Nema čovjeka koji tijekom života nije iskusio nevolju, razočaranje ili gubitak. Ponekad nam se čini da se problemi nižu jedan za drugim, a da odgovori na naše molitve izostaju. U takvim trenucima lako se zapitati gdje je Bog i zašto dopušta da prolazimo kroz teškoće. Sveti Grgur Veliki u svojem opsežnom djelu Moralia in Iob (Moralia u Jobu), tumačeći Knjigu o Jobu, razmatra smisao ljudske patnje, Božju providnost i važnost ustrajnosti u vjeri. Njegova razmišljanja podsjećaju nas da životne kušnje, koliko god bile bolne, ne znače da nas je Bog napustio.
Biblijsko čitanje: Rimljanima 8,18–28
„Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.” (Rimljanima 8,18)
Vjera koja ostaje i u nevolji
Kada nam u životu sve ide dobro, relativno je lako govoriti o pouzdanju u Boga. Zahvaljujemo mu za zdravlje, obitelj, posao, prijatelje i svakodnevne blagoslove.
No što se događa kada nešto od toga izgubimo?
Kada dođe bolest, kada nas razočaraju ljudi kojima smo vjerovali ili kada se suočimo s neizvjesnom budućnošću, naša vjera dolazi na kušnju.
Tada se otkriva koliko je naše pouzdanje doista ukorijenjeno u Bogu.
Grgur Veliki u svojem tumačenju Jobove knjige često razmatra kako se pravedan čovjek treba odnositi prema patnji. Job je izgubio imanje, djecu i zdravlje. Njegovi su prijatelji pokušavali objasniti njegovu nesreću tvrdnjom da je sigurno počinio neki skriveni grijeh.
No biblijski tekst pokazuje da njihovo objašnjenje nije bilo ispravno.
Patnja nije uvijek neposredna posljedica nekoga osobnog grijeha. Nevolje pogađaju i one koji iskreno nastoje živjeti po Božjoj volji.
Zato ne smijemo brzopleto zaključivati da je čovjek koji pati manje vjeran Bogu od onoga kojemu život prolazi bez većih poteškoća.
Grgur nas podsjeća da kušnje mogu otkriti ono što je skriveno u našem srcu. One nas mogu poučiti poniznosti, strpljivosti i dubljem pouzdanju u Božju providnost.
To ne znači da je svaka patnja sama po sebi dobra ili da trebamo tražiti nevolje kako bismo duhovno napredovali.
Bolest, nepravda, gubitak i smrt stvarne su posljedice života u palome svijetu. Kršćanska vjera ne zahtijeva da se pretvaramo kako nas one ne bole.
Sam Isus plakao je nad Lazarovom smrću i iskusio duboku tjeskobu u Getsemanskom vrtu.
Kršćanin zato smije plakati, tugovati i postavljati pitanja.
No usred svih tih iskustava pozvan je držati se Božjih obećanja.
Apostol Pavao govori da patnje sadašnjega vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja će se očitovati u nama.
To nije umanjivanje naših sadašnjih teškoća. To je podsjećanje da one nemaju posljednju riječ.
Naša nada nije u tome da će se sve okolnosti ovoga života uvijek razvijati prema našim željama, nego u Kristu koji je pobijedio smrt.
Bog nam nije obećao život bez križa, ali nam je u Isusu Kristu dao sigurnost da nas ništa ne može rastaviti od njegove ljubavi.
Zato i u najtežim trenucima možemo moliti, vjerovati i čekati.
Možda nećemo odmah razumjeti zašto prolazimo kroz određenu nevolju. Možda ćemo odgovore na neka pitanja dobiti tek u vječnosti.
No možemo biti sigurni da naš život nije izvan Božjih ruku.
Misao za danas
Vjera ne znači da uvijek razumijemo Božje putove. Ona znači da se pouzdajemo u Boga i onda kada ih ne razumijemo.
Postoji li nevolja koju danas pokušavam nositi isključivo vlastitom snagom? Jesam li spreman predati je Gospodinu i zamoliti ga za snagu da ustrajem?
Molitva
Svemogući i milosrdni Bože, Ti poznaješ sve moje brige, strahove i teškoće.
Kada me pritisnu životne nevolje, sačuvaj me od očaja. Kada ne razumijem Tvoje putove, ojačaj moje pouzdanje u Tvoju dobrotu.
Daj mi strpljivosti u kušnjama, hrabrosti u neizvjesnosti i nade kada mi se budućnost čini nejasnom.
Podsjeti me da me u Isusu Kristu nikada ne napuštaš i da ništa ne može rastaviti Tvoju djecu od Tvoje ljubavi.
Pomozi mi prihvatiti ono što ne mogu promijeniti, mudro djelovati ondje gdje mogu pomoći i u svemu se oslanjati na Tvoju milost.
Neka me Tvoj Duh Sveti svakodnevno jača, a obećanje uskrsnuća bude svjetlo na mojem životnom putu.
Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Izvor i nadahnuće: Sveti Grgur Veliki, Moralia in Iob (Moralia u Jobu), osobito knjiga III, u kojoj razmatra Jobovu patnju, strpljivost i duhovno značenje kušnji. Članak je suvremeno duhovno razmišljanje nadahnuto širim temama Grgurova djela, a ne prijevod određenog odlomka.