Na današnji dan, 31.12. 1384. umro je značajan predreformat John Wycliffe.
John Wycliffe bio je engleski teolog, svećenik i učenjak 14. stoljeća, najpoznatiji po tome što je pokrenuo prvi prijevod Biblije na engleski jezik, razotkrivao crkvenu korupciju te zagovarao vrhovni autoritet Svetoga pisma, čime je stekao priznanje kao preteča protestantske reformacije.
John Wycliffe – Jutarnja zvijezda reformacije
John Wycliffe rođen je oko 1330. godine u imućnoj obitelji u Yorkshireu, u Engleskoj. Sa svega petnaest godina započeo je studij na Oxfordu, tada najuglednijem sveučilištu Europe. Ubrzo nakon toga Englesku je pogodila Crna smrt, koja je odnijela trećinu stanovništva, uključujući i Thomasa Bradwardinea, nadbiskupa Canterburyja.
Bradwardineovo djelo O uzroku Božjem protiv pelagijanaca, snažna obrana pavlovsko-augustinovske nauke o milosti, duboko je oblikovalo mladićevo teološko razmišljanje. Wycliffe je dovršio studije na Oxfordu ispunivši doktorski zahtjev na izniman način – nizom predavanja u kojima je protumačio cijelo Sveto pismo. Kao profesor brzo je postao vodeći filozof i teolog svoga vremena.
Isprva se istaknuo kao filozof, pišući latinske rasprave protiv duhovne jalovosti i skeptičkog relativizma svoga doba. No to je bio tek početak.
Zagovornik reforme Crkve
Druga faza Wycliffeova života započinje kada postaje otvoreni zagovornik crkvene reforme i stupa u službu engleske krune. Poput Erazma stoljeće kasnije, napada zloporabe u Crkvi – od seoskog klera do samoga pape. Ustrajava na tome da je Krist Crkvi dao vlast nad duhovnim, ali ne i nad svjetovnim poretkom.
Korupciju Crkve Wycliffe je pratio do vremena cara Konstantina, kada je, prema tadašnjem shvaćanju, papinstvo obdarovano svjetovnim posjedima – i time je, kako je govorio, „u Crkvu uliven otrov“. Oštro je kritizirao kler koji je bio:
„…toliko zaokupljen zemaljskim gospodstvima i svjetovnim poslovima da među njima nema navike molitve, razmišljanja o nebeskim stvarima, niti ispita vlastitih grijeha ili grijeha drugih; niti se bave proučavanjem i propovijedanjem Evanđelja, niti obilaze i tješe siromašne.“
Za Wycliffea je rješenje bilo jasno: svećenstvo mora biti lišeno svjetovnih privilegija kako bi se vratilo svom istinskom duhovnom pozivu.
Država je u njemu vidjela saveznika u borbi protiv papinskog utjecaja, pa ga Rim nije mogao lako ušutkati. No kako se političke prilike mijenjaju, a Wycliffe gubi zaštitu moćnih saveznika, postaje jasno koliko su krhka oslonca u „kneževima ovoga svijeta“. Iskustvo ga potvrđuje u istini Psalma: „Bolje je uzdati se u Gospodina nego se pouzdati u knezove.“
Wycliffe – teolog Evanđelja
Protjeran s Oxforda 1381. godine, Wycliffe se povlači u Lutterworth, gdje započinje treću i najvažniju fazu svoga života. Sada ide dalje od kritike crkvenih zloporaba i izravno dovodi u pitanje rimokatoličku dogmatiku – put kojim će kasnije krenuti Luther i Calvin.
Kao teolog, Wycliffe brani vrhovni autoritet Svetoga pisma i nauk o spasenju po milosti. Propovijeda isto Evanđelje koje će snažno odjeknuti u Reformaciji dva stoljeća kasnije:
„Sjeti se dobrote Božje, kako te je stvorio na svoju sliku; i kako je Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, podnio najtežu smrt na križu da otkupi tvoju dušu iz pakla, vlastitom krvlju srca svoga, i dovede je u blaženstvo neba.“
U središtu njegove poruke stoji Krist – i Krist sam. Spasenje se ne prima po zaslugama, nego po milosti; ne po crkvenoj hijerarhiji, nego po vjeri.
Crkva, izabranje i Kristova vlast
Wycliffe definira Crkvu kao zajednicu predodređenih izabranika. Nauku o izabranju, koju je srednjovjekovna Crkva zanemarila jer je ugrožavala njezinu sakramentalnu kontrolu nad spasenjem, on vraća njezinim biblijskim i augustinskim korijenima.
„Niti mjesto niti ljudski izbor čine nekoga članom Crkve, nego Božje predodređenje onih koji ustrajno slijede Krista u ljubavi.“
Istodobno, Wycliffe snažno naglašava svetost života. Izabranje nikada nije izgovor za nemar, nego poziv na poslušnost Evanđelju.
Odbacuje papinsku tvrdnju da je papa glava Crkve. Jedina prava Glava Crkve jest Krist. Svaku vlast koja to prisvaja Wycliffe naziva – bez okolišanja – antikristovskom.
Biblija na jeziku naroda – Wycliffeovo najveće djelo
Wycliffeov najveći doprinos povijesti Crkve jest njegovo uzdizanje Svetoga pisma na najviše mjesto i inzistiranje da ono mora biti dostupno svakom vjerniku na vlastitom jeziku. U djelu Istina Svetoga pisma tvrdi da je cijelo Pismo božanski nadahnuto i mjerilo vjere i života – za seljaka i kralja, za laika i papu.
Iako je prije njega bilo djelomičnih prijevoda, Wycliffe potiče nastanak cjelovite Biblije na narodnom jeziku. Najznačajniji prijevod dovršio je njegov učenik John Purvey oko 1395. godine. Taj je prijevod, iako načinjen s latinske Vulgate, postavio temelje engleskog biblijskog jezika i pripremio put za Tyndalea, Ženevsku Bibliju i naposljetku King James Version.
Pastir i propovjednik
Wycliffe nije bio samo učenjak, nego i gorljivi propovjednik. Organizirao je mrežu putujućih propovjednika – „siromašnih propovjednika“ – koje su protivnici pogrdno nazivali lolardima. Za njega je neobrazovan čovjek, ispunjen Božjom milošću, često bio korisniji Crkvi od učenih, ali mlakih klerika.
U djelu O pastirskoj službi Wycliffe naglašava da je život pastira „zrcalo“ njegova propovijedanja. Riječi bez svetosti života ostaju prazne.
Njegovi su sljedbenici stoljećima proganjani, ali nisu ušutkani. Djelovali su u Engleskoj, Walesu i Škotskoj, ostavljajući trag koji se nije mogao izbrisati.
Wycliffeov doseg i naslijeđe
Wycliffeovo učenje proširilo se Europom i snažno utjecalo na Jana Husa, čija će smrt na lomači postati jedno od sjemena Reformacije. Kasnije će Erasmus zapisati da je pokret Wycliffovaca „bio nadvladan, ali ne i ugašen“.
John Wycliffe umro je 31. prosinca 1384. godine, prirodnom smrću, u Lutterworthu u Engleskoj.
Godine 1415. Koncil u Konstanzu osudio je Wycliffea kao heretika. Trinaest godina kasnije njegove su kosti iskopane i spaljene, a pepeo bačen u rijeku. No, kako je zapisao jedan pisac 17. stoljeća, njegov se pepeo razlio rijekama sve do mora – simbolično poput njegova nauka koji se proširio cijelim svijetom.
Zaključak
John Wycliffe ostaje jutarnja zvijezda reformacije – onaj koji je najavio dolazak svjetla koje će obasjati Crkvu u 16. stoljeću. Njegova vjera u vrhovni autoritet Svetoga pisma, u spasenje po milosti i u Krista kao jedinog Gospodina Crkve i danas stoji kao izazov svakoj generaciji kršćana.
Prema tekstu Davida B. Calhouna
Molitva dana (kolekta)
Bože, naš nebeski Oče,
ti si podigao svoga vjernog slugu Johna Wycliffa
da bude pastir u tvojoj Crkvi
i da hrani tvoje stado:
daj obilno svim pastirima darove svoga Duha Svetoga,
da u tvome domu služe kao pravi sluge Kristovi
i kao upravitelji tvojih božanskih otajstava;
po Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
koji s tobom i s Duhom Svetim
živi i kraljuje, jedan Bog,
u vijeke vjekova.
Amen.