Fabijan, laik plemenitoga rimskog podrijetla, postao je biskup Rima godine 236. po Kristu kroz niz izvanrednih događaja koje su mnogi smatrali božanskim zahvatom. Kako pripovijeda povjesničar Euzebije, kada su se vjernici okupili kako bi nakon smrti pape Antera izabrali novoga papu, Fabijan je bio nazočan, ali se uopće nije smatrao kandidatom. Iznenada se s neba spustio golub i sletio na Fabijanovu glavu, podsjećajući na silazak Duha Svetoga na Isusa prilikom njegova krštenja. Okupljeni narod protumačio je taj događaj kao znak od Boga te je jednoglasno proglasio Fabijana novim biskupom Rima.
Tijekom svoga četrnaestogodišnjeg episkopata Fabijan se pokazao sposobnim upraviteljem i reformatorom Crkve. Podijelio je Rim na sedam crkvenih okruga, od kojih je svaki bio povjeren jednom đakonu. Takva organizacijska struktura pridonijela je boljoj pastoralnoj skrbi i učinkovitijem upravljanju rastuće kršćanske zajednice u gradu. Fabijan je također imenovao sedmoricu podđakona koji su, zajedno s bilježnicima, prikupljali i čuvali zapise o suđenjima i smrti mučenika, kako bi njihova svjedočanstva i žrtve ostale sačuvane za buduće naraštaje.
Njegov je pontifikat obilježilo razdoblje relativnoga mira za Crkvu, što mu je omogućilo poduzimanje različitih inicijativa za jačanje i širenje kršćanske vjere. Pripisuje mu se i slanje sedmorice biskupa kao misionara u Galiju godine 245., među kojima je bio i sveti Dionizije Pariški, s ciljem utemeljenja i učvršćivanja kršćanskih zajednica diljem toga područja. Ovaj je misionarski pothvat imao važnu ulogu u širenju kršćanstva na prostoru današnje Francuske.
Njegov je utjecaj nadilazio granice Rima. Održavao je prepisku s poznatim teologom Origenom te je uživao velik ugled među istaknutim crkvenim osobama poput Ciprijana Kartaginskog. Fabijan je također pokazao svoju predanost crkvenom jedinstvu omogućivši povratak tijela svoga prethodnika pape Pontijana i protupape Hipolita iz progonstva na Sardiniji te im osiguravši dostojan kršćanski pokop u Rimu. Taj je čin vjerojatno pridonio zacjeljenju raskola koji je bio podijelio rimsku kršćansku zajednicu.
Mirni i plodonosni Fabijanov pontifikat naglo je prekinut dolaskom cara Decija na rimsko prijestolje godine 249. Decije je započeo opći progon kršćana, zahtijevajući od svih građana da iskažu vjernost rimskoj državi prinošenjem kadova poganskim božanstvima. Kao poglavar kršćanske zajednice u Rimu, Fabijan je bio među prvim metama progona. Odbio je kompromitirati svoju vjeru te je mučenički stradao 20. siječnja 250. godine, vjerojatno smrću u tamnici, a ne izravnim pogubljenjem.
Nasljeđe biskupa Fabijana živjelo je dugo nakon njegove smrti. Brzo je priznat kao mučenik i svetac, a njegov se blagdan slavi 20. siječnja u Zapadnoj Crkvi te 5. kolovoza u Istočnoj pravoslavnoj Crkvi. Njegov grob u katakombama svetog Kalista nosi jednostavan, ali snažan grčki natpis: „Fabijan, biskup, mučenik“. Njegova hrabrost pred progonom i učinkovito vodstvo u presudnom razdoblju rasta i organizacije Crkve osigurali su mu mjesto među najuglednijim ranim papama u kršćanskoj povijesti.
Silazak goluba: zgoda iz života Fabijana
Jednoga hladnog zimskog jutra u Rimu, godine 236. po Kristu, skromni seljak po imenu Fabijan zaputio se u užurbani grad. Iz svoga seoskog doma došao je ponukan znatiželjom kako bi svjedočio izboru novoga biskupa Rima. Prethodni papa, Anter, umro je nakon kratke službe, a kršćanska se zajednica okupila da izabere njegova nasljednika.
Kad je Fabijan ušao u prepunu skupštinu, našao se među mnoštvom lica – klerika, plemića i običnih građana. Zrak je bio ispunjen iščekivanjem dok su se predlagala i raspravljala razna imena. Fabijan, jednostavan laik, stajao je tiho u pozadini, zadovoljan što može promatrati zbivanja. Iznenada je nad mnoštvom zavladala tišina. Uzvici čuđenja proširili su se skupštinom kad se pojavio bijeli golub, kao da se niotkuda pojavio. Ptica je elegantno kružila iznad okupljenih, a zatim se spustila ravno prema Fabijanu. Na zaprepaštenje svih, nježno mu je sletjela na glavu.
Mnoštvo je buknulo uzbuđenim šapatima. Mnogi su se prisjetili evanđeoskoga izvještaja o Duhu Svetome koji je u liku goluba sišao na Isusa prigodom njegova krštenja. Može li to biti božanski znak? Glasovi su se ujedinili i povikali: „Fabijan za biskupa! Bog ga je izabrao!“ Fabijan je stajao nepomično, preplavljen neočekivanim tijekom događaja. Došao je samo promatrati, ne sluteći da će se naći u središtu tako čudesnog trenutka.
Dok su mu se klerici približavali, srce mu je snažno udaralo. Bio je seljak, a ne učeni teolog ili iskusan crkveni poglavar. Kako bi mogao služiti kao biskup Rima? Ipak, gledajući u revna lica oko sebe, osjetio je kako ga ispunja mir. Ako ga je Bog doista pozvao na tu službu, zasigurno će mu dati i potrebnu mudrost i snagu. S poniznošću i vjerom Fabijan je prihvatio breme vodstva, uzdajući se u Onoga koji ga je na tako izvanredan način izabrao.
U godinama koje su slijedile Fabijan se pokazao mudrim i sposobnim vođom, vodeći Crkvu kroz razdoblja mira i nemira. Njegov neočekivani izbor postao je svjedočanstvo Božje moći da se posluži poniznima i neznatnima kako bi ostvario velika djela.
Molitva dana (kolekta)
Svemogući Bože, ti si svome sluzi Fabijanu dao smionost da pred vladarima ovoga svijeta ispovijedi Ime našega Spasitelja Isusa Krista i hrabrost da za tu vjeru umre: daj da uvijek budemo spremni položiti račun o nadi koja je u nama te radosno podnositi trpljenje poradi našega Gospodina Isusa Krista; koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u vijeke vjekova. Amen.