U protestantskoj pobožnoj tradiciji posebno mjesto zauzimale su večernje molitve kojima su vjernici završavali dan zahvaljujući Bogu za njegovu dobrotu, zaštitu i providnost. Osobito su značajne molitve subotom navečer, kada se završetak radnoga tjedna povezivao s duhovnom pripravom za nedjelju, Dan Gospodnji. One su bile prilika za zahvalnost, iskreno pokajanje, predanje Božjoj milosti i pripravu srca za zajedničko bogoslužje.
Ove večernje molitve preuzete su iz „Tranosciusa“, poznate protestantske molitvene i pjesničke zbirke koja je stoljećima oblikovala duhovni život brojnih evangelika, osobito u srednjoeuropskoj luteranskoj tradiciji. Zbirka, povezana s imenom Jurja Tranovskog (Georgius Tranoscius), svjedoči o bogatoj baštini reformacijske pobožnosti u kojoj su molitva, zahvalnost, pokajanje i pouzdanje u Božju providnost bili sastavni dio svakodnevnoga života vjernika.
Vidi i ovo: 390 godina pjesmarice Cithara sanctorum – koja je stoljećima čuvala protestantsku vjeru i identitet
Milosrdni i milostivi Bože i Oče, zahvaljujem Ti od svega srca što si me, dokle god živim, pa tako i tijekom današnjega dana, očinski čuvao te moju dušu i tijelo sačuvao od različitih nevolja.
Molim Te, oprosti mi krivnje i grijehe koje sam počinio protiv Tebe i svojih bližnjih, radi Isusa Krista.
U Tvoje ruke predajem se i ove noći. Čuvaj me u sigurnosti, podari mi miran počinak i zdravo buđenje, da bih Te mogao i dalje hvaliti.
Pomozi mi da sutra pobožno uđem u sveti dan i da zajedno s mnoštvom vjernoga naroda proslavljam Tvoje ime.
A kada dođe moj posljednji čas, daj da nakon njega mogu nastaviti slaviti Tebe, svoga predobroga Boga, ondje gdje već traje vječna nedjelja.
Amen.
Druga večernja molitva
Milosrdni vječni Bože, koji postojiš odvijeka i ostaješ dovijeka, ja, bijedni crv, klanjam se pred Tobom sve do praha zemlje od koje me Tvoja ruka načinila.
Da, Tvoje sam stvorenje, a Ti mi svoju naklonost jasno pokazuješ. I ovaj dan, štoviše cijeli protekli tjedan, svjedoči o Tvojoj ljubavi prema meni.
Danju i noću, kod kuće i na putu, u radu i odmoru, na duši i na tijelu iskusio sam Tvoju dobrotu. Nisi gledao na moju bijedu i nedostojnost, nego si mi radi svoga Sina i radi slave svojega imena učinio mnogo dobra.
Nemam dovoljno riječi da nabrojim sva djela Tvoje ljubavi i dostojno navijestim Tvoju hvalu. Ali ono što imam, to Ti dajem, Bože; ne prezri to.
Ponizno srce, ožalošćeno zbog grijeha i zahvalno – to je moja večernja žrtva.
Priznajem da sam sagriješio i da sam Te razgnjevio i danas i tijekom cijeloga tjedna. Priznajem svoje grijehe. Od Tebe sa suzama molim milost i oproštenje, a pred kaznom koju sam zaslužio utječem se Kristovoj smrti.
Zahvaljujem Ti za pomoć, savjete, snagu, zaštitu i blagoslov kojima si me pratio. I molim Te: sve dobro što si mi dao nastavi čuvati i umnažati, kako bi svima bilo poznato da pobožnost donosi veliki dobitak i u ovome životu.
A kada se ponovno spusti tamna noć i svako se stvorenje povuče na počinak, i ja želim počinuti pod Tvojom zaštitom.
Ali Tvoj me Duh podsjeća još na jedno: na kraj mojega života i na kraj cijeloga svijeta.
Ah, Bože Oče, kada dođe čas moje najveće potrebe, budi sa mnom. Tješi me i krijepi svojim Duhom, da blaženo usnem u Kristu Isusu.
A kada pošalješ svoga Sina da sudi, neka me On po Tvojoj milosti uskrisi na radost vječnoga života.
Ispuni to, Oče, radi zasluga svojega ljubljenoga Sina.
Amen.
Subota kao priprava za „vječnu nedjelju“
Ove molitve lijepo pokazuju kako su naši protestantski preci razumijevali svakodnevnu pobožnost. Vjera nije bila odvojena od ritma života. Bogu se zahvaljivalo za proteklu noć, rad, putovanja, zdravlje i zaštitu, a navečer mu se ponovno predavao vlastiti život.
Posebno mjesto zauzima nedjelja kao Dan Gospodnji. Subotnja molitva priprema vjernika da sljedećega dana zajedno s drugim kršćanima slavi Boga. Zato se u večernjoj molitvi pojavljuje prekrasan izraz „vječna nedjelja“: zemaljsko nedjeljno bogoslužje postaje predokus konačnoga zajedništva s Bogom.
U tim starim riječima prepoznajemo srž reformacijske pobožnosti: pokajanje zbog grijeha, pouzdanje u Krista, zahvalnost za Božju providnost, svakodnevno predanje Bogu i nadu u uskrsnuće i vječni život.
Iako je jezik izvornika star nekoliko naraštaja, njegova molitva ostaje iznenađujuće bliska suvremenom vjerniku: završiti tjedan zahvaljujući Bogu za sve što je bilo, povjeriti mu noć koja dolazi i pripraviti srce da u zajednici Crkve dočeka Dan Gospodnji.
Vidi i ovo: Obiteljska večernja molitva subotom (John Wesley)