Rukom prepisani Novi zavjet i kršćanska pjesmarica, za koje se navodi da ih je prepisao jedan sjevernokorejski vjernik, izloženi su u sklopu nove izložbe posvećene životu i ljudskim pravima u Sjevernoj Koreji. Ovi jednostavni rukopisi snažno podsjećaju na stvarnost kršćana koji svoju vjeru moraju živjeti daleko od očiju vlasti.
Među više od 500 dokumenata, knjiga i drugih predmeta povezanih sa životom u Sjevernoj Koreji, koji su predstavljeni na novoj izložbi u Južnoj Koreji, posebnu pozornost privlače dva neobična predmeta: rukom prepisani Novi zavjet i kršćanska pjesmarica.
Prema izvještaju Christian Daily Internationala, vjeruje se da ih je vlastitom rukom prepisao jedan kršćanin iz Sjeverne Koreje. Predmeti su dio izložbe otvorene 21. rujna u Database Center for North Korean Human Rights (NKDB), organizaciji koja već godinama dokumentira kršenja ljudskih prava u Sjevernoj Koreji.
Više od knjige
U zemljama u kojima je Biblija lako dostupna teško je zamisliti okolnosti u kojima bi netko morao rukom prepisivati Novi zavjet kako bi imao pristup njegovu tekstu.
Upravo zato ovaj rukopis ima posebno značenje.
On nije vrijedan zbog luksuznog uveza, starosti ili umjetničke izrade. Njegova vrijednost nalazi se u priči koju predstavlja – priči o vjeri koja pokušava opstati u jednom od najzatvorenijih društava svijeta.
Izložba nosi naziv „Life Beyond the Study“, a temelji se na zbirci koju je tijekom više od dvadeset godina stvarao vlč. Lim Chang-ho. U lipnju ove godine Lim je više od 500 predmeta darovao NKDB-u, koji radi na uspostavljanju budućeg Muzeja ljudskih prava Sjeverne Koreje.
Zbirka ne obuhvaća samo vjerske predmete. U njoj se nalaze sjevernokorejski školski udžbenici, glazbene knjige, slikovnice i kuharice – predmeti iz svakodnevnog života ljudi koji su živjeli pod sjevernokorejskim režimom.
Među njima rukom prepisani Novi zavjet i pjesmarica pričaju sasvim drugačiju priču.
Koliko je Biblija rijetka u Sjevernoj Koreji?
Podatak koji posebno pokazuje značaj ovoga rukopisa dolazi iz izvještaja NKDB-a o vjerskim slobodama.
Prema podacima koje prenosi izvještaj o izložbi, među 15.303 ispitana sjevernokorejska bjegunca samo 3,9 posto izjavilo je da je tijekom života u Sjevernoj Koreji ikada vidjelo Bibliju.
To nam pomaže razumjeti zašto rukom prepisani primjerak Novoga zavjeta nije tek muzejska zanimljivost.
Za kršćanina koji nema mogućnost otići u kršćansku knjižaru, naručiti Bibliju preko interneta ili je slobodno držati na polici u vlastitom domu, prepisivanje Svetoga pisma može postati način njegova očuvanja i prenošenja.
U takvim okolnostima svaka stranica dobiva sasvim drugačiju vrijednost.
Dvije stvarnosti jednoga društva
Organizatori su vjerske rukopise izložili zajedno sa sjevernokorejskim obrazovnim materijalima i svjedočanstvima ljudi koji su pobjegli iz zemlje.
Time žele pokazati razliku između službene slike života koju stvara država i privatnog života pojedinaca koji se često odvija daleko od javnosti.
Školski udžbenici predstavljaju sustav u kojem se oblikuje službeni pogled na svijet.
Rukom prepisani Novi zavjet, s druge strane, svjedoči o nečemu što se ne može tako jednostavno kontrolirati – osobnoj vjeri čovjeka.
Upravo zato takav predmet može govoriti snažnije od mnogih statistika.
Kršćanstvo na Korejskom poluotoku ima dugu povijest
Priča je još zanimljivija kada se promatra u kontekstu povijesti kršćanstva u Koreji.
Biblija je na korejskom jeziku počela cirkulirati još prije nego što su se strani protestantski misionari trajno nastanili u Koreji. Korejski suradnici sudjelovali su u prevođenju Svetoga pisma zajedno s misionarima Johnom Rossom i Johnom Macintyreom, a prvi cjeloviti Novi zavjet na korejskom jeziku objavljen je 1887. godine.
Nekada je, dakle, riječ bila o nastojanju da što više Korejaca dobije Bibliju na vlastitom jeziku.
Danas, sjeverno od 38. paralele, postoje ljudi za koje posjedovanje iste knjige predstavlja nešto posve drugačije.
Upravo u toj suprotnosti rukom prepisani Novi zavjet dobiva dodatnu simboliku.
Kada Sveto pismo ponovno postane dragocjenost
Za kršćane koji žive u slobodnim društvima ova priča može biti i povod za razmišljanje.
Mnogi od nas kod kuće imaju nekoliko primjeraka Biblije. Sveto pismo možemo čitati na telefonu, računalu ili internetu. Možemo birati između različitih prijevoda i izdanja.
U takvim okolnostima lako je zaboraviti koliko je kroz povijest za mnoge kršćane bilo dragocjeno imati makar dio biblijskog teksta.
Negdje je dovoljno otvoriti aplikaciju.
Negdje drugdje netko uzima olovku i papir i riječ po riječ prepisuje Novi zavjet.
Ne znamo mnogo o osobi kojoj se pripisuje ovaj rukopis. Upravo zato ne treba stvarati romantičnu priču ondje gdje nemamo dovoljno podataka.
Ali sam predmet ostaje snažan.
Ako je doista nastao rukom sjevernokorejskog kršćanina, svaka njegova stranica podsjeća na jednostavnu činjenicu koju je lako uzeti zdravo za gotovo: mogućnost da slobodno posjedujemo, čitamo i dijelimo Bibliju velika je privilegija.
A za neke kršćane ona još uvijek ima cijenu koju većina nas teško može zamisliti.
Izvori: članak se temelji prvenstveno na izvještaju Christian Daily Internationala od 25. rujna 2026. o izložbi NKDB-a te dostupnim podacima o izložbi i povijesti korejskog prijevoda Biblije.

