Obožavanje – za koga ili za što koristimo ovaj izraz
Mogu li kršćani koristiti izraz “obožavam” u svakodnevnom govoru? Ovaj tekst istražuje značenje izraza “obožavanje” u svjetlu Biblije te upozorava na opasnosti idolopoklonstva, koje se često skriva iza naizgled bezazlenih izraza u svakodnevnom govoru.
Obožavanje – za koga ili za što koristimo ovaj izraz?
Kao što i sama riječ “obožavanje” govori, ona znači da se nekoga ili nešto štuje kao Boga, da mu se pripisuje svojstvo božanstva. Dakle, ako obožavamo bilo koga ili bilo što osim Boga, kršimo prvu Božju zapovijed koja glasi:
„Ja sam Gospodin, Bog tvoj… Nemaj drugih bogova uz mene.“ (Izl 20,2-3)
Iako mnogi nemaju namjeru da, govoreći kako nekoga ili nešto “obožavaju”, doista priznaju druge bogove, u stvarnosti često možemo vidjeti da se upravo takvim obožavanjem stvaraju idoli. “Obožavanjem” određenih glazbenika, sportaša ili, u novije vrijeme, YouTubera, TikTokera i drugih javnih osoba, ljudi nerijetko iskazuju gotovo religijsko štovanje. Sociologija čak smatra da je svako obožavanje izvan religije proces u kojem društvo, zapravo, obožava samo sebe, kao oblik samovalorizacije.
Idolopoklonstvo je u Bibliji navedeno kao jedan od najtežih grijeha. Ono je mnogo više od klanjanja kipovima drugih božanstava – idolopoklonstvo je i “obožavanje” svega što nije Bog. Ono je izravno zabranjeno u Drugoj Božjoj zapovijedi:
„Ne gradi sebi lika ni ikakva obličja onoga što je gore na nebu, ili onoga što je dolje na zemlji, ili onoga što je u vodama ispod zemlje; ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran; kažnjavam bezakonje otaca – onih koji me mrze – na djeci sve do trećega i četvrtoga koljena, a iskazujem milosrđe tisućama naraštaja onih koji me ljube i drže moje zapovijedi.“ (Izl 20,4-6)
Obožavanje (lat. devotio) u kršćanstvu usmjereno je isključivo prema Bogu. Boga obožavamo, odnosno klanjamo mu se i slavimo ga, u osobnoj molitvi, u zajedništvu s drugim vjernicima na bogoslužju (zbog čega se javno bogoslužje u nekim kršćanskim krugovima naziva i obožavanje), ali i svojim svakodnevnim kršćanskim životom.
Zato, kada sljedeći put budemo u kušnji reći da nešto ili nekoga obožavamo, sjetimo se da takvim izrazom zapravo nekome ili nečemu pripisujemo ono što pripada jedino Bogu. Time smo u opasnosti da u svom srcu stvorimo idola i zakoračimo prema idolopoklonstvu.
Naš je jezik odraz onoga što je u našem srcu. Kada olako upotrebljavamo riječi poput “obožavam”, umanjujemo svetost istinskog obožavanja koje pripada jedino Bogu. Kao kršćani pozvani smo biti pažljivi u svom govoru i promišljeni u svojim izrazima, jer i riječi mogu biti oblik štovanja – ili idolopoklonstva. Umjesto da uzdižemo ljude, stvari ili iskustva na razinu božanskoga, usmjerimo svoje srce i svoj govor na ono što je vječno i sveto – na Boga, koji jedini zaslužuje naše istinsko obožavanje.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Vidi i ovo: Četiri načina kako obožavati Boga.
Naslovna fotografija: Pexels
