U kratkom, ali snažnom razmatranju R.C. Sproul usmjerava pozornost na jednu od najvećih tema kršćanske vjere – stvarnost neba. Govoreći o patnji, gubitku i kušnjama koje obilježavaju život svakoga čovjeka, Sproul podsjeća da Božji narod nije pozvan živjeti bez nade. Naprotiv, kršćanin može podnijeti i najveće teškoće upravo zato što zna da ovozemaljski život nije njegov konačni dom. Bog čuje svaki uzdah, vidi svaku suzu i poznaje svaku nepravdu koju Njegova djeca prolaze. Nijedna patnja nije skrivena Njegovu pogledu, a nijedna neće ostati bez odgovora u Njegovu vječnom planu.
Sproul naglašava da Biblija nebo ne prikazuje kao nejasnu ili simboličnu utjehu, nego kao stvarnu buduću stvarnost. To je mjesto gdje će Bog potpuno ispuniti sva svoja obećanja. Ondje više neće biti smrti, bolesti, žalosti ni grijeha. Sve posljedice ljudskog pada bit će zauvijek uklonjene, a Božji narod živjet će u savršenom zajedništvu sa svojim Gospodinom. Takva nada nije plod ljudske mašte, nego počiva na Kristovu uskrsnuću i Božjoj vjernosti.
Najveća radost neba nije mjesto, nego Krist
Jedna od najvažnijih poruka ovoga razmatranja jest da se nebo ne smije promatrati prvenstveno kroz njegove ljepote ili nagrade. Premda Sveto pismo govori o novom nebu i novoj zemlji, o slavi, radosti i savršenom miru, najveći dar neba nije njegova ljepota, nego prisutnost samoga Boga.
Sproul ističe da će vrhunac vječnosti biti gledanje Božje slave u licu Isusa Krista. Sve ljudske čežnje, sva pitanja i sva traženja konačno će pronaći svoje ispunjenje u savršenom zajedništvu s Gospodinom. Ondje neće biti udaljenosti između Boga i čovjeka, jer će otkupljeni živjeti u Njegovoj neposrednoj prisutnosti.
To je razlog zbog kojega kršćanska nada nadilazi svaku zemaljsku sreću. Vjernik ne iščekuje nebo samo zato što želi izbjeći patnju ili primiti nagradu, nego zato što želi biti s Kristom. Apostol Pavao upravo zato govori da je “otići i biti s Kristom mnogo bolje”. Krist nije samo put u nebo – On je najveće bogatstvo neba.
Nebeska nada mijenja sadašnji život
Sproul zaključuje kako pogled prema vječnosti potpuno mijenja način na koji vjernik promatra sadašnje okolnosti. Patnja nije ugodna niti ju treba umanjivati, ali ona nije posljednja riječ u životu Božjega djeteta. Budući da je Krist pobijedio grijeh i smrt, kršćani znaju da će jednoga dana svaka rana biti iscijeljena, svaka suza otrta, a svaka nepravda ispravljena.
Takva nada daje snagu za ustrajnost. Ona ne oslobađa čovjeka od životnih kušnji, ali mu daje razlog da ostane vjeran usred njih. Kršćanin može s pouzdanjem gledati prema budućnosti jer zna da Bog nije izgubio nadzor nad njegovim životom. Sve što danas izgleda teško ili nerazumljivo jednoga će dana biti obasjano svjetlom Božje slave.
Sproul zato poziva vjernike da svoj pogled ne usmjere samo na prolazne okolnosti, nego na vječna obećanja. Nebo nije tek završetak zemaljskog putovanja, nego početak života u kojem će Božji narod zauvijek uživati u savršenoj radosti, svetosti i zajedništvu sa svojim Spasiteljem. Upravo ta nada omogućuje kršćanima da i usred najvećih kušnji žive s mirom, zahvalnošću i pouzdanjem u Boga, znajući da je ono najbolje tek pred njima.
Izvor:
