Kako su župe Reformatske kršćanske crkve Mađara ostale bez svoje imovine

U prethodnim nastavcima ovoga serijala prikazali smo kako je nakon raskola unutar Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj 1999. godine došlo do postupne zamjene identiteta dviju različitih vjerskih zajednica. Posebno smo analizirali ulogu Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, Evidencije vjerskih zajednica te sklapanje Ugovora s Vladom Republike Hrvatske sa zajednicom koja je osnovana 1999. godine, premda je prema povijesnoj i pravnoj dokumentaciji kontinuitet Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj nastavila današnja Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj.

Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj od osamostaljenja 1993. do Sinode u Lugu 1998. (Dostupno na mađarskom jeziku ovdje)

Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj od Sinode u Lugu 1998. do raskola 1999.

Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj od treće Sinode, 1999. godine do 2002. godine

Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (2002.), i ugovor između Vlade RH i Reformirane kršćanske crkve

Posljedice takvog pristupa nisu ostale samo na razini upravnih evidencija i odnosa s državom. One su se tijekom sljedećih godina odrazile i na pitanje vlasništva nad crkvenom imovinom. Upravo će to biti predmet ovoga članka.

Na nekoliko konkretnih primjera pokazat ćemo na koji je način, pod nazivom “promjene naziva”, u zemljišnim knjigama zapravo došlo do promjene upisanog vlasnika nekretnina pojedinih reformatskih župa, kao i kako su dugotrajni sudski postupci na kraju završili pravomoćnim presudama u korist izvornih vlasnika.

---

Župe nisu bile samo organizacijske jedinice nego samostalne pravne osobe

Da bi se razumio cijeli slučaj, potrebno je pojasniti jednu važnu pravnu činjenicu.

Prema Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN 83/02, čl. 6. st. 3.), ali i ranijem Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1978. godine (NN 14/78, čl. 11.), pravnu osobnost ne stječe samo vjerska zajednica kao cjelina, nego i njezini organizacijski oblici, ako je to određeno njihovim aktima. To znači da su reformatske crkvene općine bile zasebne pravne osobe sa svojim matičnim brojevima, OIB-ovima, pečatima i vlastitom imovinom.

Drugim riječima, kada je kao vlasnik crkve, župnog doma, poljoprivrednog zemljišta ili druge nekretnine u zemljišnim knjigama bila upisana određena reformatska crkvena općina, upravo je ta crkvena općina kao samostalna pravna osoba bila nositelj prava vlasništva. Stoga se svaka promjena zemljišnoknjižnog upisa nije odnosila samo na naziv vlasnika, nego je mogla imati i izravne pravne posljedice na pitanje nositelja vlasničkog prava.

Nakon zamjene identiteta započinju zahtjevi za “promjenu naziva”

Od brojnih slučajeva u kojima je nova vjerska zajednica, pod nazivom „promjene naziva“, zatražila izmjenu zemljišnoknjižnih upisa, a time i upis prava vlasništva na nekretninama povijesnih reformatskih župa, u nastavku ćemo izdvojiti nekoliko pravomoćno okončanih predmeta, kao i nekoliko postupaka koji su još uvijek u tijeku.

Slučaj Reformatskih župa Kneževi Vinogradi, Suza, Zmajevac

Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, odnosno nova vjerska zajednica, podnijela je 2014. godine zemljišnoknjižnom odjelu prijedlog za promjenu naziva Reformatskih crkvenih općina Kneževi Vinogradi, Suza i Zmajevac. Iako je prijedlog bio predstavljen kao administrativno usklađivanje naziva, njegovo bi prihvaćanje imalo za posljedicu promjenu zemljišnoknjižnog vlasnika s jedne pravne osobe na drugu.

Prijedlog potpisao Darko Turšić, memorandum Crkvene općine Kotlina

Prijedlog je, u ime Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, potpisao njezin svećenik Darko Turšić. Budući da nije bio zakonski zastupnik te vjerske zajednice, za podnošenje ovoga prijedloga morao je biti posebno ovlašten od tadašnjega biskupa Lajoša Čati Sabo. Takva punomoć izdana mu je 2. rujna 2014. godine, dva dana prije podnošenja prijedloga zemljišnoknjižnom odjelu.

Iz toga proizlazi da je prijedlog podnesen u ime novoosnovane Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, na temelju punomoći njezina biskupa, te da ga nije podnijela nijedna od reformatskih crkvenih općina čiji se naziv navodno mijenjao. Zanimljivo je i da je prijedlog ovjeren pečatom Reformirane kršćanske kalvinske crkvene općine Kotlina, iako ta crkvena općina nije bila ni predlagatelj niti se zahtjev odnosio na njezine nekretnine. Ta okolnost ukazuje na određene formalne nedostatke samoga prijedloga, ali ne mijenja činjenicu da je njegov podnositelj bila druga pravna osoba od onih koje su u zemljišnim knjigama bile upisane kao vlasnici predmetnih nekretnina.

Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu Julijani Usodi, prihvatio je prijedlog Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj te izmijenio nazive navedenim Reformatskim crkvenim općinama. Već smo više puta ukazali na nedvojbenu činjenicu da su u trenutku podnošenja prijedloga prethodno upisani vlasnici djelovali kao pravne osobe, da djeluju i danas, te da prethodno upisani vlasnici nisu promijenili svoje nazive niti podnijeli prijedlog za ispravak naziva. Ovdje je prijedlog za promjenu naziva podnijela pravna osoba, odnosno vjerska zajednica nazivom Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, koja je nastala tek 1999. godine. Time što je sud usvojio prijedlog i dopustio promjenu naziva, zapravo je dopustio promjenu vlasništva i prouzročio time nenadoknadivu štetu do tada upisanim vlasnicima.

Rješenje o tzv. promjeni naziva

Općinski sud u Belom Manastiru, Zemljišnoknjižni odjel, donio je 30. studenoga 2015. godine rješenje poslovni broj Z-2215/14, kojim je prihvatio prijedlog za tzv. promjenu naziva vlasnika u zemljišnim knjigama.

Već u uvodu rješenja uočava se zanimljiva okolnost. Kao predlagatelji navode se čak četiri pravne osobe:

• Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj,
• Reformatska crkvena općina Kneževi Vinogradi,
• Reformatska crkvena općina Suza i
• Reformatska crkvena općina Zmajevac.

Međutim, iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da je sudu podnesen samo jedan prijedlog, i to od Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj. Reformatske crkvene općine Kneževi Vinogradi, Suza i Zmajevac nisu podnijele prijedlog za promjenu svoga naziva niti su donijele bilo kakvu odluku o promjeni svojega pravnog identiteta. Upravo suprotno, nastavile su djelovati kao iste pravne osobe pod svojim dotadašnjim nazivima.

Na taj je način u formalnom zemljišnoknjižnom postupku prihvaćen prijedlog jedne vjerske zajednice kojim su izmijenjeni zemljišnoknjižni podaci o drugim pravnim osobama koje same nisu podnijele nikakav zahtjev niti su donijele odluku o promjeni svoga naziva. Budući da su reformatske crkvene općine bile samostalne pravne osobe i nositelji prava vlasništva, postavlja se pitanje je li se u konkretnom slučaju doista radilo samo o promjeni naziva ili je takvim upisom zapravo promijenjen nositelj prava vlasništva nad predmetnim nekretninama.

Zanimljivo je i da je nakon donošenja rješenja Zemljišnoknjižni odjel isto dostavio upravo Reformatskim crkvenim općinama Kneževi Vinogradi, Suza i Zmajevac kao protustrankama u postupku. Time je i sam sud priznao da su navedene crkvene općine osobe čija su prava mogla biti pogođena donesenim rješenjem, odnosno da imaju pravni interes za pobijanje takvog upisa.

Budući da reformatske crkvene općine nisu uspjele s prigovorom niti kasnije sa žalbom protiv navedenoga rješenja, zaštitu svojih prava bile su prisiljene zatražiti u parničnom postupku podnošenjem brisovnih tužbi radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Upravo će u tim postupcima sudovi detaljno razmotriti pitanje pravnog identiteta stranaka, pravnog sljedništva te zakonitosti provedenih zemljišnoknjižnih upisa, što će u konačnici rezultirati pravomoćnim presudama u korist Reformatskih crkvenih općina.

Nakon višegodišnjih sudskih postupaka nadležni sudovi donijeli su pravomoćne presude kojima su usvojeni zahtjevi Reformatskih crkvenih općina te je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno brisanje nezakonito provedenih upisa. Time je potvrđeno da su Reformatske crkvene općine ostale nositelji prava vlasništva nad svojom imovinom.

Više o pojedinim presudama:

• Pravomoćna presuda u korist Reformatske crkvene općine Kneževi Vinogradi – vidi ovdje.
• Pravomoćna presuda u korist Reformatske crkvene općine Suza – vidi ovdje.
• Pravomoćna presuda u korist Reformatske crkvene općine Zmajevac – vidi ovdje.

Iako primjeri Reformatskih crkvenih općina Kneževi Vinogradi, Suza i Zmajevac jasno pokazuju na koji je način nova vjerska zajednica pokušala, pod nazivom „promjene naziva”, ishoditi upis prava vlasništva nad nekretninama povijesnih reformatskih župa, time nije obuhvaćen cjelokupan opseg ovoga problema. U navedenim slučajevima dugotrajni sudski postupci završili su pravomoćnim presudama kojima je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

Međutim, isti ili vrlo slični pravni problemi pojavili su se i kod drugih reformatskih crkvenih općina. U nastavku ćemo prikazati nekoliko takvih primjera, među kojima su Reformatske crkvene općine Retfala (u Osijeku) i Hrastin, u kojima se također osporava zakonitost zemljišnoknjižnih upisa provedenih pod nazivom „promjene naziva”, a sudski postupci još uvijek nisu pravomoćno okončani.

Slučaj Reformatske crkvene općine Hrastin

Za razliku od ranije opisanih slučajeva, u predmetu Reformatske crkvene općine Hrastin pokušaj promjene zemljišnoknjižnog upisa započeo je još 2002. godine.

Naime, 22. ožujka 2002. godine Reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj – Biskupski ured, odnosno nova vjerska zajednica koja danas djeluje pod nazivom Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, uputila je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku molbu u kojoj se navodi:

„Na temelju priloženih isprava molim sud da donese i provede unutra navedeno rješenje.“

Molbu je, kao predlagatelj, potpisao Endre Langh, a ovjerena je službenim pečatom nove vjerske zajednice.

Međutim, iz samoga sadržaja molbe nije jasno na koje se točno rješenje odnosi niti koja bi pravna osnova trebala opravdati traženi upis. U popisu priloženih isprava navodi se jedino „Potvrda“ od 22. ožujka 2002. godine, bez ikakve druge odluke ili akta kojim bi se dokazivala promjena naziva postojeće pravne osobe.

U zemljišnoknjižnom spisu nalazi se i Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD), koju je 16. veljače 1999. godine izdao Državni zavod za statistiku na ime poslovnog subjekta „Reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj, Crkvena općina“, sa sjedištem u Hrastinu, Petefi Šandora 21. Riječ je o evidencijskom aktu koji potvrđuje razvrstavanje poslovnog subjekta prema NKD-u, ali sam po sebi ne predstavlja dokaz o promjeni naziva ili pravnom sljedništvu druge pravne osobe.

U potvrdi koju je istoga dana izdao Biskupski ured Reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj navodi se:

„Potvrđuje se da je sada naziv crkve: ‘Reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj’, Župa Hrastin.“

Na temelju takve potvrde zatraženo je da se dotadašnji zemljišnoknjižni naziv „Reformatorska crkvena općina Hrastin“ zamijeni novim nazivom. Time se ponovno postavlja isto pravno pitanje koje se pojavilo i u ranije opisanim predmetima: može li jedna vjerska zajednica, vlastitom potvrdom, bez odluke same pravne osobe čiji se naziv mijenja, ishoditi promjenu zemljišnoknjižnog upisa druge pravne osobe.

Nova vjerska zajednica zatražila je da se u zemljišnim knjigama promijeni naziv povijesne Reformatorske crkvene općine Hrastin u naziv organizacijskog oblika Reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj. Premda je zahtjev bio predstavljen kao promjena naziva, njegova bi provedba imala znatno šire pravne posljedice. Naime, nije se radilo samo o izmjeni naziva iste pravne osobe, nego o upisu organizacijskog oblika druge vjerske zajednice kao nositelja prava vlasništva nad nekretninama.

Važno je pritom istaknuti da Reformatorska crkvena općina Hrastin, kao samostalna pravna osoba, nikada nije donijela odluku o promjeni svoga naziva, nije donijela odluku o istupanju iz Reformatske kršćanske crkve kojoj je pripadala, niti je sama podnijela zemljišnoknjižnom sudu zahtjev za promjenu naziva ili izmjenu zemljišnoknjižnog upisa.

Unatoč tome, Općinski sud u Osijeku donio je 2. travnja 2002. godine rješenje poslovni broj Z-2441/02, kojim je prihvatio prijedlog. U obrazloženju rješenja navodi se:

„Na temelju potvrde od 22. 03. 2002. g. dozvoljava se promjena naziva vlasnika na vlastovnici nekretnine upisane u z.k. ul. 191 k.o. Hrastin, tako da umjesto naziva ‘Reformatorska crkvena općina Hrastin’ naziv treba glasiti ‘Reformirana kršćanska crkva u RH, Župa Hrastin’.“

Iz samoga rješenja proizlazi da je sud svoju odluku utemeljio isključivo na potvrdi od 22. ožujka 2002. godine koju je izdao Endre Langh, tadašnji biskup novoosnovane Reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj. U spisu se ne nalazi odluka same Reformatorske crkvene općine Hrastin o promjeni naziva niti drugi akt iz kojega bi proizlazilo da je riječ o istoj pravnoj osobi koja je promijenila svoje ime.

Posebno je zanimljivo da zemljišnoknjižni odjel nije proveo upis onako kako je to određeno vlastitim rješenjem. Iako je u izreci rješenja navedeno da novi naziv glasi „Reformirana kršćanska crkva u RH, Župa Hrastin“, u zemljišnim je knjigama kao vlasnik upisana „Reformirana kršćanska crkva u RH, Crkvena općina Hrastin“. Time je između sadržaja sudskog rješenja i stvarno provedenoga zemljišnoknjižnog upisa nastala dodatna razlika, koja će kasnije također biti predmet sudskih postupaka i pravne analize.

Nakon što je provedbom zemljišnoknjižnog rješenja naziv Reformatorske crkvene općine Hrastin zamijenjen nazivom organizacijskog oblika Reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj, čime je u zemljišnim knjigama kao nositelj prava vlasništva upisana druga pravna osoba, uslijedio je i sljedeći korak.

Naime, 24. listopada 2005. godine Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj podnijela je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku uknjižbeno očitovanje, kojim je tadašnji biskup Endre Langh dao suglasnost za novu izmjenu zemljišnoknjižnog upisa. U očitovanju se navodi:

„Dozvoljava se promjena naziva u vlastovnici zk. ul. 191 k.o. Hrastin tako da umjesto dosadašnjeg naziva ‘Reformirana kršćanska crkva u RH, Crkvena općina Hrastin, P. Šandora br. 21’, treba glasiti: ‘Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj’.“

Time je organizacijski oblik novoosnovane vjerske zajednice, koji je 2002. godine bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik pod nazivom „Reformirana kršćanska crkva u RH, Crkvena općina Hrastin“, u potpunosti nestao iz zemljišnih knjiga, a kao vlasnik je upisana sama Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj. Drugim riječima, nakon što je prvotno izvršena zamjena povijesne reformatske župe organizacijskim oblikom nove vjerske zajednice, u drugom je koraku i taj organizacijski oblik zamijenjen središnjom pravnom osobom te vjerske zajednice.

Nakon što je 2002. godine, pod nazivom „promjene naziva”, kao zemljišnoknjižni vlasnik umjesto Reformatorske crkvene općine Hrastin upisana Reformirana kršćanska crkva u RH, Crkvena općina Hrastin, uslijedila je i druga faza promjena zemljišnoknjižnih upisa.

Naime, 24. listopada 2005. godine Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj podnijela je Zemljišnoknjižnom odjelu u Osijeku Uknjižbeno očitovanje, kojim je njezin biskup Endre Langh dao suglasnost da se dotadašnji zemljišnoknjižni vlasnik „Reformirana kršćanska crkva u RH, Crkvena općina Hrastin“ zamijeni nazivom „Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj“. Time više ni organizacijski oblik nove vjerske zajednice nije bio upisan kao vlasnik, nego je vlasništvo preneseno na samu vjersku zajednicu kao središnju pravnu osobu.

Općinski sud u Osijeku prihvatio je taj prijedlog te je Rješenjem Z-8934/05 od 31. listopada 2005. godine dopustio traženi upis. Posljedica toga bila je da je kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina upisana Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, premda je samo tri godine ranije, također pod nazivom „promjene naziva“, vlasnikom bio upisan njezin organizacijski oblik – Crkvena općina Hrastin.

Posebno je zanimljiv sadržaj samoga Uknjižbenog očitovanja. Njime je predlagatelj, osim promjene zemljišnoknjižnog vlasnika, zatražio da se dotadašnjoj Crkvenoj općini Hrastin upiše tek pravo uporabe na predmetnim nekretninama. Drugim riječima, organizacijski oblik koji je prethodno bio upisan kao vlasnik više nije trebao biti nositelj prava vlasništva, nego samo ograničenog stvarnog prava korištenja nekretnina.

Iz samoga očitovanja proizlazi i još jedna neobična okolnost. Predlagatelj ne samo da daje suglasnost za provedbu upisa, nego ujedno od suda zahtijeva da navedene promjene provede u zemljišnim knjigama. Međutim, u dijelu koji se odnosio na upis prava uporabe prijedlog tada nije proveden, budući da u Uknjižbenom očitovanju nisu bile navedene katastarske čestice na koje bi se taj upis odnosio.

Nekoliko godina kasnije, 2. ožujka 2007. godine, Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj podnijela je novo Uknjižbeno očitovanje. Njime je zatraženo brisanje adrese iz zemljišnoknjižnog upisa uz naziv „Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj“, ali i ponovno upisivanje prava uporabe u korist Crkvene općine Hrastin. Zemljišnoknjižni odjel i ovoga je puta prihvatio prijedlog. Rješenjem Z-3597/07 od 5. ožujka 2007. godine brisana je adresa iz naziva vlasnika, dok je rješenjem Z-15390/2007 od 12. studenoga 2007. godine u korist Crkvene općine Hrastin upisano pravo uporabe na predmetnim nekretninama.

Ovim slijedom zemljišnoknjižnih upisa može se pratiti kako je tijekom razdoblja od 2002. do 2007. godine nositelj prava vlasništva nad nekretninama Reformatske crkvene općine Hrastin u zemljišnim knjigama mijenjan u više navrata – najprije s povijesne reformatske župe na organizacijski oblik nove vjerske zajednice, a potom s organizacijskog oblika na samu Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, dok je organizacijskom obliku ostavljeno samo pravo uporabe.

Nakon svih opisanih zemljišnoknjižnih promjena koje je inicirala nova vjerska zajednica između 2002. i 2007. godine, Reformatska crkvena općina Hrastin bila je prisiljena svoja vlasnička prava štititi pred sudom. Vlasnička tužba podnesena je Općinskom sudu u Osijeku još 2023. godine, no unatoč proteku više od dvije godine postupak praktički nije odmaknuo, budući da je do danas održano tek jedno, pripremno ročište.

Slučaj Reformatske crkvene općine Retfala

Sve do 2004. godine Reformirana crkvena općina Mađarska Retfala (raniji naziv Reformatske crkvene općine Retfala) bila je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik svojih nekretnina.

Nakon uspostave Evidencije vjerskih zajednica 2003. godine, u nju se upisala i novoosnovana Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj (današnji naziv: Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj). U okviru te vjerske zajednice 27. veljače 2004. godine u Evidenciju je upisan i njezin organizacijski oblik pod nazivom Crkvena općina Osijek – Retfala, koji je toga dana stekao svojstvo pravne osobe.

Nedugo nakon toga, 3. lipnja 2004. godine, Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku podnesen je zahtjev za promjenu naziva zemljišnoknjižnog vlasnika. Kao podnositelj zahtjeva navedena je „Reformirana crkvena općina“, a zahtjev je potpisao župnik Andel Károly. Međutim, zahtjev je ovjeren pečatom „Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj – Crkvena općina Osijek – Retfala“, odnosno pečatom novoosnovane crkvene općine koja je bila organizacijski oblik nove vjerske zajednice.

Uz zahtjev je priložena dokumentacija kojom se nije dokazivala promjena naziva postojeće Reformirane crkvene općine Mađarske, nego pravna osobnost novoosnovane Crkvene općine Osijek – Retfala. Među prilozima se nalazilo Rješenje o upisu u Evidenciju vjerskih zajednica, iz kojega proizlazi da je pravni subjekt pod nazivom Crkvena općina Osijek – Retfala stekao pravnu osobnost 27. veljače 2004. godine, kao i Obavijest Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD) za subjekt pod nazivom „Reformirana kršćanska crkva u RH – Crkvena općina Retfala“.

Iz priložene dokumentacije proizlazi još jedna važna okolnost. Naime, u samom zahtjevu naveden je jedan naziv pravne osobe, u Rješenju o upisu u Evidenciju vjerskih zajednica drugi, a u Obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u treći naziv. Unatoč tim međusobnim razlikama, na temelju podnesenog zahtjeva zemljišnoknjižni sud izmijenio je dotadašnji naziv vlasnika „Reformirana crkvena općina Mađarska – Retfala“ u „Reformirana kršćanska crkva u RH – Crkvena općina Retfala“, premda takav naziv u trenutku donošenja rješenja nije odgovarao nazivu pravne osobe upisane u Evidenciji vjerskih zajednica.

Pritom predlagatelj sudu nije dostavio nijednu ispravu iz koje bi proizlazilo da je dotadašnji zemljišnoknjižni vlasnik promijenio svoj naziv iz „Reformirana crkvena općina Mađarska – Retfala“ u naziv koji je zatražen za upis. U redovnom pravnom prometu, prilikom promjene naziva pravne osobe, potrebno je dostaviti odgovarajuću odluku nadležnog tijela ili drugi akt iz kojega nedvojbeno proizlazi kontinuitet iste pravne osobe pod novim nazivom. Takva isprava u ovom predmetu nije priložena.

Umjesto toga, sudu su dostavljene isprave koje potvrđuju osnivanje i registraciju drugog pravnog subjekta, odnosno organizacijskog oblika novoosnovane vjerske zajednice. Posljedica provedenog upisa bila je da je kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana pravna osoba različita od one koja je do tada bila evidentirana kao vlasnik predmetnih nekretnina.

Treba također istaknuti da je Reformirana crkvena općina Mađarska – Retfala, kao samostalna pravna osoba, mogla donijeti odluku o istupanju iz Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj i pristupanju drugoj vjerskoj zajednici. Međutim, za takvu promjenu bio bi potreban akt njezinih nadležnih tijela donesen u skladu s njezinim statutarnim i kanonskim odredbama. U predmetnom zemljišnoknjižnom spisu ne nalazi se takva odluka, niti druga isprava iz koje bi proizlazilo da je sama Reformirana crkvena općina Mađarska – Retfala zatražila promjenu svojega pravnog identiteta ili zemljišnoknjižnog upisa. Upravo će to pitanje predstavljati jedno od ključnih pravnih pitanja u kasnijim sudskim postupcima.

Nova promjena zemljišnoknjižnog upisa uslijedila je 2014. godine, kada je naziv zemljišnoknjižnog vlasnika ponovno izmijenjen, ovoga puta u „Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, Crkvena općina Osijek – Retfala“. Kao pravna osnova za taj upis priložena je Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD 2007) od 22. svibnja 2010. godine (Klasa: 951-03/10-01/02, Urbroj: 555-10-03-01-10-2.).

Time je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina povijesne reformatske župe u Osijeku – Retfali upisana Crkvena općina Osijek – Retfala kao organizacijski oblik Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, i to pod nazivom koji nije odgovarao njezinu službenom nazivu upisanom u Evidenciji vjerskih zajednica.

Smatrajući da je takvim zemljišnoknjižnim upisima povrijeđeno njezino pravo vlasništva, Reformatska crkvena općina Retfala, kao župa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj, podnijela je 2023. godine pred Općinskim sudom u Osijeku tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i uspostave zakonitog zemljišnoknjižnog stanja. Međutim, unatoč proteku više od dvije godine od podnošenja tužbe, do danas u tom predmetu održano je samo jedno, pripremno ročište.

Predmet Reformatske crkvene općine Retfala još je jedan primjer u kojem se pred sudom ispituje zakonitost zemljišnoknjižnih upisa provedenih pod nazivom „promjene naziva“, kao i pitanje jesu li takvi upisi zapravo doveli do promjene nositelja prava vlasništva između različitih pravnih osoba. O tom predmetu bit će više riječi u zasebnom članku.

Uz prikazane slučajeve, pred nadležnim sudovima već se vode postupci radi utvrđenja prava vlasništva nad crkvenom imovinom u Belom Manastiru, Vinkovcima i Lugu. U pripremi su i nove vlasničke tužbe koje se odnose na druge reformatske crkvene općine u kojima je, pod formalnim nazivom „promjene naziva“, izvršen zemljišnoknjižni upis u korist novoosnovane vjerske zajednice ili njezinih organizacijskih oblika.

U sljedećem nastavku donosimo detaljnu analizu možda najvažnijeg sudskog postupka u novijoj povijesti reformirane zajednice u Hrvatskoj – postupka radi utvrđenja pravnog sljedništva. Na temelju izvorne sudske dokumentacije prikazat ćemo kako je Trgovački sud u Osijeku, a potom i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, pravomoćno utvrdio da je Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj pravna sljednica Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji na području Republike Hrvatske te kakve je pravne posljedice ta presuda imala za kasnije imovinske i druge sudske sporove.

Nastavlja se…

Autor: dr.sc. Jasmin Milić