Svoju Propovijed na gori koju nalazimo u Matejevom evanđelju od 5 do 7 poglavlja, Krist je započeo blaženstvima. Biblijsko razumijevanje blaženstva je zapravo prava i trajna sreća koja nadilazi prolazne, ovozemaljske užitke. Prava sreća je zapravo u trajnom zajedništvu s Bogom. Razmotrimo ukratko Kristova blaženstva.
Blago siromasima duhom
Isus započinje Blaženstva riječima: „Blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko“.
U Isusovo vrijeme biti siromašan značilo je nemati ništa. Siromah nije bio netko tko ima malo, nego netko tko je bio u stvarnoj, krajnjoj potrebi. Takav čovjek nije imao na koga se osloniti osim na Boga. Otuda i naša riječ ubog, ili kako se u Zagorju kaže bogec – onaj koji nema ništa osim Boga. Sva nada siromaha bila je u Bogu. Zato je siromah bio ponizan i potpuno ovisan o Božjoj milosti.
Krist ovdje ne govori o materijalnoj bijedi kao takvoj, nego o duhovnom stanju čovjeka. Siromašan duhom je onaj koji je svjestan svoga pravog stanja pred svetim Bogom. On zna da nema ništa čime bi mogao zadovoljiti Božju pravednost. On zna da pred Bogom ne stoji kao zaslužan, nego kao potrebit. On zna da temeljem svojih djela zaslužuje samo sud. I zato se, poput carinika u Hramu, ne usuđuje uzdignuti oči, nego skrušeno moli: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku.“
Takvome, ogoljenome pred Bogom, Bog daje najveće bogatstvo – Kraljevstvo nebesko.
Ali onima koji misle da su bogati, da su pravedni sami po sebi, da im Božja milost nije potrebna, Bog nema što dati. Takvi su u Isusovo vrijeme bili farizeji. Smatrali su se duhovno bogatima, boljima i svetijima od drugih. I danas susrećemo moderne farizeje – u crkvama, na društvenim mrežama – koji vole pokazivati svoju pobožnost, ali druge gledaju s visoka. No, samo onaj koji zna da je ubog može primiti bogatstvo milosti.
Vidi više ovdje.
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti
Zato Isus nastavlja: „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti.“
Kako može biti blažen onaj koji tuguje? Ovdje Isus ne govori općenito o žalosti, nego konkretno o žalosti zbog grijeha. Onaj tko je siromašan duhom shvaća da ga grijeh vodi u propast i zato tuguje nad sobom. Tuguje jer zna kolika je cijena njegova grijeha – nevina krv Kristova.
U našem bogoslužju ispovijedamo: „Istinski se kajemo i žalimo zbog naših prijestupa. Bolno nam je sjećanje na njih, a teret je njihov pretežak.“
Pokajanje bez žalosti je površno, ali žalost koja se oslanja na Božju milost vodi u radost. Zato David može moliti: „Objavi mi radost i veselje, nek se obraduju kosti satrvene.“
Ožalošćeni nad vlastitim grijehom bit će utješeni – i ta utjeha dolazi iz Evanđelja: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni…“ (Mt 11,28) „Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike.“ (1 Tim 1,15).
Vidi više ovdje.
Blago krotikima
To nas vodi u treće blaženstvo: „Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju.“
Krotkost nije slabost. Krotkost je zapravo sposobnost duhovne samokontrole. Krotki su oni koji ne uzvraćaju zlo zlim, koji ne robuju gnjevu, koji se ne osvećuju. Isus sam za sebe kaže da je krotka i ponizna srca – a nitko nije bio moćniji od Njega.
Svijet nas uči da uspijevaju bahati i nasilni. Isus nas uči suprotnom principu: ono što nije blagoslovljeno, ne može trajati. Krotki ne osvajaju svijet silom, nego vjernošću Bogu. I zato baštine ne samo zemlju, nego i novu zemlju – buduću stvarnost Kraljevstva Božjega.
Vidi više ovdje.
Blago gladnima i žednima pravednosti
Krist nastavlja: „Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi.“
Glad i žeđ su svakodnevna potreba. Tako i duša ima svoju glad. Glad za Bogom. Pravednost o kojoj Isus govori nije (samo) naš moralni život nego sam Bog i život po Njegovoj volji. Neki Boga uzimaju kao brzu hranu – samo kad “zagusti”, kada su u ozbiljnoj nevolji. Drugi kao desert – povremeno, samo kada osjećaju potrebu za Bogom. Ali Bog nam treba svakodnevno, kao što nam je potrebna i hrana.
Tko je gladan Boga, taj se hrani Njegovom Riječju, molitvom, svakodnevnim zajedništvom s Njim. I kao što nakon fizičke hrane opet ogladnimo i trebamo jesti, tako i naša duša uvijek iznova čezne za Bogom.
Vidi više ovdje.
Blago milosrdnima
Isus nastavlja: „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe.“
Ako smo iskusili Božje milosrđe, ne možemo ga zadržati samo za sebe. Milosrđe nije moć nad slabim, nego ljubav Oca prema djetetu. Isus nam to pokazuje u milosrdnom Samarijancu. Ako ne praštamo, ako ne suosjećamo, moramo se zapitati jesmo li doista upoznali Boga milosrđa.
Vidi više ovdje.
Blago čistima srcem
Krist nas nadalje upućuje na čisto srce: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati.“
Srce je u Bibliji slika našeg duhovnog čovjeka. A ono samo po sebi nije čisto. Zato David moli: „Čisto srce stvori mi, Bože.“
Čistoća srca dolazi od Boga, po pokajanju i krvi Kristovoj. Kao što tijelo treba svakodnevnu higijenu, tako i duša treba svakodnevno čišćenje. Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina.
Vidi više ovdje.
Blago mirotvorcima
Iz čistoga srca rađa se mir: „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati.“
Mirotvorci ne šire mržnju, ni uvrede, ni neprijateljstva. Oni daju drugima ono što nose u srcu. Ako imamo mir Božji, širit ćemo mir. Ako smo puni nemira, širit ćemo nemir. Isus nas poziva da, koliko je do nas, budemo u miru sa svima – ali bez odricanja od istine.
Vidi više ovdje.
Blago progonjenima zbog pravednosti
I na kraju: „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je Kraljevstvo nebesko.“
Put blaženstava završava tamo gdje je i započeo – u Kraljevstvu Božjem. Pravednost je Krist. Biti progonjen radi pravednosti znači biti progonjen radi Njega. Autentično kršćanstvo uvijek će izazivati otpor. Ako se bojimo ljudske osude, kako ćemo podnijeti veće kušnje?
Krist nas poziva da mu budemo vjerni bez obzira što to nekada, u svijetu u kojem živimo to neće biti ugodno. Onima koji ustraju do kraja obećano je Kraljevstvo.
Neka nas Gospodin na tom putu, putu blaženstva vodi, jača i očuva. Amen.
Vidi više ovdje.
Biskup Jasmin Milić