Što znači kada molimo „Oče naš“? Otkrijte duboko značenje Gospodnje molitve, privilegiju zvati Boga Ocem, važnost zajedničke molitve i poziv na život dostojan djece Božje.
Što znači “Oče naš”?
Kada izgovaramo „Oče naš“, ispovijedamo da je Bog naš Otac, a mi njegova djeca. Učenje da je Bog Otac specifično je za kršćansko vjerovanje.
„… već ste primili Duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče!“ (Rimljanima 8,15)
Pred nama je ovih dana molitva koju nas je sam Gospodin naučio moliti – molitva Gospodnja, ili Očenaš. Ona bi trebala biti izgovarana svakoga dana u našoj dnevnoj pobožnosti, kao što se to činilo i u ranoj Crkvi. Rani kršćanski spis Didache (VIII,3) svjedoči da se Očenaš molio triput dnevno. Osim što je svakodnevna molitva, ona je i uzor svim ostalim molitvama koje Crkva moli, bilo zajednički, bilo pojedinačno.
Molitva Gospodnja sastoji se od triju glavnih dijelova: uvoda, prošnji i zaključka. Prošnji je sedam, a svaku ćemo od njih zasebno razmatrati.
No, krenimo s uvodom. Prve riječi ove molitve, po kojima je ona i nazvana, glase: „Oče naš“.
Specifičnost kršćanskoga razumijevanja Boga i našega odnosa prema Njemu jest upravo u tome što ga možemo nazivati „Oče“. Isus nas poučava da se Bogu obraćamo na isti način kao i On. Iako je Bog, Krist je istodobno i čovjek. Kao čovjek došao je da postane jedan od nas – naš brat. Njegov Otac jest i naš Otac.
Privilegija je da možemo moliti Oče naš
Obraćati se Bogu kao Ocu privilegija je onih koji su po Kristu posinjeni u Božju obitelj. Svi su ljudi, po naravi, djeca Božja, no u duhovnom smislu Ocem ga mogu nazivati samo oni koji su rođeni od Njega, odnosno posinjeni u Kristu. O tome nam govori Evanđelje po Ivanu 1,12-13.
Vidi više ovdje.
Isus nas uči da se Bogu ne obraćamo s „Oče moj“, nego „Oče naš“. U vremenu naglašenog individualizma, kada čak i neki vjernici smatraju da mogu živjeti svoj kršćanski život individualno, izvan zajednice vjernika – izvan Crkve – Isus nas već na samome početku ove molitve poučava kako Bog nije samo „moj“ Otac, nego „naš“ Otac. Mi smo dio tijela Kristovog, a Njegovo je tijelo zajednica Njegova naroda. Pozvani smo moliti s drugima i za druge.
Vidi i ovo: Zašto je ispravno nazivati Boga Ocem
Naše zazivanje Boga kao „Oca“ govori nam da naša vjera treba biti vjera djeteta, vjera puna povjerenja u svoga nebeskog Oca, u kojem tražimo zaštitu i oslonac. Svaki dobar zemaljski otac želi dobro svojoj djeci. On ih voli, poučava i disciplinira. Opaža njihove potrebe i slabosti te ih vodi kroz proces sazrijevanja. No, za razliku od zemaljskih očeva, nebeski Otac savršen je u svojoj ljubavi, svemoćan u svojoj skrbi, ne čini greške u prosudbi i disciplinira nas za naše dobro (Biti kršćanin, pitanja 165, 166).
Ako nazivamo Boga Ocem, moramo i živjeti kao djeca Božja, kako to kaže sv. Ciprijan Kartaški.
Sv. Ivan Zlatousti upozorava:
„Ne možete zvati svojim Ocem Boga svake dobrote ako vam srce ostane okrutno i neljudsko, jer u tom slučaju nemate u sebi obilježje dobrote Oca nebeskoga.“
Imati Boga za Oca neprocjenjivo je blago. S tim saznanjem možemo hrabro ići dalje kroz život. Nećemo biti sami ni u jednoj situaciji. Naš Otac bit će uvijek uz nas.
Pomolimo se:
Oče naš, hvala Ti što si nas posinio po Sinu svome, Isusu Kristu, te što te i mi možemo zvati „Oče“. Očinski se brini za nas, vodi nas i discipliniraj. Podaj nam djetinje pouzdanje u Tebe, da bismo živjeli u slobodi djece Božje. Budi nam Otac u godini koja je pred nama. Trebamo Te. Po Kristu, Gospodinu našem, molimo. Amen.
Autor: Biskup dr.sc. Jasmin Milić
Naslovna foto: Pexels
Vidi i ovo: Bog je naš Otac