Je li Isus rekao da će se vratiti prije smrti svojih učenika? R. C. Sproul o „ovom naraštaju“ i Kristovu dolasku

Jedno od pitanja koje se često postavlja u raspravama o novozavjetnoj eshatologiji glasi: Je li Isus očekivao da će se njegov konačni povratak dogoditi još za života prve generacije učenika? Na prvi pogled, pojedine Isusove izjave mogu ostaviti upravo takav dojam. Američki reformirani teolog R. C. Sproul smatra, međutim, da problem nastaje kada se različiti događaji o kojima Isus govori poistovjete s njegovim konačnim Drugim dolaskom.

Problematične Isusove riječi

Sproul se osvrće na nekoliko poznatih Isusovih izjava. Među njima su riječi:

„Zaista, kažem vam, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.“
(Mt 24,34)

Tu je i Isusova izjava učenicima:

„Zaista, kažem vam, ima nekih među ovdje nazočnima koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi u kraljevstvu svome.“
(usp. Mt 16,28)

Sličnu poteškoću predstavlja i Mt 10,23, gdje Isus govori učenicima da neće obići gradove Izraelove prije nego što dođe Sin Čovječji.

Upravo su ovakvi tekstovi imali snažan utjecaj na poznatog teologa i povjesničara Alberta Schweitzera. On je smatrao da je Isus očekivao neposredni dolazak Božjega kraljevstva i vlastiti eshatološki povratak još tijekom prvoga stoljeća. Budući da se to, prema Schweitzerovu razumijevanju, nije dogodilo, zaključivao je da se Isusovo očekivanje nije ostvarilo.

Sproul takvo tumačenje odbacuje.

Isus nije jednostavno rekao: „Neki od vas neće umrijeti dok se ja ne vratim“

Sproul upozorava na važnu razliku. Isus nije jednostavno rekao: „Neki od vas neće umrijeti dok se ja ponovno ne vratim.“ Problem nastaje kada se svaki govor o „dolasku“, „ovim stvarima“ ili dolasku Sina Čovječjega automatski protumači kao konačni Kristov povratak na kraju povijesti.

Prema Sproulu, potrebno je pažljivo promatrati strukturu Isusova govora i povijesni kontekst njegovih riječi.

Posebno je važan Govor na Maslinskoj gori u Mateju 24. Učenici pitaju Isusa o budućim događajima, a Isus u odgovoru govori o stvarima koje se ne moraju odnositi na samo jedan događaj. Sproul smatra da se u tom govoru moraju razlikovati najmanje dvije teme: razorenje Jeruzalema i Hrama te konačni Kristov povratak u slavi.

„Sve ovo“ odnosi se na razorenje Jeruzalema

Ključ Sproulova tumačenja nalazi se u Isusovim riječima da „ovaj naraštaj neće uminuti dok se sve ovo ne zbude“.

Što znači izraz „sve ovo“?

Prema Sproulu, postoji vrlo snažan egzegetski argument da se „ovo“ odnosi na događaje povezane s razorenjem Jeruzalema i Hrama, a ne nužno na konačni Drugi Kristov dolazak.

Isus je na početku govora svojim učenicima pokazao Hram i najavio:

„Neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.“
(Mt 24,2)

Ta se najava doista ostvarila 70. godine poslije Krista, kada je rimska vojska pod Titovim zapovjedništvom osvojila Jeruzalem i razorila Hram.

Za Sproula je to iznimno važno. Isus nije iznio neodređeno proročanstvo koje bi se moglo primijeniti na gotovo bilo koji događaj. Najavio je katastrofalni događaj koji će obilježiti židovsku povijest – pad Jeruzalema i uništenje Hrama.

I to se dogodilo unutar generacije kojoj je Isus govorio.

„Ovaj naraštaj“ doista je vidio ispunjenje Isusovih riječi

Ako se Isusove riječi razumiju na taj način, tvrdnja da „ovaj naraštaj neće uminuti“ više ne predstavlja problem.

Isusova zemaljska služba završava približno oko 30. godine, a Jeruzalem je razoren 70. godine. Mnogi ljudi koji su živjeli i slušali Isusa još su uvijek bili živi kada su se ti događaji zbili.

Prema Sproulu, upravo su ti katastrofalni događaji – opsada Jeruzalema, njegov pad i razorenje Hrama – među „stvarima“ koje je Isus najavio svojim učenicima i koje su se doista dogodile u prvome stoljeću.

Stoga Isus nije pogriješio u predviđanju vremena svojega Drugog dolaska. Problem nastaje tek ako unaprijed pretpostavimo da se svaka Isusova izjava o dolasku i ispunjenju proročanstva mora odnositi na konačni kraj svijeta.

Dva horizonta proročanstva

Sproul tako u Isusovu eshatološkom govoru prepoznaje različite horizonte. Jedan je neposredan i povijesni: sud nad Jeruzalemom i razorenje Hrama u prvome stoljeću. Drugi je konačan i eshatološki: Kristov povratak u slavi.

To je važno jer se u proročkom jeziku događaji Božjega povijesnog suda ponekad opisuju vrlo snažnim, kozmičkim izrazima. Govor o dolasku Gospodnjem ne mora u svakom pojedinom tekstu automatski značiti posljednji Kristov dolazak i uskrsnuće mrtvih.

Upravo je ova razlika jedna od važnih značajki Sproulova pristupa novozavjetnoj eshatologiji.

Sproul i djelomični preterizam

Ovakvo tumačenje povezano je sa Sproulovim prihvaćanjem onoga što se obično naziva djelomičnim ili umjerenim preterizmom (partial preterism).

Preterističko čitanje polazi od toga da se značajan dio novozavjetnih proročanstava o sudu već ispunio u događajima prvoga stoljeća, osobito u razorenju Jeruzalema 70. godine.

To, međutim, ne znači da je Sproul smatrao da su sva biblijska proročanstva već ispunjena. Upravo tu postoji bitna razlika između djelomičnog i potpunog preterizma.

Sproul je nastavio ispovijedati budući, osobni i vidljivi Drugi Kristov dolazak, uskrsnuće mrtvih i konačni sud. Ono što smješta u prvo stoljeće nisu konačno uskrsnuće i svršetak povijesti, nego velik dio Isusovih proročanstava neposredno povezanih s Jeruzalemom i Hramom.

Je li Isus pogriješio?

Sproulov odgovor je jasan: nije.

Tvrdnja da je Isus očekivao svoj konačni povratak tijekom prvoga stoljeća, pa se to očekivanje nije ostvarilo, počiva prema Sproulu na pogrešnom poistovjećivanju različitih događaja.

Kada Isus kaže da „ovaj naraštaj neće uminuti dok se sve ovo ne zbude“, Sproul smatra da govori prvenstveno o događajima koje je upravo najavio – osobito o padu Jeruzalema i razorenju Hrama.

Ti su se događaji dogodili upravo onako kako je Isus upozorio i upravo u vremenskom okviru prve generacije njegovih učenika.

Zato riječi koje se ponekad predstavljaju kao jedan od najvećih problema kršćanske apologetike Sproul vidi gotovo obrnuto: ne kao dokaz neispunjenog Isusova proročanstva, nego kao izvanredno svjedočanstvo njegova ispunjenja u povijesti.

Članak je prilagođen prema razmišljanju R. C. Sproula u knjizi Now, That’s a Good Question, u dijelu u kojem odgovara na pitanje zašto je Isus rekao da neki od njegovih suvremenika neće umrijeti prije ispunjenja najavljenih događaja.