Znate li što se na Veliku subotu po istočnom računanju Uskrsa događa na Kristovom grobu?
Svake godine u Jeruzalemu, na Veliku subotu po istočnom računanju Uskrsa, odnosno Istočnoj pashaliji, jeruzalemski pravoslavni patrijarh silazi u kriptu Kristovog groba sa svijećama u rukama. Po vjerovanju mnogih vjernika, tada silazi vatra s neba koja pali ove svijeće. Patrijarh izlazi iz Kristova groba s upaljenim svijećama te širi plamen na svijeće okupljenih vjernika koji primaju svjetlo s velikim veseljem. Pravoslavni kršćani smatraju ovo velikim čudom i nazivaju ga Blagodatni oganj.
Ovaj se događaj ponavlja stoljećima na Kristovom grobu. Spominje ga sv. Grgur Nazijanski u 4. stoljeću, te i kasniji crkveni oci i povjesničari. Imamo tako zapis ruskog svećenika Danijela iz 1106. koji pomno opisuje ‘čudo svetoga ognja’ u svome putopisu. Piše kako patrijarh ulazi u kapelicu Svetog groba s dvije neupaljene svijeće. Kleči pred kamenom na komu je Isus bio položen nakon svoje smrti, izgovara određene molitve nakon kojih se događa čudo s vatrom. Plavičasto se svjetlo pojavljuje iz samoga kamena koje nakon određenog vremena pali uljanice i dvije svijeće u patrijarhovim rukama.
Naravno, ima i onih koji sumnjaju u autentičnost ovoga čuda, te sve pripisuju dobrom marketinškom triku. Demantira li ih višestoljetno ponavljanje ovoga događaja, te pomno pregledavanje patrijarha i kapelice Kristova groba od strane policije prije silaska patrijarha u kapelicu?
Svjedočanstvo patrijarha iz 1998.:
“Stupam pred sveti grob, klečim u svetom strahu na mjestu na kojemu je Isus nakon svoje smrti bio položen i odakle je uskrsnuo od mrtvih. Moliti u samoj grobnoj kapelici za mene je uvijek sveti i svečani trenutak. Sveto mjesto. Tu je On uskrsnuo u slavi, odavle je proširio svoje svjetlo u cijeli svijet. Ivan piše u prvom poglavlju svoga Evanđelja kako je Isus svjetlo svijeta. Klečeći u neposrednoj blizini mjesta odakle je on uskrsnuo od mrtvih čovjek se prenosi u neposrednu blizinu njegova preslavnoga uskrsnuća. Katolici i protestanti zovu ovu crkvu “crkvom Svetoga groba”, a mi je zovemo “crkvom Uskrsnuća”. Kristovo je uskrsnuće za nas pravoslavce središnjica našega vjerovanja. Svojim uskrsnućem Krist je izvojevao konačnu pobjedu nad smrću, ne samo nad svojim smrću, nago i nad smrću svih onih koji su mu blizu, u svakom vremenu.
Vjerujem kako nije nikakva slučajnost da se sveti oganj spušta upravo na tome mjestu. U Matejevu evanđelju (28,3) stoji kako se za Kristova uskrsnuća ukazao anđeo koji bijaše obučen u svjetlo. ‘Pojava mu bijaše kao munja a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg.’ Vjerujem kako je to svjetlo u koje bijaše odjeven anđeo za Isusova uskrsnuća isto ono svjetlo koje se pojavljuje na čudesan način svake Velike subote. Krist nas želi podsjetiti kako je njegovo uskrsnuće stvarnost, a ne nekakav mit. On je stvarno došao u svijet kako bi svojom smrću i svojim uskrsnućem prinio nužnu žrtvu da bi se ljudima omogućilo ponovno jedinstvo sa svojim Stvoriteljem.”
Više vidi ovdje
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Discover more from Horizonti vjere
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
