Kao što je prikazano u prethodnom poglavlju, nakon raskola koji je uslijedio početkom 1999. godine Endre Lángh i dio svećenika te predstavnika crkvenih općina koji su ga podržali održali su 20. veljače 1999. godine u Osijeku (Retfali) zasebni crkveni skup, na kojem su ustrojili vlastitu crkvenu strukturu. Ubrzo nakon toga ta je zajednica evidentirana kao nova pravna osoba pri Državnom zavodu za statistiku.
Prethodni članci:
Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj od osamostaljenja 1993. do Sinode u Lugu 1998. (Dostupno na mađarskom jeziku ovdje)
Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj od Sinode u Lugu 1998. do raskola 1999.
Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj nastavila je svoje djelovanje u skladu s odlukama Druge sinode iz 1998. godine. Na Trećoj sinodi, održanoj u Kopačevu 12. lipnja 1999. godine, donesene su nove ustavne odredbe, izabrano je novo crkveno vodstvo te je, između ostaloga, usvojena odluka o promjeni naziva Crkve u Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj.
Sinoda u Kopačevu, 12 lipnja 1999. godine
Istodobno je Provedbeni odbor, kojemu je Druga sinoda u Lugu povjerila upravljanje Reformiranom kršćanskom crkvom u Hrvatskoj do izbora novoga biskupa, nastavio obavljati svoju službu u skladu s odlukama Sinode i važećim Ustavom Crkve.
Prvotno je bilo predviđeno da se nova izborna Sinoda održi tijekom svibnja 1999. godine. Međutim, njezino je održavanje odgođeno kako bi odbori crkvenih općina imali dovoljno vremena razmotriti prijedloge novoga Ustava i ostalih crkvenih akata te dostaviti svoje primjedbe i prijedloge.
Zbog toga je Treća sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj sazvana za 12. lipnja 1999. godine u Kopačevu.
Na Sinodi su, uz predstavnike deset crkvenih općina, sudjelovali svećenici, članovi Sinodalnoga vijeća te brojni gosti iz sestrinskih reformiranih (reformatskih) crkava iz Mađarske i Rumunjske, kao i predstavnici društvenoga i kulturnoga života.
Promjena naziva Crkve u Mađarska reformatska crkva u Hrvatskoj
Najvažnije točke dnevnoga reda bile su:
- rasprava i usvajanje novoga Ustava Crkve,
- rasprava i usvajanje Pravilnika o izborima,
- izvješće Provedbenoga odbora,
- raspisivanje izbora za crkvene dužnosti,
- razno.
U okviru rasprave o novom Ustavu Sinoda je donijela odluku da se naziv Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj promijeni u Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj.
Odluka je donesena većinom glasova, uz tri glasa protiv i tri suzdržana. Nakon prihvaćenih izmjena i dopuna, novi je Ustav usvojen sa samo jednim suzdržanim glasom.
Izvješće Provedbenoga odbora
Predsjednik Provedbenoga odbora, vlč. Đuro Varga, podnio je izvješće o radu Odbora u razdoblju između Druge i Treće sinode.
U izvješću je prikazan tijek događaja nakon Sinode u Lugu, uključujući jednostrano osporavanje njezinih odluka od strane Endrea Lángha, održavanje zasebnoga skupa u Osijeku 20. veljače 1999. godine te nastanak paralelne crkvene strukture.
Provedbeni odbor istaknuo je da je, sukladno odlukama Druge sinode i tada važećem Ustavu Crkve, upravo on bio jedino tijelo ovlašteno sazvati novu Sinodu i upravljati Crkvom do izbora novoga biskupa.
Sinoda je izvješće jednoglasno prihvatila.
Izbor novoga crkvenog vodstva
Nakon prihvaćanja izvješća Sinoda je imenovala Izbornu komisiju i raspisala izbore za crkvene dužnosti.
Važno je naglasiti da se izbor nije provodio na samoj Sinodi. I prema Ustavu iz 1993. godine i prema Ustavu usvojenom u Kopačevu, biskupa i ostale crkvene dužnosnike birali su odbori crkvenih općina, a ne sinodalni delegati.
Izborna komisija dostavila je glasačke listiće svim crkvenim općinama, koje su nakon provedenoga glasovanja morale vratiti zapečaćene listiće najkasnije do 5. srpnja 1999. godine.
Po završetku glasovanja Izborna komisija utvrdila je sljedeće rezultate:
- superintendent (biskup): János Kopácsi Kettős
- glavni staratelj: Lajos Sója
- tajnik Sinode: Đuro Varga
Time je izbor novoga crkvenog vodstva proveden na način propisan Ustavom Crkve.
Posvećenje i instalacija
Svečano posvećenje novoizabranoga superintendenta (biskupa) te instalacija ostalih izabranih crkvenih dužnosnika održani su 6. kolovoza 1999. godine u Reformatskoj crkvi u Kopačevu.
Službu posvećenja predvodili su:
- pomoćni biskup Reformirane crkve u Transilvaniji Csűry István,
- senior Reformirane crkve u Mađarskoj Bóka András János,
- vršitelj dužnosti biskupa Evangeličke crkve u Hrvatskoj Andreas Lukša.
Njihovo sudjelovanje predstavljalo je i međunarodno priznanje novoga vodstva Reformirane crkve u Hrvatskoj od strane sestrinskih protestantskih crkava.
Nastavak kontinuiteta Crkve
Nakon održavanja Sinode u Kopačevu, provedenih izbora i posvećenja novoga vodstva, Crkva je nastavila svoje djelovanje pod novim nazivom Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj, na čelu sa superintendentom (biskupom) Jánosom Kopácsi Kettősom.
Na taj je način dovršen prijelazni proces započet odlukama Druge sinode u Lugu. Izabrano je novo vodstvo, doneseni su novi ustavni akti te je osiguran kontinuitet djelovanja Crkve koja je svoju pravnu osobnost stekla osamostaljenjem 30. siječnja 1993. godine i registracijom pri Državnom zavodu za statistiku 24. veljače iste godine.
Izbor biskupa proveden u skladu s Ustavom Crkve
Treća sinoda održana u Kopačevu posebno je značajna i zbog načina na koji je proveden izbor novoga biskupa. Za razliku od skupa održanog u Osijeku (Retfali) 20. veljače 1999. godine, na kojem je Endre Lángh izabran neposredno na samom zasjedanju, izbor u Kopačevu proveden je u cijelosti prema odredbama tada važećeg Ustava Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj.
Naime, Ustav nije predviđao da biskupa biraju sinodalni delegati. Prema njegovim odredbama, pravo izbora imali su odbori crkvenih općina, koji su nakon održanog glasovanja svoje zapečaćene glasačke listiće dostavljali Izbornoj komisiji. Tek nakon što je Komisija pregledala i prebrojala pristigle glasove, službeno su proglašeni rezultati izbora.
Takvim je postupkom u potpunosti poštovan ustavni poredak Crkve. Sinoda je donijela odluku o raspisivanju izbora i imenovala Izbornu komisiju, dok su samu odluku o izboru biskupa i ostalih crkvenih dužnosnika donijeli odbori crkvenih općina, odnosno tijela kojima je Ustav tu ovlast izričito povjerio.
Izbor Jánosa Kopácsi Kettősa za superintendenta (biskupa), Lajosa Sóje za glavnoga staratelja i Đure Varge za tajnika Sinode stoga nije bio rezultat glasovanja nazočnih na Sinodi, nego izbora provedenog u svim crkvenim općinama sukladno ustavnim odredbama.
Upravo ta razlika predstavlja jednu od bitnih razlika između događaja u Kopačevu i onih u Osijeku (Retfali). Dok je u Retfali biskup izabran neposrednim glasovanjem sudionika skupa, premda takav način izbora nije bio predviđen Ustavom Crkve, u Kopačevu je izbor proveden prema propisanom postupku, čime je osiguran kontinuitet ustavnoga i sinodalno-prezbiterijalnog poretka Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj.
Postupanje Državnog povjereništva za odnose s vjerskim zajednicama
Nakon Treće sinode održane u Kopačevu 12. lipnja 1999. godine proveden je izbor novoga crkvenog vodstva, a novoizabrani dužnosnici preuzeli su svoje službe u skladu s odredbama Ustava Crkve.
Istodobno je provedena i promjena naziva vjerske zajednice. Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj nastavila je svoje djelovanje pod nazivom Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj, zadržavajući isti matični broj 0245453, dodijeljen prilikom prvoga upisa u Registar poslovnih subjekata Državnoga zavoda za statistiku 1993. godine.
Nasuprot tome, zajednica koju je predvodio Endre Lángh evidentirana je 4. ožujka 1999. godine kao nova pravna osoba pod nazivom Reformirana kršćanska crkva u RH – Biskupski ured, kojoj je dodijeljen novi matični broj 1424184.
Time su u pravnom prometu postojale dvije različite vjerske zajednice, svaka sa svojim pravnim identitetom i matičnim brojem.
Obavještavanje državnih tijela
O svim promjenama koje su uslijedile nakon Treće sinode obaviješteno je i tadašnje Državno povjereništvo za odnose s vjerskim zajednicama, čiji je tajnik bio Franjo Dubrović.
Međutim, iz kasnije sačuvane dokumentacije proizlazi da Povjereništvo nije ostalo isključivo u okviru svoje koordinacijske i savjetodavne uloge, nego je u pojedinim dopisima zauzelo stajališta o pitanjima unutarnjeg ustroja Reformirane crkve i njezina vodstva.
Posebno je zanimljivo pismo koje je Endre Lángh 30. rujna 1999. godine uputio Franji Dubroviću. Iz njegova sadržaja vidljivo je da Lángh zahvaljuje Dubroviću na osobnoj pomoći i pomoći zajednici koju je predstavljao te od njega očekuje daljnje uključivanje u spor između dviju reformiranih zajednica.
U istom dopisu Lángh Mađarsku reformatsku kršćansku crkvu u Hrvatskoj opisuje izrazima poput „Kettősova tvorevina“, „mađarska tvorevina“ i „nacionalistička udruga u vjerskom ruhu“, osporavajući njezin crkveni i pravni kontinuitet.
Dopis Ministarstvu prosvjete i športa
Dana 9. studenoga 1999. godine Franjo Dubrović uputio je Ministarstvu prosvjete i športa dopis u kojem je iznio niz tvrdnji o statusu Mađarske reformatske kršćanske crkve u Hrvatskoj.
Između ostaloga, naveo je da su János Kopácsi Kettős i Đuro Varga isključeni iz Reformirane crkve odlukom crkvenoga suda.
Međutim, ta je odluka donesena od tijela koje je djelovalo u okviru zajednice nastale nakon raskola te je donesena 4. srpnja 1999. godine, dakle nakon što je János Kopácsi Kettős već bio izabran za superintendenta (biskupa) na Trećoj sinodi Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj. Zbog toga se odluke jednoga crkvenog tijela nisu mogle automatski odnositi na drugu, zasebnu vjersku zajednicu koja je nastavila djelovati na temelju pravne osobnosti stečene 1993. godine.
U istom dopisu Dubrović navodi da se János Kopácsi Kettős „proglasio biskupom do tada nepostojeće Mađarske reformatske kršćanske crkve“.
Takva tvrdnja nije bila u skladu s dokumentacijom. Kao što je prethodno prikazano, naziv Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj usvojen je odlukom Treće sinode, nakon čega je promjena naziva evidentirana pri Državnom zavodu za statistiku, pri čemu je zadržan isti matični broj dodijeljen 1993. godine. János Kopácsi Kettős nije sam sebe proglasio biskupom, nego je izabran u postupku propisanom Ustavom Crkve, glasovanjem odbora crkvenih općina.
U dopisu je također navedeno da Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj nije konfesionalna crkva te da joj se zbog toga ne može omogućiti izvođenje školskog vjeronauka.
Budući da je navedena Crkva prihvaćala reformirane vjeroispovjedne spise kao i druge reformirane crkve – prije svega Drugu helvetsku konfesiju i Heidelberški katekizam – nije jasno na temelju kojih je kriterija donesena takva ocjena.
Ukidanje titule počasnog biskupa
Na Drugoj sinodi Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, održanoj u Lugu 7. studenoga 1998. godine, kako smo ranije naveli, Endre Langh je razriješen biskupske službe, a kao znak zahvalnosti za dotadašnji rad dodijeljena mu je počasna titula počasnog biskupa. Međutim, nakon osnivanja nove vjerske zajednice pod njegovim vodstvom i nastavka paralelnog djelovanja, Sinoda je ponovno razmotrila njegovo počasno zvanje. Na Četvrtoj sinodi Mađarske reformatske kršćanske crkve u Hrvatskoj, održanoj 12. lipnja 2000. godine, donesena je odluka da ista, „kao pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, radi izbjegavanja nesporazuma ne smatra više Endrea Langha počasnim biskupom“. O toj je odluci službeno obaviješten sam Endre Langh, kao i biskupski i dekanski uredi te crkvene i međunarodne organizacije s kojima je Crkva održavala službene odnose. Time je najviše upravno i predstavničko tijelo Crkve jasno utvrdilo da Endre Langh više nema nikakav službeni ni počasni status u Reformatskoj kršćanskoj crkvi Mađara u Hrvatskoj te je o tome obavijestilo domaće i međunarodne crkvene partnere.
Odnos države prema unutarnjim crkvenim sporovima
Koliko je problematično bilo zauzimanje stajališta državnih tijela o unutarnjim pitanjima vjerskih zajednica potvrđuju i kasniji dopisi predsjednika Komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. sc. Gorana Granića.
U dopisu od 13. studenoga 2002. godine Granić navodi:
„S obzirom na odvojenost vjerskih zajednica od države, smatram nepriličnim da se, bilo ja, bilo Komisija za odnose s vjerskim zajednicama, upuštamo u ulogu arbitra, čime bi izgubili sadašnji nezavisan položaj i kredibilitet kod ostalih vjerskih zajednica te moguće prekoračili svoje ovlasti.“
Slično je stajalište Komisija zauzela i u dopisu od 15. listopada 2002. godine, u kojem se navodi da je njezina zadaća razmatranje pitanja pravnoga položaja vjerskih zajednica i odnosa između države i vjerskih zajednica, a ne odlučivanje o njihovim unutarnjim sporovima.
Ovi dokumenti pokazuju da je već 2002. godine i samo nadležno državno tijelo zauzelo stajalište kako država ne bi smjela arbitrirati u pitanjima unutarnjeg ustroja vjerskih zajednica.
Posljedice
Unatoč tome, raniji dopisi Franje Dubrovića tijekom sljedećih su godina korišteni u različitim upravnim i sudskim postupcima kao argument o navodnom pravnom statusu Mađarske reformatske kršćanske crkve u Hrvatskoj.
Na koji su način ta očitovanja utjecala na kasnije sporove oko vlasništva nad crkvenom imovinom, pravnog sljedništva i položaja pojedinih reformiranih crkvenih općina bit će prikazano u nastavku ovoga serijala.
Svećeničko ređenje i biskupsko posvećenje Endrea Langha
U prvom nastavku ovoga serijala spomenuto je kako je Prva sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj 1993. godine izabrala župnika Endrea Langha za biskupa. Međutim, nakon toga unutar Crkve nije uslijedilo njegovo svećeničko ređenje niti biskupsko posvećenje.
Iz dostupne dokumentacije proizlazi da Endre Langh nije završio redoviti teološki studij, koji je prema tadašnjoj reformiranoj praksi predstavljao uobičajeni preduvjet za svećeničko ređenje. Poznato je da je 1952. godine upisao Bogoslovski fakultet Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, no iste je godine pozvan na odsluženje vojnoga roka, nakon čega se vratio u Tordince. Prema dostupnim podacima, studij je pohađao svega nekoliko mjeseci te ga nije završio, zbog čega nije stekao formalnu teološku naobrazbu koja se uobičajeno zahtijevala za svećeničko ređenje.
Svoju je službu započeo kao levita, što je u mađarskoj reformiranoj tradiciji služba laika kojemu se, uz odobrenje nadležnog crkvenog vodstva, može povjeriti propovijedanje i određene pastoralne dužnosti. Iako je imao dopuštenje upravljati župom, nije bio svećenički zaređen.
Langhovo svjedočanstvo
O tome je i sam Endre Langh govorio na sjednici Sinodalnoga vijeća svoje Crkve održanoj 29. studenoga 2001. godine:
“U Reformiranoj crkvi za vrijeme Jugoslavije nitko od nas župnika nije bio ređen. Ja sam na sinodi u Debeljači 1956. godine potpisao tzv. župničku zakletvu. Neki ni to nisu… O ređenju svih nas, bez iznimke, razgovarali smo nekoliko puta. Nije bilo nikakvih zapreka, nitko nije bio protivan – osim što smo mi stariji smatrali malo neobičnim da budemo ređeni već pri kraju službovanja.”
Ovaj zapis potvrđuje da u nekadašnjoj Reformiranoj kršćanskoj crkvi u Jugoslaviji dio župnika, uključujući i samoga Langha, nikada nije primio formalno svećeničko ređenje.
Ređenje i biskupsko posvećenje 2002. godine
Nakon nekoliko ranijih pokušaja, služba svećeničkog ređenja i biskupskog posvećenja održana je 24. studenoga 2002. godine u Karancu.
Tom su prigodom svećenički zaređeni Endre Langh te više drugih službenika zajednice nastale nakon raskola 1999. godine.
Službu je predvodio reformirani biskup iz Mađarske Gusztáv Bölcskei.
Prema dokumentaciji koja nam je dostupna nije razvidno da je za posvećenje biskupa druge samostalne reformirane crkve postojala prethodna odluka ili ovlaštenje nadležnih tijela njegove matične Crkve. Budući da za to pitanje nije pronađena službena dokumentacija, ono ostaje otvoreno za daljnja istraživanja.
Odjek u javnosti
O događaju je izvijestio i Glas Slavonije 25. studenoga 2002. godine.
U članku se navodi kako je tom prigodom zaređeno desetak reformiranih župnika koji su već desetljećima obavljali pastoralnu službu, među kojima i biskup Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj Endre Langh.
Uz Langha su tada zaređeni i:
- Károly Andel (Osijek)
- Ilona Andel (Osijek)
- János Hajek (Karanac)
- János Kanalas (Korođ)
- Branimir Bučanović (Zagreb)
- Lidija Dotlić (Osijek)
Odbijanje Lajoša Čati Sabe
Zanimljivo je da je senior Baranjskog seniorata i župnik u Lugu Lajoš Čati Sabo odbio primiti svećeničko ređenje zajedno s ostalim kandidatima.
Ranije je upravo Lajoš Čati Sabo izrazio protivljenje svećeničkom ređenju Jánosa Hajeka, navodeći kao razlog činjenicu da kandidat nije završio odgovarajući teološki studij.
Nekoliko godina poslije upravo će Lajoš Čati Sabo biti izabran za biskupa iste crkvene zajednice te će 28. listopada 2011. godine biti zaređen za svećenika, a dan poslije, 29. listopada 2011. godine, i posvećen za biskupa.
Usporedba s izborom Jánosa Kopácsi Kettősa
Za razliku od Endrea Langha, János Kopácsi Kettős završio je propisani teološki studij u Budimpešti te je 21. studenoga 1991. godine uredno zaređen za reformiranoga svećenika.
Tijekom Domovinskoga rata posebno se istaknuo pastoralnim radom među prognanim vjernicima u Hrvatskoj i Mađarskoj, a nakon izbora za superintendenta 1999. godine njegovo je biskupsko posvećenje obavljeno u skladu s tadašnjim ustrojem Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj.
Zaključak
Iz dostupne dokumentacije proizlazi da je Endre Langh gotovo pedeset godina obavljao pastoralnu službu bez formalnoga svećeničkog ređenja, dok je svećeničko ređenje i biskupsko posvećenje primio tek 2002. godine, tri godine nakon osnivanja zajednice koju je predvodio nakon raskola.
U nastavku ovoga serijala razmotrit ćemo donošenje novoga Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 2002. godine, ustroj Evidencije vjerskih zajednica te okolnosti pod kojima je došlo do upisa reformiranih zajednica u novu evidenciju. Posebna će se pozornost posvetiti sklapanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i novoosnovane vjerske zajednice te pravnim i povijesnim pitanjima koja su iz toga proizašla u kontekstu spora o pravnom sljedništvu.
Autor: Dr.sc. Jasmin Milić
Više članaka na ovu temu vidi ovdje.