Tko su zli demoni? Kod svetih otaca često ćemo naći učenje o zlim duhovima – zlim demonima.
Ovdje donosimo dio iz Dobrotoljublja. Dobrotoljublje (crkvenoslavenski: Добротолю́бїе) ili Filokalija (grčki: Φιλοκαλία) je zbornik duhovnih tekstova, pouka i izreka iz pravoslavne monaške, mistične tradicije, uglavnom iz tradicije hezihazma (isihazam, Molitva Isusova). Radi se o obimnom djelu od pet svezaka u širem, ruskom izdanju, u kojem je sabrana mudrost svetaca i asketa, pustinjaka, isposnika i duhovnih pisaca u rasponu od IV. do XV.st. Više o tome vidi ovdje.
6. I tako, počevši djelo spasenja i već stupivši na put vrline, stremimo naprijed, prema cilju, kako bismo ga i dostigli (usp. Fil 3, 14). Neka se nitko ne okreće unazad, kao Lotova žena, pogotovo stoga što je Gospodin rekao: Nijedan koje stavi ruku svoju na plug pa se obazire nazad, nije pripravan za Carstvo Božje (Lk 9, 62). Obazirati se nazad znači požaliti što smo ostavili svijet i opet početi razmišljati po svjetski.
7. Nemojte se čuditi slušajući o vrlini i ne čudite se zbog tog imena. Jer, to djelo nije daleko od nas i nije izvan nas, već u nama. Pogani idu u tuđe krajeve i plove preko mora da bi izučili nauke, a nama nije potrebno ići u tuđe krajeve radi Carstva Nebeskog, niti ploviti preko mora zbog vrlina. Gospodin je pokazao da je to izlišno, govoreći: Gle, Carstvo Božje je u vama (Lk 17, 21). Prema tome, da bismo imali vrlinu, potrebno je samo da je poželimo, budući da je u nama i da se u nama oblikuje. Jer, ukoliko je razumna duša u svom prirodnom stanju, vrline će biti u nama. Duša se nalazi u svom prirodnom stanju ukoliko je onakva kakva je stvorena: vrlo dobra i pravedna. Zato je Jošua i govorio narodu: Priklonite srca svoja Gospodinu Bogu Izraelovu (Jš 24, 23), a Ivan: Poravnite staze njegove (Mt 3, 3).
Duša je pravedna kada joj je slovesnost (razumnost) suglasna prirodi. Zlom u duši se naziva njeno skretanje s puta koji zahtijeva priroda. Prema tome, vrlina nije neko teško djelo. Ukoliko ostanemo onakvi kakvi smo sazdani, bit ćemo u vrlinskom stanju, a ukoliko zamišljamo zlo – s pravom će nas nazvati zlim. Djelo vrline bi bilo teško kad bi bilo potrebno da ga steknemo negdje izvan sebe. Međutim, pošto je vrlina u nama, potrebno je jedino da se čuvamo od rđavih pomisli, te da svoju dušu pripremimo za Gospodina, kao zalog koji smo primili od Njega. On će je priznati za Svoje stvorenje, ukoliko vidi da je onakva kakvom ju je sazdao.[1]
Vidi i ovo: Što je to Isusova molitva ili molitva srca?
8. Borimo se sa sobom, kako gnjev ne bi gospodario nad nama i kako nama ne bi vladala pohota. Jer, pisano je: Gnjev čovjekov ne čini pravdu Božju, i: Požuda zatrudnjevši rađa grijeh, a grijeh učinjen rađa smrt (Jak 1, 15). Vodeći takav život, čvsto se držimo trijeznoumlja, kao što je napisano: Više od svega čuvaj srce svoje (Izr 4, 23). Mi, naime, imamo strašne i prelukave neprijatelje, zle demone.
9. Mi s njima vodimo borbu, kao što je rekao Apostol: Ne ratujemo protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, i vlasti, i gospodara tame ovoga svijeta, protiv duhova zlobe u podnebesju (Ef 6, 12). Oni se u gomilama nalaze u zraku (podnebesju) koji nas okružuje i nisu daleko od nas. Među njima postoji velika raznolikost. Međutim, govor o njihovoj prirodi i njihovoj raznolikosti bi bio veoma opširan, i više bi priličio onima koji su viši od nas. Mi za sada imamo veliku potrebu da saznamo zamke koje nam spremaju.
10. I tako, najprije znamo da demoni nisu sazdani u stanju po kome se nazivaju demonima. Jer, Bog nije stvorio ništa zlo. I oni su sazdani kao dobri. Otpavši, međutim, od nebeske Mudrosti i vrteći se oko zemlje (materijalnog, ograničenog, stvorenog), oni su pogane prevarili prividima. Nama pak kršćanima zavideći, oni sve poduzimaju u želji da nam spriječe uzlaženje na nebo, odakle su oni otpali. Zbog toga nam je potrebna velika molitva i askeza da bismo od Duha dobili dar razlikovanja duhova (1 Kor 12, 10), kojim bismo mogli saznati koji od njih je manje zao, a koji više, čime se svaki od njih bavi i kako je moguće da se savladaju i prognaju. Jer, oni imaju mnoge zamke i njihovi napadi su prevrtljivi. Znajući to, blaženi Apostol i njegovi sljedbenici su govorili: Njegove namjere nam nisu nepoznate (2 Kor 2, 11). I mi jedan drugog trebamo opominjati u onome u čemu smo sami bili iskušani. Eto, i ja vama kao djeci govorim o zamkama koje sam sam djelomično iskusio.
Dobrotoljublje: Pouke svetog oca našeg Antuna o životu u Kristu, preuzete iz životopisa koji je sastavio sveti Atanazije i iz dvadeset poslanica i dvadeset govora prepodobnoga (6.-10.)
Foto: Pexels
Izvor: orthodoxhr.wordpress.com