Filip i Jakov, apostoli
Filip i Jakov bili su dvojica od dvanaestorice apostola koje je izabrao Isus Krist. Filip je poznat po svojoj revnosti u naviještanju evanđelja i po praktičnim pitanjima koja su vodila dubljim teološkim uvidima, dok je Jakov (Mlađi) bio cijenjeni vođa rane jeruzalemske Crkve. Obojica služe kao primjer vjernog učeništva i mučeništva u širenju kršćanstva.
„Kaže mu Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je! ’ Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca.’ “
— Ivan 14,8-9
Ključne činjenice
Filip je bio jedan od dvanaestorice apostola, iz Betsaide, koji je odmah slijedio Isusov poziv i doveo Natanaela k Njemu.
Jakov, sin Alfejev, također je bio jedan od dvanaestorice apostola te se vjeruje da je postao prvi biskup Jeruzalema.
Filip je imao važnu ulogu u dovođenju Grka Isusu i na Posljednjoj večeri zatražio je da vidi Oca, što je potaknulo Isusovo učenje o Njegovu jedinstvu s Ocem.
Obojica apostola vjerno su služila Kristu u ranoj Crkvi: Filip propovijedajući u raznim dijelovima Bliskog istoka, a Jakov u Jeruzalemu.
Filip i Jakov pamte se po svojoj evangelizaciji, vjeri i mučeništvu; prema predaji Filip je bio razapet naglavačke, a Jakov je podnio mučeništvo u Jeruzalemu oko 62. godine.
Njihov se blagdan slavi 3. svibnja u današnjem rimokatoličkom kalendaru, a 1. svibnja u nekim anglikanskim tradicijama.
Filip i Jakov, apostoli
Filip i Jakov, dvojica od dvanaestorice apostola koje je izabrao Isus Krist, odigrali su značajne uloge u ranoj kršćanskoj Crkvi te ostavili trajno nasljeđe vjere i predanosti. Filip, rodom iz Betsaide u Galileji, bio je među prvim učenicima koje je Isus pozvao. Evanđelje po Ivanu pripovijeda kako je Filip, nakon susreta s Kristom, odmah potražio svoga prijatelja Natanaela i pozvao ga riječima: „Dođi i vidi“ dugo očekivanoga Mesiju (Ivan 1,43-46). Taj je poziv postao obilježje Filipove službe, izražavajući njegovu gorljivost da drugima naviješta radosnu vijest o Isusu.
Tijekom svoga boravka s Isusom, Filip pokazuje praktičnu i istraživačku narav. Suočen s izazovom nahraniti pet tisuća ljudi, njegov odgovor otkriva razumno promišljanje, jer izračunava nemogućnost kupnje dovoljno hrane za mnoštvo (Ivan 6,5-7). Kasnije, na Posljednjoj večeri, Filipov zahtjev da vidi Oca potiče Isusa da iznese učenje o svojoj božanskoj naravi i jedinstvu s Bogom Ocem (Ivan 14,8-9). Ti susreti pokazuju Filipovu ulogu u poticanju važnih Kristovih pouka, na korist ne samo prisutnih učenika nego i budućih naraštaja vjernika.
Nakon Kristova uzašašća, Filip kreće na misijsko putovanje koje ga vodi u Grčku, Siriju i Malu Aziju. Njegovo propovijedanje bilo je popraćeno čudesnim znakovima, uključujući ozdravljenja bolesnih pa čak i uskrsnuća mrtvih. U Hijerapolisu njegova služba izaziva pogansko štovanje, osobito kult zmije. Njegov uspjeh u obraćenju mnogih na kršćanstvo, uključujući i ženu mjesnog prokonzula, na koncu dovodi do njegova mučeništva.
Jakov, često nazivan Jakov Mlađi kako bi se razlikovao od Jakova, sina Zebedejeva, bio je sin Alfejev i, moguće, rođak Isusov. Ponekad se poistovjećuje s Jakovom Pravednim, koji je postao istaknuti vođa jeruzalemske Crkve. Jakov je bio poznat po svojoj pobožnosti i predanosti, zbog čega je dobio nadimak „Pravedni“. Predaja drži da je bio nazirej, posvećen Bogu od rođenja, koji se uzdržavao od vina i jakog pića te nikada nije šišao kosu.
Jakovljevo vodstvo u ranoj Crkvi obilježeno je mudrošću i vjernošću židovskoj predaji unutar novoga kršćanskog konteksta. Imao je ključnu ulogu na Jeruzalemskom saboru, gdje je pomogao posredovati između židovskih i poganskih vjernika te oblikovati rješenje koje je omogućilo širenje evanđelja izvan židovskih zajednica (Djela apostolska 15). Njegova poslanica, Poslanica Jakovljeva, naglašava važnost življenja vjere kroz dobra djela i praktičnu mudrost.
Mučeništvo i Filipa i Jakova svjedoči o njihovoj nepokolebljivoj vjeri. Prema predaji, Filip je bio razapet naglavačke u Hijerapolisu oko 80. godine, naviještajući evanđelje čak i s križa. Jakov je, sa svoje strane, skončao u Jeruzalemu oko 62. godine. Povjesničar Josip Flavije bilježi da je bio kamenovan na poticaj velikoga svećenika Anana, premda drugi izvori navode da je bio bačen s vrha Hrama.
Njihov blagdan, koji se u zapadnoj Crkvi obilježavao 1. svibnja (danas 3. svibnja u rimokatoličkom kalendaru), a u istočnoj pravoslavnoj tradiciji 14. studenoga, sjećanje je na njihovo vjerno služenje i žrtve za Krista i Njegovu Crkvu.
Molitva dana (kolekta)
Svemogući Bože, ti si svojim apostolima Filipu i Jakovu dao milost i snagu da svjedoče za Isusa kao put, istinu i život: podaj da i mi, spominjući se njihove pobjede vjere, proslavljamo u životu i smrti Ime Gospodina našega Isusa Krista, koji živi i kraljuje s tobom i Duhom Svetim, jedan Bog, sada i uvijeke. Amen.
Izvor: dailyoffice2019.com
