O radosti zbog Doma Gospodnjeg

Psalmist u 122. Psalmu  kliče: Obradovah se kada mi rekoše: „Hajdemo u dom Gospodnji“.

Pandemija koronavirusa uzrokovala je i ograničenja po pitanju zajedničkih bogoslužja. I pored brojnih onlajn prijenosa iz različitih kršćanskih crkava, ništa ne može zamijeniti stvarno zajedništvo kršćanskoga naroda koje se očituje ne samo u susretu jednih s drugima, slušanju Božje riječi, slavljenju Boga već i u euharistijskom zajedništvu. Dok propovijedi putem interneta možemo slušati, blagovati euharistiju na taj način ne možemo.

I dok su se neki prilagodili novoj stvarnosti i zapostavili sudjelovanje na bogoslužju i kada se crkveni život vratio u normalu, oni koji shvaćaju važnost zajedničkog bogoslužja, s radošću su pohitali ponovno u svoje crkve.

Često možemo čuti i od onih koji se smatraju vjernicima, kako odlazak u crkvu nije potreban. Naglašava se da se moliti možemo i u svojoj privatnosti, na svakom mjestu i u svako doba. Istina je da je kršćanin pozvan redovito moliti i izvan vremena zajedničke molitve.

Kršćanska je ne samo dužnost već i potreba da svakoga dana dolazi Bogu u svojoj osobnoj molitvi. No, isto tako, kršćanin je dio zajedništva Božjega naroda – Crkve i zato je potreba svakoga kršćanina da odlazi na redovita bogoslužja u Dom Gospodnji. Pravi kršćanin to ne doživljava kao nešto nametnuto, kao obvezu već s radošću iščekuje to vrijeme. Koliko doista žudimo za Danom Gospodnjim kada ćemo Boga proslaviti u zajednici Božjega Naroda? Ta čežnja za Domom Gospodnjim, za zajedničkim bogoslužjem, važan je pokazatelj našeg istinskog kršćanskog svjedočanstva.

Onaj tko je doista sljedbenik Krista, slijedit će ga i po ovome pitanju. Isus je redovito molio. Povlačio se u osamu, ponekad i cijelu noć, kako bi bio u svojoj privatnoj molitvi. No, isto tako, Krist je odlazio u Hram i u sinagogu na zajednička bogoslužja. Ako je njemu, kao bogočovjeku bilo potrebno zajedničko bogoslužje, možemo li mi reći da nam je nepotrebno?

Isto nalazimo i kod apostola. Oni su osnivali crkve, postavljali nadglednike (dakle biskupe) i starješine (svećenike) te uspostavljali redoviti pastoralni i bogoslužni život.

Kada čitamo posljednju knjigu Biblije, Otkrivenje, ona nam opisuje i nebesku liturgiju. Proslavljanje i veličanje Boga najvažnija je aktivnost neba. No to nebesko proslavljanje mora se ostvariti i dok smo ovdje na zemlji. Zato je bogoslužje slika Kraljevstva Božjega. Proslavljamo ga, slušamo Božju riječ, blagujemo do Njegova stola, u zajednici smo sa samim Bogom i s njegovim narodom.

Ako doista ljubimo Boga, ako ljubimo braću i sestre koje nam je Gospodin dao, nećemo nalaziti izgovore za naše ne sudjelovanje u bogoslužju. Naprotiv, klicat ćemo s paslmistom: Obradovah se kada mi rekoše, hajdemo u dom Gospodnji!

Autor: Biskup Jasmin Milić

Audio zapis:

Iz emisije Hrvatskog radija “Duhovna misao”.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.