Umjetna inteligencija može analizirati Bibliju, sastavljati propovijedi i oblikovati molitve, ali može li doista razumjeti Božju riječ, ljubiti bližnjega ili preuzeti moralnu odgovornost? Upravo su ta pitanja bila u središtu susreta južnokorejskih evangelikalnih teologa koji upozoravaju da tehnološki napredak ne smije dovesti do zaborava onoga što čovjeka čini čovjekom.
Razvoj umjetne inteligencije, neuroznanosti i biotehnologije otvara pitanja koja nadilaze gospodarstvo, obrazovanje i svakodnevnu uporabu digitalnih uređaja. Sve se češće postavlja pitanje može li tehnologija zamijeniti ljudsko razmišljanje, moralno prosuđivanje, pa čak i pojedine oblike duhovnog života.
O tim su izazovima raspravljali sudionici 87. redovitoga znanstvenog skupa Korejskog evangelikalnog teološkog društva, održanog 24. listopada 2026. u Seulu, pod naslovom „Teologija i pastoralna služba u budućem visokotehnološkom društvu”.
Glavna predavanja održali su profesor emeritus Shin Kuk-won sa Sveučilišta Chongshin i profesorica Eom Ju-hee sa Sveučilišta Konkuk.
Prema izvještaju portala Christian Daily International od 26. listopada, oboje su upozorili da Crkva mora ponovno jasno progovoriti o ljudskom dostojanstvu, odgovornosti, utjelovljenju i vrijednosti osobnih odnosa.
Umjetna inteligencija može napisati propovijed, ali ne može živjeti evanđelje
Profesor Shin Kuk-won upozorio je da suvremena tehnologija više nije samo skup pomagala kojima se čovjek koristi. Ona sve snažnije oblikuje način na koji razmišljamo, donosimo odluke i razumijemo stvarnost.
Dok su tradicionalni alati uglavnom proširivali ljudske tjelesne mogućnosti, umjetna inteligencija preuzima dio poslova povezanih s pamćenjem, analizom i zaključivanjem.
Problem nastaje kada čovjek prestane samostalno promišljati i počne nekritički prihvaćati rezultate koje mu nudi računalni sustav.
To je osobito važno u području kršćanske vjere.
Umjetna inteligencija danas može u nekoliko sekundi izraditi biblijsku analizu, predložiti strukturu propovijedi, napisati molitvu ili odgovoriti na složeno teološko pitanje.
Međutim, Shin upozorava da se sposobnost stvaranja religijskog sadržaja ne smije poistovjetiti s osobnim iskustvom vjere.
Prema njegovu razumijevanju, umjetna inteligencija može obrađivati biblijske tekstove, ali ne može poslušati Božju riječ u smislu osobne vjere i moralne odgovornosti.
Može oblikovati riječi molitve, ali time ne ostvaruje zajedništvo s Bogom.
Može sastaviti dojmljivu poruku o ljubavi, ali ne može preuzeti odgovornost za život bližnjega kao osoba.
Takvo razlikovanje posebno je važno za pastore, propovjednike i druge crkvene službenike.
Propovijed nije samo dobro organiziran govor. Ona uključuje molitvu, proučavanje Svetoga pisma, osobnu odgovornost propovjednika i poznavanje konkretne zajednice kojoj se naviješta Božja riječ.
Ako se pastoralna služba svede na proizvodnju sadržaja, postoji opasnost da Crkva izgubi iz vida svoju temeljnu zadaću.
Čovjek nije problem koji tehnologija treba popraviti
Jedan od važnih naglasaka Shinova predavanja odnosio se na suvremeno uvjerenje da tehnološki razvoj može riješiti gotovo sve ljudske probleme.
Prema takvom razumijevanju, ljudska ograničenja predstavljaju nedostatke koje bi znanost i tehnologija trebale postupno ukloniti.
Kršćanska antropologija polazi od drukčijeg razumijevanja čovjeka.
Čovjek je stvoreno biće, ovisno o Bogu, a njegova vrijednost ne proizlazi iz njegove učinkovitosti, inteligencije, tjelesne snage ili sposobnosti neprestanog napredovanja.
Biblija uči da je čovjek stvoren na Božju sliku:
„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Postanak 1,27)
Ta istina predstavlja temelj kršćanskog razumijevanja ljudskog dostojanstva.
Čovjek ne postaje vrijedan tek kada nešto postigne. Njegovo dostojanstvo prethodi njegovim sposobnostima i uspjesima.
Shin je pritom naglasio da temeljni problem čovječanstva, prema kršćanskom razumijevanju, nije nedostatak tehnologije nego grijeh.
Tehnološki napredak može ublažiti patnju, poboljšati zdravstvenu skrb i olakšati život, ali ne može sam po sebi ostvariti pomirenje čovjeka s Bogom niti ukloniti moralnu iskvarenost ljudskog srca.
Kršćanska nada zato se ne temelji na obećanju savršene tehnologije, nego na Isusu Kristu i dolasku Božjega kraljevstva.
Zašto utjelovljenje ostaje važno u digitalnom svijetu?
Profesor Shin posebno je istaknuo kršćansko učenje o utjelovljenju.
Bog nije čovječanstvu poslao samo novu informaciju, filozofski sustav ili skup moralnih pravila.
Prema kršćanskoj vjeri, vječni Božji Sin postao je čovjekom u Isusu Kristu.
„I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.” (Ivan 1,14)
Upravo je ta istina važna za razumijevanje kršćanskog života u tehnološkom dobu.
Kršćanstvo nije religija pukog prijenosa informacija. Ono uključuje stvarne osobe, odnose, zajedništvo, služenje i ljubav koja se očituje konkretnim djelima.
Umjetna inteligencija može ponuditi utješne riječi osobi koja tuguje. Ipak, to nije isto što i prisutnost prijatelja koji sjedi uz ožalošćenoga, sluša ga i zajedno s njim nosi teret patnje.
Digitalni alati mogu pomoći u proučavanju Biblije, ali ne mogu zamijeniti okupljanje vjernika oko Božje riječi, zajedničku molitvu i sakramentalni život Crkve.
Shin zato smatra da Crkva treba razvijati upravo ono što je čini drukčijom od tehnoloških platformi: stvarno zajedništvo, osobnu prisutnost i odgovornu ljubav prema bližnjima.
Neuroznanost i pitanje moralne odgovornosti
Drugo glavno predavanje održala je profesorica Eom Ju-hee, koja se posebno bavila odnosom neuroznanosti, prava i kršćanske etike.
Suvremena istraživanja mozga pokazuju da na ljudske odluke snažno utječu emocionalni, biološki i nesvjesni procesi.
Neki znanstvenici takve nalaze tumače kao dokaz da je ljudsko moralno prosuđivanje u velikoj mjeri određeno procesima koji prethode svjesnom razmišljanju.
Ako bi se čovjek promatrao isključivo kao skup neuroloških reakcija, otvorilo bi se pitanje njegove slobode, odgovornosti i moralnog dostojanstva.
Eom je upozorila na opasnost takozvanog neuroredukcionizma, odnosno svođenja ljudske osobe na moždane funkcije.
Takav pristup može zanemariti cjelovitost čovjeka kao tjelesnog, duhovnog, moralnog i društvenog bića.
Pritom je istaknula da kršćanska teologija ne mora odbacivati znanstvene spoznaje o mozgu.
Naprotiv, one mogu pomoći u boljem razumijevanju ljudske slabosti, ograničenja i složenosti moralnog odlučivanja.
Međutim, znanstveno objašnjenje pojedinih procesa u mozgu ne predstavlja samo po sebi konačan odgovor na filozofsko i teološko pitanje ljudske slobode.
Može li tehnologija početi nadzirati ljudske misli?
Posebnu pozornost izazvalo je pitanje tehnologija koje povezuju ljudski mozak s računalnim sustavima.
Takva sučelja razvijaju se radi medicinskih i drugih primjena, primjerice kako bi osobe s teškim tjelesnim oštećenjima mogle upravljati određenim uređajima.
Međutim, njihov razvoj otvara ozbiljna etička pitanja.
Što će se dogoditi ako računalni sustavi budu mogli prikupljati sve složenije podatke o moždanoj aktivnosti?
Tko će imati pristup tim informacijama?
Mogu li se takvi podaci koristiti za komercijalni nadzor, diskriminaciju ili manipulaciju?
Profesorica Eom upozorila je na potrebu zaštite mentalne privatnosti i kognitivne slobode, odnosno prava pojedinca na zaštitu vlastitih misaonih procesa od neovlaštenog pristupa i utjecaja.
Nije riječ o tvrdnji da današnja tehnologija može pouzdano čitati sve ljudske misli, nego o potrebi da se pravna i etička zaštita razvija usporedno s tehnološkim mogućnostima.
U tom je kontekstu podsjetila na biblijski poziv:
„Svom pomnjom čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.” (Izreke 4,23)
Kršćanska etika može dati važan doprinos raspravi o zaštiti osobnosti, savjesti i slobode pojedinca u vremenu sve naprednijih digitalnih tehnologija.
Ljudsko dostojanstvo ne ovisi o inteligenciji ni svijesti
Jedno od najvažnijih pitanja otvorenih na skupu odnosilo se na dostojanstvo osoba koje zbog bolesti, invaliditeta ili drugih okolnosti nemaju uobičajene sposobnosti komunikacije i samostalnog odlučivanja.
Profesorica Eom osvrnula se na neuroznanstvena istraživanja koja su kod pojedinih pacijenata s teškim poremećajima svijesti otkrila znakove očuvane moždane aktivnosti povezane sa svjesnim procesima.
Takvi nalazi potiču na oprez pri donošenju zaključaka o sposobnostima i iskustvu osoba koje ne mogu komunicirati na uobičajen način.
No kršćansko razumijevanje ljudskog dostojanstva ide i dalje.
Vrijednost ljudskog života ne smije ovisiti o tome može li osoba govoriti, racionalno zaključivati, samostalno se kretati ili doprinositi gospodarstvu.
Novorođenče, osoba s teškim invaliditetom, bolesnik s demencijom i čovjek na kraju života ne gube svoje dostojanstvo zbog ograničenih sposobnosti.
Kršćansko učenje o čovjeku stvorenom na Božju sliku pruža snažan temelj za zaštitu najslabijih.
Upravo se ovdje otvara jedna od ključnih opasnosti tehnološkog doba: da se ljudska vrijednost sve više počne mjeriti sposobnošću obrade informacija, produktivnošću i korisnošću.
Takvo bi razumijevanje moglo posebno ugroziti one koji se ne mogu uklopiti u društvene kriterije učinkovitosti.
Možemo li ljudsku svijest prenijeti u računalo?
Eom se osvrnula i na transhumanističke ideje prema kojima bi se ljudska svijest jednoga dana mogla prenijeti u digitalni sustav.
Zagovornici takvih zamisli ponekad pretpostavljaju da je čovjekova osobnost u svojoj biti skup informacija koje bi se, uz dovoljno naprednu tehnologiju, mogle odvojiti od biološkog tijela.
Takva mogućnost zasad ostaje spekulativna, a nije znanstveno dokazano da bi kopiranje moždanih informacija značilo prijenos osobne svijesti.
S kršćanskoga gledišta problem je i dublji.
Čovjek nije samo informacija koja privremeno boravi u tijelu.
Kršćanska vjera govori o jedinstvu ljudske osobe i ozbiljno shvaća tjelesnu dimenziju ljudskog postojanja.
Upravo zato kršćanska nada nije usmjerena prema digitalnoj besmrtnosti, nego prema uskrsnuću mrtvih.
Apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima govori o uskrsnuću kao o Božjem djelu preobrazbe ljudskoga života (1 Korinćanima 15).
Takva nada bitno se razlikuje od tehnološke zamisli da bi čovjek mogao vlastitim sredstvima nadvladati smrt.
Crkva mora biti zajednica koja liječi, a ne samo osuđuje
Zanimljiv dio predavanja profesorice Eom odnosio se i na problem ovisnosti.
Upozorila je da se ovisnosti ne mogu uvijek primjereno razumjeti samo kao posljedica loših moralnih odluka.
One uključuju složene biološke, psihološke, društvene i duhovne čimbenike.
Zato je pozvala crkvene zajednice da uz duhovnu pomoć prepoznaju i važnost odgovarajućeg medicinskog liječenja.
Kršćanska zajednica ne bi smjela biti mjesto na kojem se ranjivi ljudi susreću samo s osudom, nego prostor u kojem mogu pronaći razumijevanje, istinu, odgovornost i milost.
Takav pristup ne znači zanemarivanje osobne odgovornosti, nego prepoznavanje da ljudska slabost često zahtijeva dugotrajnu pomoć i zajedničko nošenje tereta.
U tome se očituje i biblijski poziv:
„Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!” (Galaćanima 6,2)
Kako bi kršćani trebali koristiti umjetnu inteligenciju?
Poruka južnokorejskih teologa nije poziv na odbacivanje tehnološkog razvoja.
Umjetna inteligencija može biti korisna u obrazovanju, medicini, istraživanju, prevođenju i mnogim oblicima crkvenog rada.
Može olakšati pristup teološkoj literaturi, pomoći u pripremi nastavnih materijala i omogućiti širenje kršćanskih sadržaja preko jezičnih granica.
Ipak, njezina uporaba mora biti podređena jasnim etičkim načelima.
Kršćani se zato ne bi trebali pitati samo što tehnologija može učiniti, nego i treba li to učiniti, komu koristi i kakve posljedice ima za ljudske odnose.
Posebno je važno očuvati nekoliko temeljnih načela: istinitost, zaštitu privatnosti, odgovornost za donesene odluke, poštovanje ljudskog dostojanstva i prednost stvarnih odnosa pred njihovim digitalnim nadomjescima.
U crkvenom kontekstu to znači da umjetna inteligencija može pomagati u pripremi propovijedi, ali propovjednik ostaje odgovoran za njezin sadržaj.
Može ponuditi informacije o duhovnim pitanjima, ali ne smije postati zamjena za odgovornu pastoralnu skrb.
Može pomoći u komunikaciji među vjernicima, ali ne smije zamijeniti stvarno zajedništvo Crkve.
Budućnost kršćanske etike u tehnološkom svijetu
Rasprava održana u Seulu pokazuje da se kršćanska etika nalazi pred novim izazovima.
Tehnološki napredak otvara velike mogućnosti, ali istodobno zahtijeva ozbiljno promišljanje o granicama ljudske moći.
Kršćanska vjera ne mora se bojati znanstvenih otkrića. No ne smije ni nekritički prihvatiti uvjerenje da je sve što je tehnički moguće ujedno i moralno opravdano.
U središtu kršćanskog razumijevanja čovjeka ostaje istina da je ljudska osoba stvorena na Božju sliku, pozvana na zajedništvo s Bogom i odgovornost prema bližnjemu.
Umjetna inteligencija može postati sve sposobnija u obradi informacija i oponašanju ljudske komunikacije. No tehnološka sposobnost nije isto što i ljudsko dostojanstvo, moralna odgovornost ili osobni odnos s Bogom.
Zato najvažnije pitanje budućnosti nije samo koliko će inteligentni postati naši strojevi, nego hoćemo li u svijetu sve naprednije tehnologije znati sačuvati dostojanstvo, slobodu i vrijednost svakoga čovjeka.
