Što znači “Ne uvedi nas u napast”? – Tumačenje Molitve Gospodnje
Šesta prošnja Molitve Gospodnje – „I ne uvedi nas u napast“ – jedna je od najraspravljanijih i najdublje teološki obojenih rečenica u kršćanskoj molitvenoj tradiciji. Što zapravo znači ta molitva? Napastuje li nas Bog ili Sotona? Koja je razlika između napasti i kušnje? U ovom članku donosimo biblijsko i reformacijsko tumačenje ove prošnje, uz uvide iz Svetog pisma, Katekizama, teologa poput Calvina i Luthera te konkretne primjere iz vjerničkog života. Otkrijte kako nas Bog vodi kroz kušnje, ali ne ostavlja same – i zašto je molitva ključna u svakoj borbi s napastima.
Što znači “Ne uvedi nas u napast”?
Šesta prošnja Molitve Gospodnje glasi: „I ne uvedi nas u napast“
„Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti.“
(1 Korinćanima 10,13)
Pred nama je jedan od složenijih dijelova Molitve Gospodnje koji, prema mnogima, nije preveden najsretnije. Oko ove prošnje vodile su se brojne rasprave, osobito nakon što je sadašnji papa najavio izmjenu tog dijela molitve, tako da glasi: „Ne prepusti nas u napasti“.
„I ne uvedi nas u napast“ – što to zapravo znači?
Ako zavirimo u izvorni grčki tekst, dio u Mateju 6,13 može se prevesti na nekoliko načina:
„Ne dopusti da uđemo u napast“,
„Ne daj da podlegnemo napasti“,
ili kako stoji u prijevodu Rubena Kneževića: „I ne daj nas u napast“.
No što se zapravo krije iza ove prošnje? Napastuje li nas samo đavao, ili nas i Bog stavlja na određene kušnje?
Apostol Jakov u poslanici piše jasno: „Bog… ne napastuje nikoga“ (Jakov 1,13). U katekizmu Biti kršćanin, u odgovoru broj 205, stoji:
„Bog nikada nikoga ne napastuje na grijeh, niti je on uzrok grijeha, ali, kako bih ja rastao u poslušnosti, on dopušta da budem ponekad iskušavan, kao što je to dopustio Isusu.“
Bog je suveren. Ništa se ne događa bez njegova znanja i dopuštenja. Prvi odgovor Heidelberškog katekizma potvrđuje to riječima:
„…da ni jedna vlas s moje glave ne može pasti bez Očeva znanja.“
U Svetom pismu nalazimo brojne primjere kušnji kroz koje su prolazili Božji ljudi. Najpoznatiji je zasigurno Job. U njegovu slučaju, Bog je dopustio da prođe kroz teške napasti. U slučaju Isusa, čitamo da ga je Duh „odveo u pustinju da ga đavao napastuje“ (Matej 4,1).
Napasti ne možemo izbjeći
Svakodnevno smo izloženi napastima. Martin Luther u svom Velikom katekizmu govori o tri vrste napasti: tijela, svijeta i đavla. Ovom molitvenom prošnjom tražimo od Boga da nas ne prepusti nijednoj od tih napasti, niti da podlegnemo njihovoj snazi.
Jean Calvin u Institucijama kršćanske religije piše:
„Đavao nas napastuje kako bi nas doveo do prokletstva, osramotio i uništio, dok Bog, naprotiv, iskušava da bi provjerio iskrenost svojih slugu, stavljajući ih na kušnju, kako bi ojačao njihovu duhovnu snagu.“
Calvin dalje pojašnjava:
„Đavao napada iz potaje i iznenada, kako bi nas potlačio prije nego postanemo svjesni što se događa. A Bog nas ne iskušava iznad naših moći i dovodi kušnju do sretnog ishoda, kako bismo mogli izdržati sve što nam pošalje.“
Možemo, dakle, reći: Sotona napastuje, a Bog iskušava. Ako bismo tražili biblijske primjere, mogli bismo reći da je Job bio napastovan, a Abraham iskušan.
Vidi i ovo: Zašto nas Isus potiče da molimo “ne uvedi nas u napast” ako nas Bog ne može napastovati?
Napast i kušnja – razlika i značenje
Riječ napast dolazi od glagola napasti, tj. napadati. Sotona je naš protivnik i, kao što je rečeno, ima jasan cilj: uništiti nas. Zato nas svakodnevno napada.
Bog, s druge strane, stavlja nas na kušnju kako bi nas izgradio, provjerio i ojačao – ali nikada iznad onoga što možemo podnijeti. Kušnja, u tom kontekstu, može biti i dobra za čovjeka – može mu donijeti blagoslov.
Apostol Jakov o tome piše:
„Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.“
(Jakov 1,12)
Naš odgovor: molitva i postojanost
Kao što uči Heidelberški katekizam, oslobođeni smo od moći đavla. Sve što nam se događa uklapa se u Božju volju – a Božja volja je za nas dobra. Zato, niti napast niti kušnja ne mogu nas uništiti ako ostanemo povezani s Kristom.
Što, dakle, molimo ovom prošnjom?
Molimo da nas Bog sačuva od svake napasti – tj. svakog napada neprijatelja. Ako i dopusti da budemo kušani, molimo da ne ostanemo zarobljeni u kušnji, nego da pobijedimo. Molimo da nas ni napast ni kušnja ne odvoje od Boga.
To nije moguće bez molitve. Krist je i sam, molitvom, dolazio do pobjede u napastima i kušnjama. Slijedeći njegov primjer, i mi se molitvom suprotstavljamo đavlu i postojanošću potvrđujemo svoju vjernost Bogu.
Pomolimo se:
Oče naš,
svjesni smo da smo svakodnevno izloženi napadima našeg neprijatelja, Sotone.
Svjesni smo i vlastite grešnosti i sklonosti da podlegnemo tim napadima.
Sačuvaj nas, Gospodine, u takvim situacijama,
da iziđemo kao pobjednici, a ne poraženi.
A kada dopustiš da na nas dođu kušnje,
daj da njima potvrdimo svoju ljubav prema Tebi.
Po Kristu, Gospodinu našem, molimo.
Amen.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
Povezani članci:
Zašto Boga nazivamo Ocem? – Tumačenje Molitve Gospodnje
Što to znači da je Bog na nebesima? – Tumačenje Molitve Gospodnje
Kako svetimo ime Božje? – Tumačenje Molitve Gospodnje
Što je kraljevstvo Božje? – Tumačenje Molitve Gospodnje
Što je volja Božja? – Tumačenje Molitve Gospodnje
