Što smo spremni ostaviti radi Krista? (Stjepan Orčić)

Može li čovjek biti iskreno zainteresiran za Isusa, živjeti moralno, poštovati Božje zapovijedi, a ipak propustiti najvažnije – istinski susret s Kristom?

U propovijedi „Prekinuti susret“ prof. Stjepan Orčić razmatra poznati evanđeoski događaj o bogatom mladiću koji je došao Isusu tražeći odgovor na pitanje kako zadobiti vječni život. Bio je ozbiljan, pobožan i spreman učiti. Ipak, kada ga je Isus pozvao na potpuno predanje, mladić se udaljio žalostan.

Orčić u ovoj propovijedi naglašava razliku između poznavanja Božjih zapovijedi i istinskoga nasljedovanja Krista. Posebno upozorava na opasnost da bogatstvo, sebičnost ili pouzdanje u vlastitu pravednost postanu prepreka susretu s Bogom.

Pred nama je propovijed koja postavlja pitanje svakom vjerniku: Što smo spremni ostaviti kako bismo zadobili Krista?

Biblijski tekst

Dok je Isus polazio na put, dotrči neki čovjek, klekne pred njim i upita ga: „Učitelju dobri, što mi je činiti da postignem život vječni?“ Isus mu odgovori: „Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini. Zapovijedi znaš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!“ On mu odgovori: „Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.“ Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: „Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!“ Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Ali im Isus opet reče: „Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.“ Oni se još više snebivahu te će jedan drugome: „Pa tko se onda može spasiti?“ Isus upre u njih pogled i reče: „Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!“

Tada Petar prihvati pa mu reče: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ Isus odvrati: „Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“

Marko 10,17–30 (usp. Matej 19,16–29)

PREKINUTI SUSRET

Jednom sam duže vrijeme čekao da se sretnem s nekim istaknutim čovjekom u gradu. Konačno smo se sreli, ali tek što smo počeli upoznavati se i razgovarati, razgovor je morao biti prekinut i ja od susreta nisam dobio što sam očekivao. Žao nam je kad se tako nešto dogodi, a gubimo mnogo jer nas svaki susret obogaćuje.

I susret s Bogom može biti prekinut. Razlog za prekid uvijek je na našoj strani i mi tada gubimo mnogo. Bogu je stalo da svaki naš susret s njim bude potpun i blagoslovljen. Hoće li biti, ovisi o nama.

1. Sve samo najbolje

Danas nas zanima jedan prekinuti susret. Obećavao je mnogo, a prekinuo se na samom početku. I naravno, nije donio nikakve duhovne dobiti.

Na početku odlomka stoji:

„Najedamput mu pristupi neki čovjek i zapita: ‘Učitelju, što dobro moram činiti da postignem život vječni?’“

I Marko i Luka govore o ovom susretu (Mk 10,17–22; Lk 18,18–23). Očito, ovaj je čovjek ostavio velik utisak na Isusove učenike. Moram biti iskren: ostavlja utisak na sve nas.

Vjerojatno je njegov život bio čestit, ugledan i uzoran. Mnogo bi zbog toga čitatelj ovoga prikaza mogao imati loše mišljenje o ovom čovjeku, ali kažem: naprotiv!

a. Kažu Luka i Marko da je bio bogat, a tražio je najviše dobro, vječni život. Nebesko kraljevstvo nikada nije naročito privlačilo ljude. I kod Židova su mu se samo pojedinci potpuno posvećivali. Nisu svi vjerovali u uskrsnuće, nego samo neki, niti su svi za svaki praznik išli u hram, nego samo neki.

Isus kaže da je put u Nebesko kraljevstvo uzak i da njime samo poneki hoda.

Ovaj mladić traži vječni život, zanima se za Nebesko kraljevstvo. Ovakav mlad, imućan čovjek, vjerojatno na odgovornom i uglednom položaju, može osvojiti čitatelje Svetoga pisma. Vjerojatno je osvojio i učenike, a Marko kaže da ga je čak i Isus zavolio.

b. Druga vrijednost ovoga čovjeka bila je dosljednost u držanju Zakona. Na pitanje što da čini kako bi naslijedio vječni život Isus mu preporučuje da izvršava zapovijedi, na što on odgovara:

„To sam sve držao… Što mi još treba!“

Možemo prihvatiti da je ovaj čovjek bio iskren. Učinio je onoliko koliko je tražio Zakon i spreman je ići dalje. Da, ovakvi nas ljudi iznenađuju i oduševljavaju. Poštujemo ih jer žele ići do kraja.

2. Prekinuti susret

Kad je sve ovako pošlo i kad se skoro moglo očekivati da će Isus dobiti još jednog učenika, dolazi do naglog zaokreta.

Isus, koji vidi iza riječi, kaže mu:

„Ako želiš biti savršen, hajde prodaj sve što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!“

To je Isus rekao. A mladić?

Ništa nije rekao, a Matej to opisuje ovako:

„Kad mladić ču te riječi, udalji se žalostan, jer je posjedovao veliko imanje.“

Zašto je Isus bio toliko nemilosrdan prema ovom mladiću koji je mnogo tražio i mnogo obećavao?

Obično se misli da je Isusu smetalo njegovo bogatstvo jer je zastupao siromaštvo. To ne stoji.

Točno je da je Isus svojim učenicima nalagao da ostave svoja imanja i posao pa da pođu za njim, ali se to odnosilo samo na Dvanaestoricu. Ostalima nije spominjao imanje.

Da se čak zaključiti da je Petar i poslije tri godine učeništva još uvijek imao čamac i pribor za ribolov.

Bogatstvo samo po sebi nije bilo razlog za prijevremeni prekid ovoga susreta.

Isus je uočio neke ozbiljne praznine u ovom mladiću, i kad je na njih ukazao, mladić se uplašio i otišao.

Pogledajmo neke od njih.

a. Mladić je Zakon ispunjavao nepotpuno, onako kako se njemu dopadalo.

Uočava se da ga Isus pita za zapovijedi s Druge ploče, a to su zapovijedi koje govore o odnosima prema drugima:

„Ne ubij…! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!“ i „Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.“

I doista, kao da je lakše biti poslušan Bogu nego održavati prave odnose s ljudima.

Bog je milostiv, oprašta, a ljudi više pamte.

Pored toga, ljudi očekuju dio od nas, često baš onaj materijalni.

Mladić je ispunio Zakon, ali samo djelomično.

Bio je bogat, dok su kraj njega mnogi bili siromašni, u bijedi, a Božji zakoni nalažu da ljubimo bližnjega kao sebe.

Mladić je bio sebičan jer je za druge malo mario i malo na njih mislio.

Tvrdio je da ne krade, a potkradao je ono što pripada drugima i da ne svjedoči lažno, a on u stvari prikriva istinu.

b. Mladić je Nebesko kraljevstvo postavio na pogrešne osnove.

Držao je da Bog treba nagraditi njegovu dobrotu. Nebesko kraljevstvo bi prema njegovu shvaćanju trebalo biti njegova zarada.

Nebesko kraljevstvo nije ni nagrada za dobra djela, ni zarada, nego Božji dar, a da taj dar postane punovažan, od Isusovih učenika očekuje se život za Božje kraljevstvo, život zajedništva i žrtve, život odricanja i službe.

c. Vjerojatno se mladić trudio ispuniti Božje zakone, ali je svoje imanje čuvao kao svoje oči u glavi.

Bio je bogat, a vjerojatno je i volio svoje bogatstvo. Ono je bilo njegov teret, breme na leđima zbog kojega nije mogao ući u Nebesko kraljevstvo.

U Nebesko se kraljevstvo ulazi kroz uska vrata pa mnogi tereti moraju otpasti.

Zato što je bogatstvo bilo sastavni dio života ovoga mladića, dio bez kojega nije mogao, Isus mu predlaže:

„Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu.“

I jasno je – mladić nije mogao prihvatiti Isusov prijedlog.

I tu je njegova ključna pogreška.

d. Htio je Nebesko kraljevstvo bez ikakve žrtve, bez ikakvih odricanja.

Rekosmo maločas da je Nebesko kraljevstvo Božji dar, ali u Nebesko kraljevstvo primaju se samo oni koji su voljni svega se odreći i poći za Isusom.

Ovaj čovjek nije mogao shvatiti osnovni paradoks Isusova učeništva:

Rasipati da bi se skupilo, davati da bi se dobilo, umreti da bi se živjelo.

Cijena je bila previsoka i susret je ovdje prekinut.

I tu je pouka događaja: kad god dođe do prekida u susretu s Bogom i kad god u susretu ostanemo praznih ruku, krivica je u nama.

Ovaj je događaj pokrenuo učenike na razmišljanje, i Petar pita:

„Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?“

Isus mu odgovara:

„Zaista, kažem vam, vi ćete – koji ste pošli sa mnom – u obnovi svijeta, kad Sin Čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje – sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena. I svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni.“

3. Što bi bilo da su se Isus i mladić stvarno sreli?

Ovdje nije došlo do susreta, i smatra se da je Petrovo pitanje bilo neumjesno jer je pokazalo njegovu neodlučnost i strah od budućnosti.

Ali Isus mu odgovara, i taj nam odgovor nameće novo pitanje: Što bi bilo da su se sreli Isus i ovaj mladić?

a. Da su se sreli, ovaj bi mladić dobio novu nadu za život.

Očito, imanje je bilo njegova nada. Vjerovao je da će mu ono što ima donijeti odgovor na svako pitanje i riješiti svaki problem.

Sa svojim imanjem bio je nezavisan i vjerovao je da ima čitav svijet, a za njega bi se moglo reći ono što Isus poručuje crkvi u Laodiceji:

„Ti tvrdiš: ‘Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba’, a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep i gol.“

Oni koji vjeruju u Boga kao da ponekad imaju manje, ali njihova je nada Krist, i ukoliko je on postojan, postojana je i njihova nada sve do punog ostvarenja.

b. Da je mladić pristao susresti se s Isusom, prestao bi živjeti samo sam za sebe, osamljeno i sebično.

U susretu s Isusom ulazimo u novo srodstvo: imamo mnogo roditelja, braće, sestara, ulazimo u velike porodice.

Ako je mladić bio bogat i naklonjen tvrdičluku, bio je osamljen i mislio samo na sebe, a to je nesreća.

Vrijednost života nije u tome da živimo sami za sebe, nego je vrijednost u životu za druge, i ukoliko smo ono što imamo uspjeli podijeliti s drugima, imamo u tome sreću i zadovoljstvo.

c. Da su se mladić i Isus sreli, mladić bi dobio vlast da upravlja i sudi s Isusom Kristom.

Isus kaže učenicima da će sjesti na dvanaest prijestolja, a u 1 Kor 6,2; Otk 3,21; Dan 7,22 piše da će sveti zajedno s Kristom suditi svijetu.

Možda vas vlast ne privlači, ali ova istina govori da ćemo se izjednačiti s Kristom.

Sveto pismo kaže da smo sunasljednici s Isusom Kristom. Dakle, nismo nekog nižeg ranga, ne ostajemo sporedni.

d. Da je mladić ostao do kraja s Isusom, da se sreo s njim, dobio bi vječni život.

Da, dokle god je živ, bio je opskrbljen. Nije se morao bojati gladi i neimaštine i nije zavisio od drugih, ali vječni život nije imao.

Pita Bog onoga bogataša:

„Kome će pripasti ono što si skupio?“ (Lk 12,20b)

I to je najveća vrijednost susreta s Isusom Kristom, s Bogom.

Šteta je što to ovaj čovjek nije znao. Nije znao zato što je otišao prije nego što se susret završio. Sam ga je prekinuo.

Nama ostaje poruka:

Blagoslovljeno je otkloniti svaku prepreku koja se postavi između nas i Isusa Krista i ometa i onemogućuje susret s njim.

Također, blagoslovljeno je odreći se svega da bismo imali Isusa.

Martin Luther je rekao:

„Štogod sam imao u svojim rukama, izgubio sam. Što sam stavio u ruke Isusa Krista, ostalo je zauvijek!“

Propovijed je objavljena pod nazivom “Prekinuti susret” u knjizi “Kad se sretnu Bog i ljudi”, Dobra vest, Novi Sad 1984.

Ostale propovijedi ovoga autora:

Krist i razbojnik na križu – susret na neobičnom mjestu 

Susret Boga i Mojsija na brdu Horeb – Susret s nepoznatim Bogom

Zakašnjeli susret s Bogom (Stjepan Orčić)

Kad Bog napiše presudu: Baltazarov susret s Bogom (Stjepan Orčić)

Neobičan susret s Bogom: Od tamnice do spasenja (Stjepan Orčić)

Prorok Jeremija: Zašto Bog poziva one koje ljudi otpisuju? 

Susret s Bogom: Zašto je grešnica pronašla oproštenje, a farizej nije?