Bog vidi sve – i ono što skrivamo u srcu | Svjetlo za novi dan

Koliko često zaboravljamo da Bog poznaje svaku našu misao, svaku skrivenu želju i svaku brigu koju nosimo u srcu? U svakodnevnoj užurbanosti lako se oslonimo na vlastitu snagu i zaboravimo da naš život počiva u rukama svemogućega Boga. On nije samo Stvoritelj neba i zemlje nego i naš nebeski Otac koji nas poznaje, čuva i svojom providnošću vodi. Današnja molitva J. T. Coopera poziva nas da zastanemo pred Božjom veličinom, prepoznamo vlastitu ograničenost i obnovimo pouzdanje u njegovu mudrost, moć i milost.

BIBLIJSKA RIJEČ

„Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.”

Psalam 139,1–2

MOLITVA DANA

Gospodine, veliki i beskonačni Jahve, dolazimo k Tebi i želimo pristupiti srcima duboko prožetima osjećajem Tvojih divljenja dostojnih savršenstava. Premda si beskrajno iznad našega razumijevanja, znamo da Ti postojiš. Sva ova veličanstvena djela naviještaju Tvoje postojanje kao svojega Stvoritelja i Upravitelja. U dubini svojega duha osjećamo potrebu za Onim kakav si Ti, za Onim čija neizmjernost bića i čija beskrajna bogatstva jedina mogu ispuniti i zadovoljiti čežnje naših duša.

Blagoslivljamo Te, Oče naš, što nas nisi ostavio da Te tražimo samo u nejasnom svjetlu prirode, nego si nam se udostojao jasno objaviti u svojoj Riječi.

Utisni još dublje u naša srca svijest o svojemu postojanju, o Tebi koji si samopostojeći i neovisni JA JESAM. I dok razmatramo ova divljenja dostojna savršenstva Tvojega bića, neka naše pouzdanje u Tebe postaje sve snažnije i snažnije. Neka naša srca prianjaju uz Tebe kao uz svoje sve u svemu.

Pomozi nam, Oče naš, ponizno Te molimo, da u svojim srcima njegujemo živu svijest o Tvojemu sveznanju.

Imamo razloga žaliti što tako često zaboravljamo da Ti poznaješ svaku misao, namjeru, osjećaj i želju našega srca. Nažalost, svečane izjave Tvoje Riječi, koje nas uvjeravaju da je Tvoje oko neprestano upravljeno na nas, tako malo utječu na naša srca!

Oprosti nam, molimo Te, radi svojega ljubljenog Sina, naše propuste u tome tijekom protekloga vremena. Podari nam, Bože, svojega Duha kako bismo razmišljali, govorili i djelovali neprestano imajući na umu svečanu istinu objavljenu u Tvojoj Riječi: da nema stvorenja koje bi bilo skriveno pred Tvojim pogledom.

O, Ti beskrajni Izvore znanja, neka misao da Ti prosuđuješ naša djela probudi u našim srcima sveto strahopoštovanje, kako se ne bismo upuštali ni u kakav pothvat koji nije u skladu s Tvojom voljom niti bili potaknuti pobudama koje ne bi naišle na Tvoje odobravanje.

Klanjamo Ti se, o Svemogući! Kada promatramo tragove Tvoje moći u djelima Tvojih ruku i u djelovanju Tvoje providnosti, ispunja nas strahopoštovanje pred Tobom, jer smo uvjereni da za Tebe ništa nije preteško i da Ti činiš sve što Ti je milo na nebu, na zemlji, u podzemlju, u morima i u svim dubinama.

Priznajemo, Gospodine, svečanu istinu da je Tvoja moćna ruka stvorila materijalni svemir te da njime upravlja i ravna radi ostvarenja Tvojih vlastitih slavnih nauma. Tako Ti, ako hoćeš, možeš i srca ljudske djece obratiti k sebi.

Obrati naša srca k sebi! Oblikuj ih neodoljivim djelovanjem svojega Duha kako bi se podložila Tvojoj volji.

Daj da uvijek živimo u duhu potpune ovisnosti o Tvojoj obećanoj milosti.

Iskorijeni iz naših srca svaku oholost i samopouzdanje te nas svojom snagom osposobi da u ovome sadašnjem zlom svijetu živimo razborito, pravedno i pobožno, kako bismo bili pripravljeni promatrati Tvoju slavu i uživati Tvoju ljubav u onome svijetu vječnoga blaženstva u koji si obećao dovesti svoju otkupljenu djecu.

Sve Te to molimo radi Tvojega Sina i našega Spasitelja.

Amen.

Autor molitve: J. T. Cooper

DUHOVNA MISAO

Bog nas poznaje bolje nego što poznajemo sami sebe. I upravo zato možemo s pouzdanjem predati svoj život u njegove ruke.

U Psalmu 139 David izražava jednu od najdubljih istina o odnosu Boga i čovjeka: pred Bogom ništa nije skriveno. On poznaje naše misli prije nego što ih izgovorimo, naše namjere prije nego što ih ostvarimo i naše potrebe prije nego što ih sami potpuno razumijemo.

Za neke ljude pomisao da Bog sve zna može izazvati nelagodu. Ako poznaje svaku našu misao, onda poznaje i ono što bismo najradije sakrili: naše slabosti, sebičnost, strahove, pogrešne želje i grijehe. Pred njim ne možemo glumiti da smo bolji nego što jesmo.

Međutim, Božje sveznanje nije samo razlog za strahopoštovanje. Ono je i izvor velike utjehe.

Bog poznaje i naše neizgovorene molitve. Zna za suze koje nitko nije vidio, za brige koje ne dijelimo s drugima i za borbe koje svakodnevno vodimo u vlastitom srcu. Ništa od toga nije skriveno njegovu pogledu.

U današnjoj molitvi J. T. Cooper posebno naglašava da je Bog beskonačno velik, svemoguć i neovisan o svemu stvorenome. Ipak, taj isti Bog nije ostao dalek i nedostupan. Objavio nam se u svojoj Riječi kako bismo ga mogli upoznati i živjeti u zajedništvu s njime.

To je jedna od najvažnijih istina kršćanske vjere. Boga ne upoznajemo samo promatrajući ljepotu prirode ili razmišljajući o veličini svemira. On nam se objavljuje u Svetome pismu, a puninu njegove ljubavi i milosti upoznajemo u Isusu Kristu.

Posebno je snažna molba iz ove molitve: „Obrati naša srca k sebi!”

Često želimo da Bog promijeni okolnosti našega života. Molimo za zdravlje, sigurnost, uspjeh, rješenje problema i oslobođenje od briga. Sve su to opravdane molitve. Ali koliko često molimo da Bog promijeni naše srce?

Možda je upravo to promjena koja nam je najpotrebnija.

Jer kada Bog mijenja naše srce, mijenja se i način na koji promatramo život. Umjesto oholosti učimo poniznost. Umjesto pretjeranoga pouzdanja u vlastite sposobnosti učimo oslanjati se na njegovu milost. Umjesto da sve želimo držati pod svojom kontrolom, učimo prihvaćati njegovo vodstvo.

To ne znači da trebamo prestati planirati, raditi ili preuzimati odgovornost za svoje odluke. Naprotiv, vjera nas poziva da odgovorno koristimo darove koje nam je Bog dao. Ali nas istodobno podsjeća da naše mogućnosti imaju granice, dok Božja mudrost i moć nemaju granica.

Cooperova molitva govori i o Božjoj providnosti. Onaj koji je stvorio svemir nije ga prepustio slučaju. Bog i dalje djeluje u svojemu stvorenju i ostvaruje svoje naume.

Zato kršćansko pouzdanje nije uvjerenje da će se uvijek dogoditi ono što mi želimo. Ono je sigurnost da naš život nije izvan Božje vlasti, čak ni onda kada ne razumijemo sve što nam se događa.

Možda danas pred nama stoje pitanja na koja nemamo odgovore. Možda se suočavamo s odlukama koje nas plaše ili s okolnostima koje ne možemo promijeniti. Ali možemo učiniti ono na što nas poziva današnja molitva: ponizno pristupiti Bogu, priznati svoju ograničenost i zamoliti ga da nas vodi.

Psalmist ne govori samo o Bogu koji sve zna. On govori o Bogu koji osobno poznaje čovjeka. To je temelj našega pouzdanja.

Danas se zato zapitajmo: živimo li doista svjesni Božje prisutnosti ili se ponašamo kao da sve ovisi samo o nama?

Neka nas ova molitva potakne da novi dan započnemo poniznošću, zahvalnošću i pouzdanjem u Božju providnost.

Jer ne moramo znati sve što nas danas očekuje. Dovoljno je znati da nas poznaje Onaj koji nas je stvorio, koji nas ljubi i koji nas svojom milošću vodi prema vječnom životu.

Bog poznaje naše srce, vidi naš put i drži naš život u svojim rukama.

O AUTORU MOLITVE

Velečasni J. T. Cooper, D.D., LL.D., bio je američki prezbiterijanski svećenik i crkveni djelatnik 19. stoljeća. Godine 1862. obnašao je službu moderatora Pete opće skupštine Ujedinjene prezbiterijanske crkve Sjeverne Amerike (United Presbyterian Church of North America), održane u Pittsburghu u Pennsylvaniji.

Njegova teološka tradicija pripadala je reformiranom protestantizmu, koji osobito naglašava Božju suverenost, autoritet Svetoga pisma, Božju providnost i čovjekovu ovisnost o Božjoj milosti.