Šutnja o zlostavljanju ne čuva ugled Crkve, nego produbljuje rane nastale počinjenim zlom. To je jedna od središnjih poruka propovijedi koju je zadarskinadbiskup Zgrablić izgovorio na blagdan svetoga Šimuna, koju je objavio portal Bitno.net. Nadbiskup je pozvao na zaštitu povrijeđenih, odgovorno istraživanje navoda o nasilju i spremnost crkvene zajednice da se suoči s vlastitim propustima.
Polazeći od evanđeoskog izvještaja o Šimunu koji u djetetu Isusu prepoznaje Spasitelja, Zgrablić je povezao otvorenost Duhu Svetomu sa sposobnošću prepoznavanja patnje drugih ljudi. Duhovni život, prema poruci njegove propovijedi, treba oblikovati savjest, odluke i postupanje prema onima kojima su nanesene rane.
Posebno je upozorio na težinu zla koje čovjek doživi upravo u crkvenom okruženju, gdje je očekivao sigurnost, razumijevanje i duhovnu pomoć. Zlostavljanje koje počini osoba kojoj je povjereno služenje može narušiti povjerenje u zajednicu i duboko pogoditi čovjekov odnos prema vjeri.
Sigurnost povrijeđene osobe na prvome mjestu
U središtu odgovora na nasilje treba biti osoba koja ga je pretrpjela. Zgrablić je istaknuo da je najprije potrebno utvrditi je li ona sigurna te ima li nekoga tko će je saslušati, zaštititi i pomoći joj.
Pozivajući se na prispodobu o milosrdnom Samarijancu, naglasio je važnost konkretne pomoći. Molitvu i pastoralnu podršku trebaju pratiti zaštita, stručna pomoć i odgovorno postupanje. Briga pritom ne završava podnošenjem prijave: ranjenoj osobi može biti potrebna dugotrajna podrška, uz poštovanje njezinih granica i spremnosti na ponovni kontakt s crkvenom zajednicom.
Osobna naklonost ne smije spriječiti utvrđivanje istine
Jedna od važnih poruka propovijedi odnosi se na način na koji vjernici reagiraju kada se navodi o zlostavljanju tiču osobe koju poznaju i cijene. Pozitivno osobno iskustvo s nekim crkvenim službenikom, upozorio je nadbiskup, nije dovoljan razlog za odbacivanje tuđeg svjedočanstva o mogućem nasilju ili prikrivanju.
Zgrablić je pozvao da se saznanja i opravdane sumnje prenesu nadležnim crkvenim i državnim tijelima. Pritom je naglasio potrebu razlikovanja osobnih saznanja od pretpostavki i glasina te temeljitog istraživanja činjenica.
Takvo postupanje uključuje i pravedan odnos prema svim uključenima. Podrška onima koji prijavljuju nasilje treba ići zajedno s izbjegavanjem kleveta, širenja neprovjerenih tvrdnji i preuranjenog proglašavanja krivnje.
Prikrivanje produbljuje sablazan
Nadbiskup se osvrnuo i na strah da javno suočavanje sa zlostavljanjem nanosi štetu Crkvi. Poruka njegove propovijedi jasna je: izvor sablazni nalazi se u počinjenom zlu, dok ga prikrivanje, ušutkavanje povrijeđenih i izbjegavanje odgovornosti dodatno produbljuju.
Iz toga proizlazi da ljubav prema Crkvi zahtijeva spremnost na istinu. Dostojanstvo i sigurnost ljudi moraju imati prednost pred održavanjem slike zajednice u kojoj je naizgled sve u redu. Obnova povjerenja traži priznanje težine zla, utvrđivanje odgovornosti i promjenu okolnosti koje su omogućile da se nasilje dogodi.
Vjera koja se očituje u odgovornosti
Zgrablić je pozvao i na osobni ispit savjesti: dopuštaju li vjernici da im naklonost prema pojedincu zamagli prosudbu, sudjeluju li u ponižavanju mogućih žrtava ili šute kada bi trebali pomoći i posvjedočiti ono što znaju? Pritom je jasno razlikovao osobnu odgovornost svakog člana zajednice od odgovornosti počinitelja, koju se ne smije umanjivati.
Propovijed završava usmjeravanjem pogleda prema Kristu i djelovanju Duha Svetoga kao izvoru snage za obnovu. Njezina je važna pastoralna poruka da se vjerodostojnost crkvenog života pokazuje i u odnosu prema ranjenima: u spremnosti da ih se čuje, zaštiti i prati, te da se istina prihvati i onda kada je bolna.
Cijela propovijed može se pročitati na Bitno.net.