hrvatskoj, pa samim time nije imala legitimitet za takav čin. Čak i kada bi Endre Langh bio zakonit i legitiman biskup, ni tada ne bi imao ovlasti samostalno donositi ovakve odluke.
O ovome vidi više na: Reformirana kršćanska crkva – Sinoda u Lugu 1998. – UKRADENI IDENTITET (4)
Endre Langh ide dalje te saziva Sinodu
Endre Langh saziva „Sinodu“
Svojim dopisom od 1. veljače 1999. godine gospodin Endre Langh, predstavljajući se kao biskup, sazvao je Sinodu za 20. veljače 1999. godine.
Na taj datum u Osijeku (Retfala) održana je tzv. Izvanredna Sinoda „Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj“. U zapisniku navedene „Sinode“ stoji da su nazočili delegati 15 župa.
Međutim, činjenica je da dio navedenih „župa“ zapravo nisu bile župe nego filijale s vrlo malim brojem vjernika, kao što su Beli Manastir, Pleternica, Brekinska i Vinkovci. Iz zapisnika također nije jasno jesu li te crkvene općine uopće imale svoje predstavnike (osim župnika).
Na ovome je skupu Endre Langh izabran za biskupa te je izabrano i Sinodalno vijeće s ukupno 6 članova uz biskupa. Također su uspostavljena dva seniorata – Osječki i Baranjski – te potvrđeni seniori.
Novi biskup tada je od nazočnih zatražio da donesu odluku o poništenju Sinode održane u Lugu 7. studenoga 1998. godine, koju je on ranije već jednostrano „poništio“ u ime „Biskupskog ureda“. Nazočni su prihvatili njegov prijedlog.
Pravna i kanonska ocjena „Sinode“
Ova „Sinoda“ i njezine odluke ne mogu se smatrati valjanom Sinodom Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj iz nekoliko razloga:
1. Sukladno tada važećem Ustavu RKCH iz 1993. godine, čl. 48., Sinodu je moglo sazvati isključivo Predsjedništvo Crkve.
2. Na temelju odluke Sinode iz Luga, Provedbeni odbor je imao ulogu Predsjedništva Crkve, pa je on jedini imao ovlasti voditi i zastupati Crkvu.
2. Endre Langh, kao počasni biskup, nije imao nikakve ovlasti zastupati niti voditi Crkvu (osim u slučaju da ga je za to posebno ovlastio Provedbeni odbor), pa tako ni sazvati izvanrednu Sinodu.
S obzirom na to da je ovu „Sinodu“ sazvao počasni biskup koji za to nije imao nikakvih ovlasti, a odluke su donesene protivno odredbama Ustava RKCH, ona se može smatrati jedino Sinodom nove vjerske zajednice. Upravo se to i dogodilo – kako u građanskopravnom smislu (nova registracija), tako i u kanonskom smislu.
Naime, Državnom zavodu za statistiku prijavljena je nova crkva, sa sličnim nazivom, ali s novim matičnim brojem 1427814.
O ovoj Sinodi vidi više: Raskol u Reformiranoj kršćanskoj crkvi i nastanak nove crkve
Dakle, u crkveno-pravnom, odnosno kanonskom smislu, Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj održala je svoju redovitu i valjanu Sinodu u Lugu 7. studenoga 1998. godine. Ona je u građansko-pravnom smislu bila evidentirana pri Državnom zavodu za statistiku još 1993. godine i djelovala je pod svojim matičnim brojem.
Nasuprot tome, u crkveno-pravnom odnosno kanonskom smislu, Endre Langh je najprije nelegalno i nelegitimno, vlastitim aktom, „poništio“ Sinodu iz Luga, a zatim jednako tako nelegalno i nelegitimno sazvao novu Sinodu, tvrdeći da je riječ o trećoj Sinodi Reformirane kršćanske crkve.
U građansko-pravnom smislu ta se nova vjerska zajednica evidentirala kao zasebna pravna osoba pri Državnom zavodu za statistiku, dobila novi matični broj i na taj način postala – sukladno zakonu i kako je potvrđeno pravomoćnom presudom – nova pravna osoba, odnosno nova vjerska zajednica.
Legalna Sinoda u Kopačevu 12.06.1999. godine
Provedbeni odbor nastavio je svoje djelovanje te je planirana Sinoda, predviđena za svibanj, ipak sazvana 12. lipnja 1999. godine. Razlog odgode bio je u tome što se čekalo da odbori crkvenih općina dostave svoje primjedbe na prijedloge Ustava i ostalih crkvenih akata.
Na ovoj Sinodi, koja je zapravo bila treća legalna Sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, uz delegate iz 10 crkvenih općina, svećenike i članove Sinodalnog vijeća, prisustvovali su i ugledni gosti iz bratskih mađarskih Reformiranih (Reformatskih) crkava, kao i predstavnici političkog i kulturnog života.
Glavne točke dnevnog reda Sinode bile su:
1. Čitanje Ustava Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, diskusija i prihvaćanje.
2. Čitanje Pravilnika o izborima Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, diskusija i prihvaćanje.
3. Izvješće Provedbenog odbora.
4. Raspisivanje izbora.
4. Razno.
Vezano uz prvu točku dnevnog reda, Sinoda je donijela odluku da se ime Crkve mijenja iz Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj. Odluka je donesena uz tri glasa protiv i tri suzdržana glasa.
Uz ostale izmjene i dopune Ustava, isti je prihvaćen s jednim suzdržanim glasom.
Predsjedavajući Provedbenog odbora, vlč. Đuro Varga, podnio je izvješće Sinodi o djelovanju Provedbenog odbora, u kojem je iznio i probleme izazvane raskolničkim djelovanjem počasnog biskupa Endrea Langha te njegovim odvajanjem od Reformirane kršćanske crkve – najprije nelegalnim poništenjem Sinode održane 7. studenoga 1998. u Lugu, a potom i održavanjem nelegalne Sinode 20. veljače 1999. godine u Osijeku (Retfali).
Provedbeni odbor potvrdio je nelegalnost postupaka počasnog biskupa Langha te naglasio da je jedino Provedbeni odbor bio ovlašten sazvati treću Sinodu Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj.
Sinoda je izvješće jednoglasno usvojila.
Nakon toga, Sinoda je imenovala Izbornu komisiju te donijela odluku o imenovanju, odnosno izboru crkvenih dužnosnika.
Naime, sukladno Ustavu Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj iz 1993. godine, kao i Ustavu usvojenom na ovoj Sinodi u Kopačevu, crkvene dužnosnike biraju crkveni odbori crkvenih općina. Rezultate izbora oni dostavljaju Izbornoj komisiji, koja o tome obavještava – u ovom slučaju – Provedbeni odbor, koji je i nakon održane Sinode nastavio voditi Crkvu do izbora novih crkvenih dužnosnika.
János Kopácsi Kettős izabran za biskupa
Nakon završetka Sinode u Kopačevu, Provedbeni odbor uputio je glasačke listiće crkvenim općinama, koje su ih trebale vratiti zapečaćene Izbornoj komisiji najkasnije do 5. srpnja 1999. godine.
Nakon što su crkveni odbori proveli glasovanje i dostavili glasačke listiće, Izborna komisija je, nakon pregleda i prebrojavanja glasova, utvrdila da su izabrani sljedeći crkveni dužnosnici:
za superintendenta (biskupa): János Kopácsi Kettős
za glavnog staratelja: Lajos Sója
za tajnika Sinode: Đuro Varga
Posvećenje i instalacija novoga vodstva Crkve
Posvećenje novoizabranoga superintendenta (biskupa) crkve kao i instalacija drugih izabranih crkvenih dužnosnika obavljena je u Reformatskoj crkvi u Kopačevu 6. kolovoza 1999. godine.
Službu posvećenja i instalacije obavio je pomoćni biskup iz Transilvanije (Rumunjska) Csűry István, senior iz Mađarske Bóka András János te senior i v.d. biskupa Evangeličke crkve u Hrvatskoj, Andreas Lukša.
Nakon Sinode u Kopačevu, koja je bila legalna Sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, te nakon izbora, posvećenja i instalacije novoga vodstva, Crkva je nastavila svoje djelovanje pod imenom Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj, na čelu sa superintendentom (biskupom) Jánosom Kopácsi Kettősom.
Novi Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 2002. godine
Prvi Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica u samostalnoj Republici Hrvatskoj donosi se 2003. godine. Temeljem istog Zakon po prvi puta se ustrojava, temeljem Pravilnika o obrascima i načinu vođenja Evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (NN 9/2003), ustrojava se Evidencija vjerskih zajednica 2003. godine.
U navedenu su se Evidenciju registrirale sve postojeće vjerske zajednice sa svojim ranije stečenim matičnim brojem.
U Evidenciju je upisana i novonastala vjerska zajednica, tada evidentirana kao Reformirana kršćanska crkva u RH – Biskupski ured, ali pod nazivom Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj. Na taj je način nova vjerska zajednica u pravnom smislu preuzela naziv koji je do 1999. godine pripadao drugoj vjerskoj zajednici. Međutim, temeljem ranijeg upisa pri Državnom zavodu za statistiku i novog matičnog broja, nedvojbeno je da je riječ o novoj pravnoj osobi.
O tome vidi više: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj 1993.-1999. i Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj 1999.-2005.
Koristeći se nazivom koji je pripadao povijesnoj Reformiranoj crkvi od 1993. do 1999., nova je vjerska zajednica, uz podršku tadašnjeg tajnika Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Franje Dubrovića, tvrdila da je ona povijesna Reformirana crkva i pravna sljednica Reformirane crkve Jugoslavije. Gospodin Dubrović je, iz samo njemu poznatih razloga, slao dopise u kojima je tvrdio da je ova nova zajednica zapravo povijesna crkva(O tome vidi više ovdje). Takvo postupanje dovelo je do niza problema s kojima se Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj morala suočiti, uključujući i gubitak vrijedne imovine.
Ova novoosnovana vjerska zajednica 2005. godine promijenila je naziv u Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj.
U Evidenciju je upisana i Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, koja je – na zahtjev Komisije da uskladi svoj naziv sa zakonskim propisima – promijenila svoj prvotni naziv Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj u današnji oblik.
Je li pravomoćna presuda o utvrđenju pravnog sljedništva uzela u obzir samo građansko pravne ili i kanonske činjenice?
Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Osijeku temelji se ne samo na kontinuitetu matičnog broja, nego i na kanonskim činjenicama. Iako bi matični broj u građansko-pravnom smislu bio dovoljan za utvrđivanje pravnog kontinuiteta, sud je u obrazloženju presude temeljito uzeo u obzir i kanonska pitanja.
Tijekom postupka u bitnome je utvrđeno sljedeće:
“Među strankama nije sporno da je reformatorska crkva koja djeluje na našim područjima više stoljeća bila u sastavu Kraljevine Jugoslavije, a nakon toga SFRJ, sa sjedištem u Vojvodini, u Feketiću. Stvaranjem Hrvatske države došlo je do odcjepljenja i ustrojavanja samostalne Reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj na sinodu 30. siječnja 1993.”
“Sud je utvrdio kako je na sinodu održanom 30. siječnja 1993. ustrojena Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i da je za biskupa izabran župnik Endre Langh. Ta crkva je upisana kod Državnog zavoda za statistiku 24. veljače 1993. pod matičnim brojem 0245453.”
U Kopačevu je 12. lipnja 1999. održan sinod na kojem je donesena odluka da crkva promijeni naziv u Mađarska rformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj, te je pod tim nazivom i registrirana kod Državnog zavoda za statistiku. Na zahtjev Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, ispravljen je naziv u Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj i pod tim nazivom je upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, a na temelju rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Klasa:UP/I-070-01/03-01/15, URBROJ:514-09-02- 03-5 od 13. studenog 2003. Crkva je s novim nazivom zadržala isti matični broj.”
“Iz prijave od 19. veljače 1999. razvidno je kako je podnesena prijava Državnom zavodu za statistiku za upis Reformirane kršćanske crkve u RH Biskupski ured, te da je u rubrici „vrsta promjene“ upisano „osnivanje.“ Ta crkva je dobila matični broj . Ova crkva je kasnije izmijenila naziv u Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj. Ta crkva je dostavila Komisiji za odnose s vjerskim zajednicama 26. veljače 1999. obavijest da je crkva u Hrvatskoj provela izbore za novo vodstvo Crkve te da je izvršen izbor novog biskupa, tako da tu crkvu sada zastupa i predstavlja i nadalje biskup Endre Langh., a kako to proizlazi iz odgovora Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama: KLASA: 070- 02/14-20/01 URBROJ:50453-14-08, od 4. srpnja 2014.”
“Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio kako je tužitelj pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u RH, jer to proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu, kao i iz iskaza svjedoka J. M. i V. L.-K.”
“Pri tome je sud imao u vidu kako je biskup E. L. bio predstavnik crkve u RH i da se bez obzira što ga je sinoda smjenila i nadalje predstavljao kao njezin zastupnik i svoju novoosnovanu crkvu prikazivao kao sljednika Reformirane kršćanske crkve u RH, te je tvrdio kako je ta Crkva sljednica koja je samo naknadno promijenila naziv, a što nije točno. Riječ je o novoosnovanoj crkvi na čelu sa biskupom Langhom.“
Dakle, iako presuda cijeni i matični broj koji je nepromjenjiva i neprenosiva identifikacijska oznaka, sud je uzeo u obzir i legalnost i legitimitet sinode u Lugu i Kopačevu te nelegalno predstavljanje Endre Langha za biskupa Reformirane kršćanske crkve.
Zaključak:
Dakle, i u građansko-pravnom smislu i u crkveno-pravnom, odnosno kanonskom smislu Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj je pravna sljednica Reformirane kršćanske crkve Jugoslavije od koje se osamostalila 30. siječnja 1993. godine nazivom Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj a Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj je nova vjerska zajednica koja je svoju prvu sinodu održala 20. veljače 1999. godine u Osijeku (Retfala) a evidentirala se prvi puta 4. ožujka 1999. godine.
Iako presuda cijeni i matični broj – koji je jedinstvena, nepromjenjiva i neprenosiva identifikacijska oznaka – sud je uzeo u obzir i kanonske činjenice: legalnost i legitimitet Sinode u Lugu (1998.) i Kopačevu (1999.), te nelegalno predstavljanje Endrea Langha kao biskupa Reformirane kršćanske crkve.
Stoga:
u građansko-pravnom smislu i u crkveno-pravnom, odnosno kanonskom smislu, Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj pravna je sljednica Reformirane kršćanske crkve Jugoslavije, od koje se osamostalila 30. siječnja 1993. godine pod nazivom Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj;
Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj nova je vjerska zajednica, koja je svoju prvu Sinodu održala 20. veljače 1999. u Osijeku (Retfala), a kao pravna osoba evidentirala se prvi put 4. ožujka 1999. godine.
Autor: dr.sc. Jasmin Milić