Pred nama je prispodoba o talentima
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’« (Mt 25, 14-30)
Prispodoba o talentima: Kako koristimo darove od Boga?
Čovjek neki, prije nego što odlazi na put, pozove svoje sluge i povjeri im svoje blago. Svakome daje određenu količinu talenata “…Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti“. Grčka riječ talanton znači mjera za težinu u zlatu ili srebru. Jedan talent vrijedio je oko 6000 denara. S obzirom na to da je jedan denar bio uobičajena dnevnica, jedan talent je doista imao veliku vrijednost.
Prvom sluzi, kojeg je smatrao najsposobnijim, gospodar je povjerio pet talenata, tj. 30.000 dnevnica, drugome, za kojeg je smatrao da ima srednje sposobnosti, gospodar je povjerio dva talenta, tj. 12.000 dnevnica, a trećem sluzi, kojega je smatrao najmanje sposobnim, povjerio je jedan talent, tj. 6000 dnevnica. Taj novac, dakle, nije bio njihov, već im je povjereno da njime raspolažu i da ga uvećavaju prema svojim sposobnostima.
Evanđelje nam govori da se nakon dugo vremena gospodar vratio “i zatraži od njih račun“. Prvi je sluga udvostručio povjerene mu talente koje predstavlja gospodaru. Isto čini i drugi sluga, koji je uz dva talenta zaradio još dva. Zato ih gospodar nagrađuje govoreći im: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!“
Treći sluga vraća primljeni talent gospodaru, uz riječi: „Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!” Naime, prema tadašnjim propisima, oni koji su čuvali tuđi novac, pa ga sakrili u kuću a on nestao, odgovornost je bila na njima. A ako bi ga zakopali u zemlju i novac nestao, čuvar novca ne bi bio odgovoran. Zakopavanjem talenta u zemlju ovaj je sluga želio izbjeći bilo kakvu odgovornost, pa čak i onu u slučaju da talent nestane. Gospodar se ljuti: „Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.” Stoga, čak i ako nije bio dovoljno sposoban udvostručiti ovaj iznos, mogao ga je dati novčarima koji bi mu platili propisane kamate. Gospodar naređuje da se talent trećega sluge dade prvomu, koji ima najviše, a nevaljali sluga da se baci „van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.”
Gospodar u ovoj prispodobi je Bog, ali utjelovljeni Bog, koji je također “ugledan čovjek” ili čovjek plemenita roda kako ga naziva evanđelist Luka (Lk 19,12). Dakle, gospodar je Bogočovjek Krist koji odlazi ali će opet doći, a sluge su njegovi sljedbenici. Sveti Jeronim kaže: „Gotovo da nema sumnje da je taj čovjek Krist koji je nakon uskrsnuća uzašao k Ocu kao pobjednik.“ Talenti su darovi koje Gospodin daje svakome od nas, prema našim mogućnostima.
Vidi i ovo: U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga
Iz te priče potječe i naša riječ talent kojom označavamo određene ljudske sposobnosti koje čovjek treba razviti. Netko je talentiran za slikanje, netko za pjevanje, sviranje, neki sport itd. Što više talentirani ljudi uloži truda u razvoj svojih talenata, to će više rezultata vidjeti. Svatko od nas poznaje one koji imaju određeni talent, ali su lijeni, ne razvijaju ga i jednostavno ostaju bez ozbiljnijih rezultata.
Talenti o kojima se govori u ovoj evanđeoskoj priči darovi su koje nam Bog daje svojom milošću prema našim sposobnostima i svi smo dužni njima mudro upravljati. Možemo reći da su darovi sva dobra koja je Bog dao čovjeku. Bog nam daje materijalne darove kao što su bogatstvo, povoljni životni uvjeti, društveni status, zdravlje itd. Darovi duše su intelekt, vještine u umjetnosti, u određenim poslovima, dar ohrabrenja, hrabrost, suosjećanje i druge osobine koje nam Gospodin daje. Ono što je najkorisnije za naš duhovni život su darovi Duha o kojima govori sveti apostol Pavao, kao što su dar mudrosti, znanja, vjere, dar ozdravljenja, molitve, savjetovanja, ohrabrenja itd. (1 Kor 12, 8-11). Sve te darove Gospodin nam daje da budu na duhovnu korist nama i drugima.
Nemamo svi iste darove i nemamo isti broj darova. Nekome Bog daje više, nekome manje, prema našim mogućnostima. Međutim, svi imamo istu odgovornost pred Bogom: koristiti i umnožavati darove. Krist će ponovno doći na kraju vremena da mu damo račun kako smo upravljali njegovim darovima.
Gospodin zna da smo svi različiti. Nismo svi jednako sposobni. Nekome to može biti uvredljivo, ali iz vlastitog iskustva znamo da je tako. Najgore je kad čovjek na silu želi raditi ono za što nema sposobnosti. Tada, umjesto da budu korisni, rade štetu. Budući da nas Gospodin najbolje poznaje, daje nam darove prema našim spososbnostima. Ne podcjenjuje nas, ali nas ne želi opteretiti preko naših mogućnosti. Bog ne daje svakome isti broj darova, ali je svatko jednako odgovoran kako će te darove koristiti. Svatko će biti pozvan na odgovornost za ono što je primio od Boga.
Gospodar u ovoj priči bio je bogat čovjek. Sve što je imao zasigurno je stečeno dugogodišnjim radom i mudrim ulaganjem. Dajući svojim slugama veliku svotu novca na upravljanje, pokazao je da ima povjerenja u njih. Isto se može reći kada nam Bog povjeri određene darove. On ima povjerenja u nas. A kada netko ima povjerenja u nas, prirodno je da to povjerenje želimo opravdati, a ne izigrati. Tako se trebamo odnositi prema povjerenju koje nam Bog daje. Sve što imamo je od Njega. Zato se trebamo truditi da naš život bude plodan. Gospodin govori: “ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane” (Iv 15,16).
Bog nam je dao svoje darove iz ljubavi. Prvi i drugi sluga pokazali su poštovanje i ljubav prema Gospodaru. Vrijedno su radili kako bi povećali iznos koji im je povjeren. Mogli su ga izgubiti, ali nisu dopustili strahu da ih porazi, već su učinili sve da ishod njihovog gospodarenja blagom koje im je povjereno bude pozitivan. Kršćanski život nije lak. Često je pun izazova i rizika. Ali ako ljubimo Boga svim svojim srcem, dušom i umom, Bog će dovršiti dobro djelo koje je započeo u nama (Fil 1,6) jer Bog sve čini na dobro onih koji ga ljube (Rim 8, 28).
Vidi i ovo: Što nam prispodoba o talentima govori o povjerenju u Boga?
Problem trećeg sluge je što je služio svome gospodaru iz straha. Kaže mu: „Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!” Možda je zamjerio gospodaru što nije imao iste mogućnosti kao prvi i drugi sluga. Zašto da se trudi? On će učiniti svoj dio na način da sačuva talent i vrati mu ga. On je slika onih vjernika koji imaju iskrivljenu sliku o Bogu. Vjeruju u Boga iz straha. Oni će mu vratiti ono što je on njima dao, ali neće učiniti ništa da razviju svoj dar. Takvi Bogu zamjeraju što nisu više dobili. Da se ovaj treći sluga potrudio, možda je mogao biti plodonosniji od prva dva. Umjesto da svoje darove uspoređujemo s darovima drugih, koristimo svoj dar na slavu Božju i dobrobit drugih. Tada i naš jedan talent može postati veći od nekoga tko je dobio više, a daje manje za Boga i druge. Sjetimo se one udovice koja je dala dva novčića u hramsku riznicu. Dala je sve što je imala i zato je njezin dar bio mnogo veći od drugih koji su davali od svoga viška (Mk. 12, 41-44).
Treći sluga nije bio kriv za ono što je učinio nego za ono što nije učinio. Apostol Jakov kaže: Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je. (Jak 4, 17).« Dakle, svaki put kad propustimo učiniti dobro, mi smo sagriješili. A često propuštamo činiti dobro jer smo lijeni. A lijenost je teški grijeh koji je Crkva uvrstila među smrtne grijehe. Treći sluga je zao i lijen, i zato je kažnjen. Kad se ispovijedamo, mi priznajemo i grijeh propusta, jer nije dovoljno priznati samo svoje grijehe koje smo počinili, nego i grijeh nečinjenja dobra. Kad ne činimo dobro, naši su talenti zapravo zakopani u zemlju.
Crkva je tijelo Kristovo, zajednica ljudi s različitim darovima. Trebamo jedni druge jer nemamo svi iste darove. Svoje darove trebamo koristiti da služimo onima koji nemaju darove koje mi imamo. Trebamo one koji imaju darove koje mi nemamo. Sveti apostol Pavao kaže da svi primamo različite darove od Boga. Ne postoji nitko tko nema barem jedan dar. Ali svi darovi dolaze od jednoga, od Duha Svetoga. I baš zato što svatko prima određene darove kako bi tijelo Kristovo funkcioniralo, trebamo jedni druge: „Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?— Ne može oko reći ruci: Ne trebam te, ili pak glava nogama: Ne trebam vas.“ (1. Kor 12,17,21). Nijedan dar nije manje vrijedan. Svaki dar, odnosno svaka osoba s darom ima svoje mjesto, bilo u obitelji, društvu ili crkvi. A svi darovi trebaju služiti na opću korist i radost. Sveti Ivan Zlatousti kaže: “Ništa nije Bogu tako milo kao kada se živi za opće dobro.”
Prvi i drugi sluga nagrađeni su još većom odgovornošću. Gospodar im daje još veće povjerenje jer su mu bili vjerni i opravdali njegovo povjerenje. Naravno, Krist ovdje govori i o svom drugom dolasku. One koji svojim darovima opravdavaju Kristovo povjerenje, Gospodin uvodi u vječnu radost. Bit će kažnjeni oni koji poput trećeg sluge zakopaju svoj talent i koji nisu spremni iskusiti radost Gospodnju kroz služenje Bogu i bližnjima. Njihov će talent biti uzet od njih i dat onima koji imaju najviše. Gospodin nagrađuje plodonosne još većim plodovima. Marljivost za Boga nikada nije bez rezultata i bez nagrade.
Ono što je važno naglasiti na kraju jest da su talenti ili darovi koje smo dobili od Boga mnogo više od naših zemaljskih sposobnosti. Bog nam daje darove da ih možemo uložiti za vječnost, da od sluge postanemo dijete Božje. Prvi i drugi sluga gledali su dugoročno, imali su plan i cilj pred sobom. Zato baštine vječnu radost. Onaj koji je zakopao svoj talent sve je sveo na prizemno, prolazno. Zato nasljeđuje vječnu propast. Zakopavši svoj talent, on je zapravo pokopao sebe, živeći na zemlji, samo za sadašnjost. Stoga je naš odnos prema talentima naš odnos prema vječnom životu. Oni koji žive samo za zemaljske stvari neće imati isprike pred Bogom. Zato nas ova prispodoba poziva da preispitamo svoj stav prema vječnosti i kako koristimo najveći dar koji smo dobili od Boga, a to je naš život. U što ulažemo svoj život, svoje vrijeme? Jesmo li zakopali svoj osjećaj za vječnost, za Boga, živeći samo za prolazno? Još nije kasno otkriti ga i živjeti plodonosno za Boga. Nemojmo to odgađati misleći da ima vremena. Nikada ne znamo kada će Gospodin doći po nas i tražiti od nas račun za blago koje nam je povjereno.
Bog nam je dao darove očekujući od nas da budemo marljivi, a ne lijeni. Prepoznajmo koje smo darove primili od Gospodina kako bismo ih mogli koristiti za služenje Njemu i bližnjima. Ne zakopajmo primljene darove, nemojmo izigrati Božje povjerenje u nas. Dođemo li pred Gospodina plodonosni, čeka nas radost u vječnosti. Amen.
Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti link.
Ovu propovijed na srpskom jeziku možete pročitati ovdje.