Kada danas u svakodnevnom govoru upotrijebimo izraz “milosrdni Samarijanac”, svi točno znaju na što mislimo. Taj pojam označava nesebičnu osobu, humanitarca, prolaznika koji će se zaustaviti na cesti kako bi pomogao potpunom strancu u nevolji promijeniti gumu na automobilu ili mu pružiti prvu pomoć. Diljem svijeta bolnice, dobrotvorne udruge i humanitarne organizacije s ponosom nose ime “Dobri Samarijanac”. U mnogim pravnim sustavima postoje čak i takozvani “zakoni dobrog Samarijanca” koji štite ljude od tužbi ukoliko nenamjerno ozlijede nekoga dok mu u dobroj vjeri pokušavaju spasiti život.
Međutim, popularni edukativni YouTube kanal ReligionForBreakfast, kojeg vodi dr. Andrew Henry, stručnjak za rano kršćanstvo i religijske studije, u svom nagrađivanom videu iznosi jednu provokativnu tezu: naše moderno shvaćanje priče o Dobrom Samarijancu potpuno je pogrešno. Banalizirali smo i “pripitomili” jednu od najradikalnijih priča ikada ispričanih. Pretvorili smo je u jednostavnu basnu o tome kako trebamo biti “fini prema ljudima”. No, Isusova namjera u prvom stoljeću bila je sve samo ne stvaranje ugodne pričice za laku noć. Njegov je cilj bio šokirati, isprovocirati i duboko uznemiriti svoju publiku. Da bismo to shvatili, moramo zaroniti u povijest.
Gubitak izvornog značenja: Što je “Samarijanac” značio u prvom stoljeću?
Glavni problem leži u tome što smo zbog dva tisućljeća kršćanske tradicije izgubili osjećaj za ono što je riječ “Samarijanac” predstavljala u Isusovo vrijeme. Nama riječ “Samarijanac” zvuči kao sinonim za “dobrotvor”. Međutim, za židovsku publiku prvog stoljeća, riječ “Samarijanac” bila je uvreda. Značila je neprijatelj, izdajnik, heretik, otpadnik i prijetnja.
Kada je Isus izgovorio tu riječ pred okupljenom masom, nitko u publici nije pomislio na humanitarnu udrugu. Pomislili su na najomraženiju društvenu skupinu s kojom su dijelili granicu. Dr. Henry objašnjava da bi se prava snaga ove prispodobe danas mogla shvatiti jedino ako bismo u priču umjesto Samarijanca ubacili nekoga iz nama izrazito neprijateljske političke, nacionalne ili ideološke skupine.
Krvava povijest mržnje i podjela
Kako bi gledateljima pojasnio dubinu te mržnje, ReligionForBreakfast nas vraća u povijest. Židovi i Samarijanci zapravo su imali zajedničko podrijetlo – oba su naroda vukla korijene od starih Izraelaca. Međutim, tijekom stoljeća su se razdvojili, kako politički tako i teološki.
Ključne točke razdora bile su sljedeće:
- Sveto mjesto: Židovi su vjerovali da se Bogu jedino ispravno može klanjati u Hramu u Jeruzalemu (brdo Sion). Samarijanci su to odbijali i izgradili su svoj vlastiti, suparnički hram na brdu Gerizim.
- Sveti spisi: Dok su Židovi razvijali bogatu literaturu koja će postati Hebrejska Biblija (Tanak), Samarijanci su kao jedinu svetu riječ Božju priznavali isključivo prvih pet Mojsijevih knjiga (Toru).
- Krvavi sukobi: Neprijateljstvo nije bilo samo verbalno. U 2. stoljeću prije Krista, židovski vođa Ivan Hirkan (John Hyrcanus) iz hasmonejske dinastije vojno je napao Samariju i do temelja spalio i uništio samarijanski hram na brdu Gerizim.
Zamislimo taj teret povijesti: generacije ispunjene spaljenim svetištima, međusobnim optužbama za herezu i etničkom netrpeljivošću. U Isusovo vrijeme, Židovi i Samarijanci toliko su se mrzili da bi pravovjerni Židovi radije danima putovali okolnim putevima kroz pustinju, nego kročili nogom na tlo Samarije, koje su smatrali “nečistim”.
Anatomija prispodobe: Majstorsko rušenje očekivanja
S tim znanjem, dr. Henry detaljno analizira samu građu prispodobe, zapisane u Evanđelju po Luki. Priča počinje kada jedan židovski učitelj zakona pita Isusa: “A tko je moj bližnji?” (pokušavajući naći rupu u zakonu kako bi točno znao koga mora voljeti, a koga smije mrziti).
Isus odgovara pričom o čovjeku (očito Židovu) kojeg su opljačkali i prebili na zloglasnoj, opasnoj cesti od Jeruzalema do Jerihona. Čovjek leži u krvi, na rubu smrti. Zatim slijedi poznati “zakon trojke” koji se često koristi u narodnim pričama:
- Prolazi svećenik: Religijska elita. Svi očekuju da on pomogne. No, on prelazi na drugu stranu ceste. Povjesničari smatraju da to čini iz straha od ritualne nečistoće – ako je čovjek mrtav, dodirivanje bi ga učinilo nesposobnim za službu u Hramu.
- Prolazi levit: Pomoćnik u Hramu, još jedan vjerski uzor. I on izbjegava ranjenika.
- Publika iščekuje: Prema pravilima pripovijedanja u to vrijeme, publika sada očekuje trećeg, običnog junaka. Budući da su elita i svećenici podbacili, slušatelji u prvom stoljeću očekuju da će treći prolaznik biti “običan izraelski laik”, s kojim bi se narod identificirao.
I tada Isus baca pravu bombu. Treći prolaznik je – Samarijanac.
Pravi šok i poruka prispodobe
U trenutku kada Isus uvodi Samarijanca kao spasitelja – nekoga tko povija rane Židovu, plaća mu smještaj u gostionici i spašava mu život – nastaje potpuni šok. Za prvostoljetnog Židova, ideja da bi ga Samarijanac spasio, ili da bi trebao Samarijanca smatrati “bližnjim”, bila je apsolutno odbojna, gotovo bogohulna.
Dr. Henry u videu fantastično poentira: ova Isusova priča zapravo uopće nije priručnik o pružanju prve pomoći ili o volontiranju. Nije riječ samo o “pomaganju onima u potrebi”. To je radikalna priča o rušenju dubokih sektaških, nacionalnih i vjerskih granica.
Kada je Isus na kraju priče natjerao židovskog zakonoznanca da prizna kako je upravo mrski Samarijanac ispao stvarni “bližnji”, On je zapravo dekonstruirao cijeli sustav “nas” i “njih”.
Zaključak: Vraćanje oštrice Isusovim riječima
Kanal ReligionForBreakfast ostavlja nas s moćnom i neugodnom porukom. Zvati danas nekoga “dobrim Samarijancem” jer nam je pomogao nositi vrećice iz trgovine potpuno promašuje srž teksta. Priča o dobrom Samarijancu stvorena je da bude teška i provokativna.
Ona nas tjera da se zapitamo: Tko su “Samarijanci” našeg doba? Tko je ta osoba, ta etnička skupina, ta ideološka frakcija koju smatramo potpunim protivnikom i s kojom odbijamo komunicirati? Prema pravom i povijesno točnom čitanju ove Isusove prispodobe, upravo je ta osoba vaš “bližnji”. To je razlog zašto se ova priča smatra jednom od najmoćnijih, ali istovremeno i najviše neshvaćenih priča u cijeloj ljudskoj povijesti.
Izvor:
