Devet mjeseci prije Božića, 25. ožujka blagdan jest blagdan Blagovijest odnosno Naviještenja Kristovog rođenja – utjelovljenje Kristovo. Sam naziv je staroslavenski prijevod grčke riječi evangelismos i označava objavu dobre, odnosno radosne vijesti. Istoga je značenja i riječ evanđelje, od grčke riječi evangelion. Blagovijest je spomendan objave arkanđela Gabriela mladoj djevojci Mariji, koja je izabrana da bude majkom drugoge osobe Božanstva – Sina Božjega, Gospodina Isusa Krista. I ne samo to. Ovaj je blagdan svetkovina utjelovljenja Kristova. Kako ispovijedamo u Vjerovanju, Krist se radi nas „utjelovio po Duhu Svetome od Marije Djevice“, odnosno utjelovio se djelovanjem Duha Svetoga, čime skromna djevojka iz Nazareta, Marija, postaje ne samo majka čovjeka, nego Majka Božja, Gospodina Isusa Krista, i time postaje Bogorodica.
Blagdan Blagovijesti ima svoje korijene sredinom četvrtoga stoljeća, kada je u Nazaretu, na mjestu gdje se vjerovalo da je bila kuća Marijina, sagrađena crkva posvećena Blagovijesti. Nakon Efeškoga sabora 431. godine, koji je definirao da je Marija Bogorodica (nasuprot heretiku Nestoriju, koji je tvrdio da je Marija samo Kristorodica, dakle da je rodila samo čovjeka, blagdan Blagovijesti poprima svečaniji karakter. Pouzdani podaci o proslavljanju ovoga blagdana 25. ožujka dolaze nam iz jedne propovijedi biskupa Abrama iz Efeza u 6. stoljeću. Odlukom Trulskoga sabora (691.–692.) određuje se i službeno proslavljanje Blagovijesti 25. ožujka.
Arkanđeo Gabriel (hebr. „Bog je moja snaga“) jedan je od dvojice anđela, uz arkanđela Mihaela, koji se imenom spominju u Svetome pismu. Iako se u Svetome pismu samo za Mihaela navodi da je arkanđeo (Juda 1,9), Crkva i anđela Gabriela smatra „anđelom na visokom položaju“, odnosno arkanđelom. Prvi se put spominje u Starome zavjetu kada se objavljuje proroku Danielu (Dn 8,16; 9,21). U Novome zavjetu arkanđeo Gabriel najavljuje Zahariji rođenje Preteče Gospodnjega, Ivana Krstitelja (Lk 1,5–25), a šest mjeseci nakon toga Presvetoj Bogorodici rođenje Sina Božjega.
Arkanđeo Gabriel odlazi „u grad galilejski imenom Nazaret, djevojci zaručenoj za muža po imenu Josip, iz doma Davidova; a djevojci bijaše ime Marija“. Nazaret je u novozavjetno vrijeme bio malo, beznačajno mjesto od nekoliko stotina stanovnika, udaljeno oko 25 kilometara od Galilejskog jezera. U Starome zavjetu se ne spominje. Iz takvoga maloga mjesta koje nije imalo nikakvu važnost, Gospodin izabire mladu djevojku po kojoj će na svijet doći sam Bog. Njezino je ime Marija (hebr. Mirjam). Imenu Marija pripisuju se razna značenja (Gospodarica, Ljubljena, Gorka kapljica i sl.). Euzebije Cezarejski navodi da ime Marija znači „kapljica mora“. U simboličnom smislu, Gospodin zaista izabire mladu, nepoznatu djevojku, kapljicu mora, iz maloga i beznačajnoga Nazareta, da po njoj donese najveći dar Božji palomu svijetu – svoga jedinorođenoga Sina. Nazaret je mjesto u kojem je Krist proveo svoje djetinjstvo, i zato ga se naziva i „Nazarećanin“. Kasnije će jedan od prvih Kristovih učenika, Natanael, izjaviti: „Iz Nazareta može li biti što dobro?“, izražavajući sumnju u njegovo mesijanstvo. Njegova izjava potvrđuje beznačajnost Nazareta u ono vrijeme. Ali u Kristu beznačajno postaje značajno.
Za Josipa (hebr. „Bog dodaje“) se kaže da je bio iz „doma Davidova“, dakle iz njegove loze, i da je bio Marijin zaručnik. Kako i njegovo ime govori, Gospodin je „dodao“ Mariji Josipa da se brine za nju i da ispuni ulogu Kristova zemaljskog oca.
Arkanđeo Gabriel najprije pozdravlja Bogorodicu riječima: „Raduj se…“ On joj donosi evanđelje – radosnu vijest. Radost su objavili anđeli i pastirima kada se Krist rodio (Lk 2,10). Ima li veće radosti od ove, da Bog dolazi biti Emanuel – Bog s nama, jedan od nas – kako bi nam omogućio povratak u naručje Očevo? I apostol Pavao poziva narod Božji na radost (Fil 4,4). Kršćani trebaju biti narod radosti jer imaju razlog za neprolaznu radost. Arkanđeo Gabriel naziva je „milosti puna“. Bog je u svojoj providnosti izabrao baš nju i ispunio je milošću kako bi po njoj došla milost Božja svijetu. Na njoj je milost i po njoj dolazi milost. Nadalje je arkanđeo hrabri: „Gospodin je s tobom.“ Ono što joj predstoji neće biti lako. Doživjet će nepovjerenje i osudu društva. Pred njom je velika odgovornost da bude majka Sinu Božjemu – Bogočovjeku. Arkanđeo je ohrabruje da se ne treba bojati jer će Gospodin biti s njom. Na kraju svoga pozdrava naglašava kako je izabrana među svim ženama za posebno djelo: „Blagoslovljena si ti među ženama!“
Marija se zamislila jer još ne razumije o čemu govori arkanđeo. On joj pojašnjava u čemu se sastoji milost koja je nad njom i što će se dogoditi: „Ne boj se, Marijo, jer si našla milost u Boga! I evo začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.“ Blagovjesnik izgovara ove često ponavljane riječi u Svetome pismu: „Ne boj se.“ Strah je prirodna reakcija kada se suočavamo s izazovima. Izazov koji je bio pred Marijom bio je neusporediv s bilo kojim našim životnim izazovom. Ali kada nas Bog uvodi u određene situacije, obećava i svoju prisutnost i pomoć. Kao što je ohrabrio Mariju, tako ohrabruje i nas: „Ne boj se.“ Arkanđeo joj najavljuje da će začeti i roditi sina koji će „biti velik“ i bit će „Sin Svevišnjega“, iz potomstva Davidova, „i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“. Ime Isus (hebr. „Gospodin spašava“) pokazuje da će sam Bog po njezinu Sinu biti Spasitelj. On će biti Sin Božji i vladat će zauvijek. Onaj koji vlada zauvijek može biti samo Bog.
Marija pita arkanđela: „Kako će to biti?“ jer nije bila u dodiru s mužem. Tada joj arkanđeo Gabriel otkriva tajnu utjelovljenja: „Duh Sveti sići će na te i sila Svevišnjega osjenit će te; zato će i ono što će se roditi biti sveto i zvat će se Sin Božji.“ Bogorodica je poznavala svete spise Staroga zavjeta, što se vidi i iz njezine pjesme koju izgovaramo ili pjevamo na večernjem bogoslužju: „Veliča duša moja Gospodina“ (Lk 1,46–55). Nema sumnje da je poznavala i proročanstva o dolasku Mesije. Proročanstvo iz Izaije 7,14 glasi: „Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel.“ I to se proročanstvo upravo ispunjava – ona je ta djevica.
Arkanđeo joj također naviješta da je njezina rođakinja Elizabeta već šest mjeseci trudna, iako je bila nerotkinja i u poodmakloj dobi. Njezina trudnoća, premda neusporediva s trudnoćom Marijinom, potvrđuje istinu da je „Bogu sve moguće“. Marija ne treba sumnjati u riječi blagovjesnika Gabriela, jer ono što će se njoj dogoditi, koliko god bilo neshvatljivo ljudskom umu, djelo je Onoga kojemu je sve moguće.
Nakon što je povjerovala riječima arkanđela, Marija odgovara: „Evo službenice Gospodnje – neka mi bude po riječi tvojoj!“ Sveti Atanazije Veliki uspoređuje je s pločama Zakona kada kaže da je time postala „ploča na kojoj Pisac piše što mu je volja“.
Po učenju svetih otaca, trenutak kada je Marija izgovorila te riječi jest trenutak utjelovljenja Kristova u njezinoj utrobi. Početak Kristova života kao Bogočovjeka ne događa se njegovim rođenjem, nego njegovim začećem. Zato kršćanstvo naglašava da ljudski život počinje začećem i da treba poštovati svetost života nerođenoga djeteta.
U odgovoru Marijinu očituje se sinergija između Božje volje i čovjekova pristanka da tu volju izvrši. Njezina vjera i spremnost da prihvati Božju volju i tako veliku odgovornost nadahnuće su i nama.
Danas je dan radosti jer, kako se pjeva u jednoj drevnoj himni, „danas je početak našega spasenja…“. Zato se i mi, zajedno s Marijom radujmo, jer Bog postaje Emanuel – Bog s nama. Utjelovljen je u utrobi Marijonoj onaj koji je “Život svijetu”. Po njemu i mi imamo pristup Kraljevstvu kojemu „neće biti kraja“. Neka nas Bog udostoji toga Kraljevstva. Amen.
Autor: dr. Jasmin Milić
Molitva dana (kolekta)
Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše da mi koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Vidi i ovo: Je li Marija Bogorodica?