Sveti Šimun i Juda Tadej – apostoli čije svjedočanstvo nije zaboravljeno

Sveti Šimun i Juda Tadej – apostoli čije svjedočanstvo nije zaboravljeno: Dana 28. listopada Crkva se spominje svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja, čija se imena nalaze na novozavjetnim popisima dvanaestorice apostola. Premda o njihovu životu i djelovanju znamo razmjerno malo, njihovo mjesto među apostolima svjedoči o Kristovu pozivu koji je preobrazio njihove živote i učinio ih navjestiteljima evanđelja.

Sveti Šimun Revnitelj

Šimun je nazvan „Revniteljem” (Lk 6,15; Dj 1,13), što može upućivati na njegovu povezanost sa židovskim vjerskim i nacionalnim revnovanjem. Prema jednom tumačenju, možda je pripadao židovskom pokretu otpora rimskoj vlasti.

Zeloti su bili poznati po snažnoj vjerskoj gorljivosti i protivljenju rimskoj okupaciji. Neki među njima pribjegavali su i nasilju kako bi oslobodili Izrael od strane vlasti i obnovili njegovu političku neovisnost. Ipak, treba naglasiti da nemamo pouzdanih povijesnih dokaza da je apostol Šimun pripadao organiziranom zelotskom pokretu. Njegov nadimak mogao je jednostavno označavati čovjeka osobite vjerske revnosti.

Moguće je da je Šimun u početku slijedio Isusa nadajući se obnovi izraelskoga kraljevstva. Takva očekivanja nisu bila nepoznata ni drugim Isusovim učenicima (usp. Dj 1,6).

No Isusovo kraljevstvo nije bilo politički pokret utemeljen na zemaljskoj moći i nasilju. Krist je naviještao Božje kraljevstvo, pozivajući ljude na obraćenje, vjeru, ljubav i pomirenje s Bogom.

Šimunov život zato nas podsjeća na preobrazbu koju donosi susret s Kristom. Istinska revnost za Boga ne očituje se u neprijateljstvu prema drugima, nego u vjernosti evanđelju i spremnosti da se vlastiti život stavi u službu Božjega kraljevstva.

Sveti Juda Tadej

Drugi apostol kojega danas slavimo jest sveti Juda Tadej, kojega Luka naziva „Judom Jakovljevim” (Lk 6,16; Dj 1,13), dok se u Matejevu i Markovu evanđelju među apostolima spominje Tadej.

U kršćanskoj tradiciji ova se imena najčešće povezuju s istim apostolom.

Juda Tadej posebno se spominje u Ivanovu izvještaju o Posljednjoj večeri, gdje je jasno razlikovan od Jude Iškariotskoga, apostola koji je izdao Isusa.

Tijekom Isusova oproštajnog govora Juda, ne Iškariotski, postavlja pitanje:

„Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?” (Iv 14,22)

Isus mu odgovara riječima koje otkrivaju samu srž kršćanskoga života:

„Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” (Iv 14,23)

Ovaj kratki razgovor pokazuje kako se Kristova prisutnost očituje u životu onih koji ga ljube i čuvaju njegovu riječ.

Judi se tradicionalno pripisuje i novozavjetna Poslanica Judina. Međutim, nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li njezin autor upravo apostol Juda Tadej. Sama poslanica predstavlja autora kao „Judu, slugu Isusa Krista i brata Jakovljeva” (Jd 1,1).

U toj kratkoj, ali snažnoj poslanici vjernici se pozivaju da se bore za vjeru jednom zauvijek predanu svetima, da ostanu postojani u Božjoj ljubavi i da iščekuju milosrđe Gospodina Isusa Krista.

Zaštitnik izgubljenih i naizgled beznadnih slučajeva

Budući da je Juda Tadej nosio isto ime kao Juda Iškariotski, u kasnijoj se kršćanskoj pobožnosti razvilo tumačenje prema kojemu su se vjernici ustručavali zazivati njegov zagovor kako ga ne bi zamijenili s Isusovim izdajnikom.

Prema toj predaji, Juda Tadej postao je osobito povezan s ljudima koji se nalaze u teškim i naizgled bezizlaznim životnim okolnostima.

Zbog toga se u zapadnoj kršćanskoj tradiciji štuje kao zaštitnik izgubljenih slučajeva, ljudi koji se suočavaju s velikim nevoljama i onih koji trpe od teških ili neizlječivih bolesti.

Takvo štovanje pripada području kasnije crkvene pobožnosti, a ne izravnom biblijskom svjedočanstvu o apostolu.

Za kršćane je pritom najvažnije imati na umu da je Isus Krist jedini posrednik između Boga i ljudi (1 Tim 2,5). Svako autentično spominjanje svetih apostola treba nas voditi prema Kristu, u kojemu nalazimo svoju konačnu nadu i spasenje.

Zašto se Šimun i Juda slave zajedno?

Zapadna Crkva spominje se Šimuna i Jude na isti dan zbog drevne liturgijske tradicije.

Prema predaji, tijekom sedmoga ili osmoga stoljeća rimska je Crkva došla u posjed relikvija obojice apostola, koje su bile položene u zajedničko svetište.

Datum 28. listopada vjerojatno je povezan s obljetnicom posvete toga svetišta.

O njihovoj kasnijoj misijskoj djelatnosti postoje različite predaje. Neke ih povezuju s naviještanjem evanđelja na području Perzije i zajedničkim mučeništvom. Međutim, te predaje nije moguće pouzdano potvrditi najranijim povijesnim izvorima.

Ono što sa sigurnošću znamo jest da su obojica pripadala Dvanaestorici koje je sam Krist pozvao da budu njegovi apostoli.

Njihova se imena nalaze u temeljima apostolskoga svjedočanstva na kojemu je Crkva izgrađena, dok je sam Isus Krist njezin zaglavni kamen (Ef 2,20).

Apostoli koje povijest nije zaboravila

S obzirom na oskudnost povijesnih podataka, spomendan svetih Šimuna i Jude može se promatrati i kao svojevrsna pobjeda nad zaboravom.

Njihovi životi podsjećaju nas da vrijednost kršćanskoga služenja ne ovisi o količini podataka koje je povijest sačuvala, niti o ljudskoj slavi i priznanju.

Krist se često očituje kroz djela koja nisu zabilježena u povijesnim knjigama, ali ostaju trajno prisutna u Božjemu sjećanju.

Mnogi su vjerni Kristovi službenici tijekom stoljeća naviještali evanđelje, pomagali potrebitima, molili za druge i podnosili teškoće zbog svoje vjere, a da njihova imena nisu ostala zapisana.

No ono što ljudi zaboravljaju, Bog ne zaboravlja.

Spominjući se danas svetih Šimuna i Jude, sudjelujemo u zahvalnom sjećanju Crkve na njihovu apostolsku revnost i vjernost Kristu.

Njihov primjer poziva nas da ne tražimo prvenstveno ljudsko priznanje, nego da ostanemo vjerni pozivu koji nam je Bog povjerio.

Jer veličina kršćanskoga života ne mjeri se time koliko nas ljudi poznaje, nego koliko smo vjerni Kristu koji nas je pozvao.

---

Zborna molitva za blagdan svetih apostola Šimuna i Jude

Bože, podaj nam da, kao što su tvoji apostoli Šimun i Juda bili vjerni i revni u svojem poslanju, tako i mi gorljivom predanošću naviještamo ljubav i milosrđe našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u vijeke vjekova. Amen. (BCP 2019.)