Absalom Jones, rođen u ropstvu 6. studenoga 1746. u okrugu Sussex, Delaware, izrastao je u pionirsku osobu u povijesti američkog kršćanstva. Već u najranijim godinama pokazivao je iznimnu žeđ za znanjem i duhovnim rastom. Unatoč ograničenjima ropskoga statusa, sam je naučio čitati, koristeći Novi zavjet kao jedan od svojih glavnih tekstova, pokazujući time i svoju intelektualnu darovitost i duboko ukorijenjenu vjeru.
Sa šesnaest godina premješten je u Philadelphiju, gdje je radio u trgovini svoga gospodara. Taj premještaj, premda obilježen teškoćom, otvorio mu je nove putove osobnog i duhovnog razvoja. U Philadelphiji mu je bilo dopušteno pohađati večernju školu koju su vodili kvekeri, gdje je dodatno usavršio svoje obrazovanje.
Jonesova odlučnost i snalažljivost očitovale su se u njegovoj sposobnosti da uz redovite obveze radi dodatne poslove i štedi novac, iako je još uvijek bio u ropstvu. Njegov put prema slobodi svjedoči o njegovoj ustrajnosti i vjeri. Najprije je otkupio slobodu svoje supruge kako bi njihova djeca bila rođena kao slobodna, što mnogo govori o njegovu karakteru i dalekovidnosti. Tek 1784., u dobi od trideset i osam godina, uspio je skupiti dovoljno sredstava da otkupi vlastitu slobodu. Ta teško stečena sloboda označila je prekretnicu u njegovu životu, omogućivši mu da se u potpunosti posveti svome pozivu na službu.
Nakon oslobođenja Jones se duboko uključio u vjerski život Philadelphije kao laički propovjednik u crkvi sv. Jurja (St. George’s Methodist Episcopal Church). Njegova služba, zajedno sa službom Richarda Allena, bila je toliko uspješna u privlačenju afroameričkih obraćenika da je izazvala rasne napetosti unutar zajednice.
U presudnom trenutku koji će oblikovati tijek afroameričke crkvene povijesti, Jones i drugi crni vjernici bili su nasilno podignuti s koljena tijekom molitve i naređeno im je da se premjeste na odvojenu galeriju. Taj čin diskriminacije doveo je do toga da Jones i njegovi afroamerički suvjernici napuste crkvu sv. Jurja, čime je započeo proces osnivanja neovisnih crnačkih crkava.
Nakon toga događaja Jones i Allen su 1787. osnovali Slobodno afričko društvo (Free African Society), međukonfesionalnu organizaciju uzajamne pomoći koja je služila duhovnim i društvenim potrebama crnačke zajednice u Philadelphiji. Ta je organizacija postala temelj Jonesove buduće crkve.
Godine 1794. Jones je osnovao Afričku episkopalnu crkvu sv. Tome (African Episcopal Church of St. Thomas), prvu crnačku episkopalnu crkvu u Philadelphiji. Za đakona je zaređen 1795., a 21. rujna 1802. biskup William White zaredio ga je za prvog afroameričkog svećenika u Episkopalnoj Crkvi, što predstavlja povijesni iskorak u američkoj crkvenoj povijesti.
Jonesova služba nadilazila je zidove crkve sv. Tome. Bio je otvoreni protivnik ropstva, podnosio je molbe Kongresu za njegovo ukidanje te podupirao rani pokret crnačkih konvencija. Tijekom epidemije žute groznice 1793. Jones i Allen organizirali su pomoć građanima Philadelphije, pokazujući predanost služenju svim članovima zajednice bez obzira na rasu.
U svojoj propovijedi 1. siječnja 1808., povodom ukidanja međunarodne trgovine robljem, Jones je povukao snažne paralele između iskustva porobljenih Afrikanaca i biblijskog izlaska Izraela iz Egipta.
Tijekom cijeloga života ostao je posvećen obrazovanju, društvenoj pravednosti i duhovnoj dobrobiti svoje zajednice. Njegovo nasljeđe kao pionirskog klerika, abolicionista i vođe zajednice nastavlja nadahnjivati naraštaje vjerskih i društvenih reformatora. Absalom Jones preminuo je 13. veljače 1818., ostavivši iza sebe preobražen vjerski krajolik i snažan primjer vjere na djelu.
Izlazak iz crkve sv. Jurja: priča iz života Absaloma Jonesa
Jednog svježeg nedjeljnog jutra 1792. godine Absalom Jones klečao je pred oltarom crkve sv. Jurja u Philadelphiji, uronjen u molitvu. Crkva je toga dana bila neobično puna — plod neumornog evangelizacijskog rada Jonesa i njegova prijatelja Richarda Allena, koji su mnoge nove crne vjernike doveli u zajednicu.
Dok je Jones molio, osjetio je ruku na svome ramenu. Iznenađen, podigao je pogled i ugledao crkvenog poslužitelja nad sobom. „Morate se pomaknuti“, procijedio je čovjek. „Ovdje više ne možete moliti.“
Zbunjeni Jones zamolio je da dovrši molitvu, ali poslužitelj je bio neumoljiv te ga je pokušao fizički odvući od oltara. Kako je nastajala gužva, drugi crni vjernici shvatili su što se događa — bez upozorenja ili rasprave, vodstvo crkve odlučilo ih je premjestiti u novoizgrađenu galeriju na katu, namijenjenu isključivo njima.
Jones je ustao, lica mirna i dostojanstvena, premda su mu u srcu tutnjale silne emocije. Pogledao je prema Allenu, zatim prema ostalim crnim vjernicima. Riječi nisu bile potrebne. Kao jedno tijelo, ustali su i napustili crkvu sv. Jurja, ostavljajući za sobom zatečenu tišinu.
Ispred crkvenih vrata Jones se obratio okupljenima:
„Bog nas nije napustio“, rekao je smirenim i odlučnim glasom. „On nas je izveo iz Egipta i vodit će nas i dalje.“
U tom trenutku poniženja i nepravde Absalom Jones izabrao je vjeru umjesto gorčine, nadu umjesto očaja. Taj je izlazak postao poticaj za osnutak Afričke episkopalne crkve sv. Tome, gdje će Jones kasnije biti zaređen kao prvi crni svećenik u Episkopalnoj Crkvi. Svojom nepokolebljivom vjerom i predanošću pravednosti pretvorio je čin isključenja u snažan pokret uključivanja i duhovne slobode.
Izvor: dailyoffice2019.com
Molitva dana (kolekta)
Svemogući i vječni Bože, ti si zapalio plamen svoje ljubavi u srcu svoga sluge Absaloma Jonesa da očituje tvoju samilost i milosrđe prema siromašnima i progonjenima: podaj i nama, svojim poniznim slugama, istu takvu vjeru i snagu ljubavi, da mi koji zahvaljujemo za njegovu pravednu revnost uzmognemo imati koristi od njegova primjera; po Isusu Kristu, Gospodinu našem, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u vijeke vjekova. Amen.