U evanđelju po Luki 2,41-52, čitamo kako se Krist kao 12-ogodišnji dječak našao u Hramu sa svojim roditeljima, povodom blagdana Pashe.
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Evanđelje po Luki 2,41-52
Krist kao 12-ogodišnji dječak u Hramu
Nakon Kristovog rođenja, obrezanja i posvećenja u Hramu, sve do ovoga momenta nemamo nikakvih informacija o Kristu. Nakon ovoga događaja, opet ćemo ga susresti tek kada je u svojoj 30-oj godini došao na Jordan Ivanu Krstitelju na krštenje. Zato je ovaj, jedini zabilježen događaj iz njegovog djetinjstva, veoma značajan za razmatranje Kristovog poslanja.
Vidi i ovo: Zašto je Bog odlučio ne reći nam mnogo o Isusovom djetinjstvu?
Evanđeoski ulomak počinje riječima da su Isusovi roditelji svake godine odlazili u Jeruzalem o blagdanu Pashe. Naime, svi punoljetni muškarci trebali su tri puta godišnje hodočastiti u Hram, i to na blagdan Pashe, na blagdan žetve odnosno Sedmica i blagdan berbe odnosno Sjenica. To se dakako odnosilo na one koji su živjeli bliže Jeruzalemu. Onima, kojima je teže bilo tri puta godišnje pohoditi Hram, trebali su to učiniti barem jednom godišnje, na Pashu. Oni koji ni to nisu mogli, trebali su hodočastiti barem jednom u životu. Kristovi roditelji su, kako nam kaže evanđelje, to činili svake godine na Pashu. Pasha je blagdan koji podsjeća Izrael na oslobođenje izraelskog naroda iz egipatskog ropstva (Izl 12).
Nazaret, mjesto njihovog prebivališta je od Jeruzalema udaljen 140 kilometara. U to vrijeme se uglavnom išlo pješice. Otuda i riječ hodočašće, dakle hodanje do Jeruzalema, odnosno do Hrama. Takvo je hodočašće trajalo danima a za one udaljenije i mjesecima. Danas je ljudima ponekada teško hodati ili voziti se nekoliko minuta do svoje crkve. Sve manje su ljudi spremni na žrtvu, a upravo je to ono što Bog traži od nas.
Treba primijetiti da se ovdje govori o Kristovim roditeljima. Iako je samo Marija bila Kristov zemaljski roditelj, ipak se i za Josipa veli da je Kristov roditelj. On je to doista u pravnom smislu bio, jer je povjerovao anđelu koji mu mu se javio u snu i navijestio Kristovo rođenje, prihvatio Krista, dao mu ime, što je u ono vrijeme značilo da ga priznaje za svoga sina, odgajao ga i pružio mu očinsku ljubav. Po njemu je Krist i sin Davidov, jer Josip dolazi iz Davidove loze.
Vidi i ovo: Je li Josip Kristov otac?
Ne znamo je li Krist i ranije odlazio u Jeruzalem ili mu je ovo bio prvi odlazak. Naime, dječaci sa 13 godina su postajali “sinovi zakona”, vjerski punoljetni, odnosno punopravni članovi sinagoge. Tada su preuzimali sve odgovornosti obrezanog muškarca. Moguće je da je upravo zato Krist ovoga puta hodočastio u Hram zajedno sa svojim roditeljima kako bi se pripremio za obred koji mu predstoji.
Vidi i ovo: Bar micva: osnove koje treba znati o vjerskoj punoljetnosti dječaka
U Jeruzalemu su ostali nekoliko dana i nakon obavljenih vjerskih dužnosti krenuli nazad u Nazaret. Krist je ostao u Jeruzalemu. Njegovi roditelji to nisu odmah primijetili. Vjerovali su da je negdje u dugačkoj karavani hodočasnika, ili sa svojom rodbinom, ili sa svojim vršnjacima, što nije bilo neobično. No, nakon što je prošao jedan dan, zabrinuli su se te su ga tražili u karavani među rođacima i znancima, No, Krista nije bilo. Vraćaju se u Jeruzalem i tri dana ga traže. Sve nam je ovo opisano u nekoliko stihova, no stavimo se za trenutak na njihovo mjesto. Niti jedan normalan roditelj ne bi bio ravnodušan u ovakvoj situaciji. Nemaju mobitel da ga pozovu, nema policije da im prijave nestanak. Jednostavno su ga morali sami tražiti. Tri dana neizvjesnosti, iscrpljenosti, stresa. Ne umanjujući ulogu Josipovu, Marija je zasigurno prolazila veću brigu i bol. To vidimo kasnije iz njene reakcije.
Napokon ga, nakon tri dana nalaze u Hramu. On je među učiteljima, sluša ih i postavlja im pitanja.
Za Isusa je ovo bila jedinstvena prilika. U Jeruzalemu, u Hramu su sada vrhunski učitelji od kojih može puno naučiti. Vjerojatno je zato i ostao u Jeruzalemu kako bi iskoristio ovu mogućnost. On je željan znanja. Ovdje se ispunjavaju riječi proroka Izaije 11, 1-3 da će na njemu biti “duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.”
Od Krista možemo puno toga učiti. Trebamo ga nasljedovati i u ljubavi za znanjem. Ako je Krist učio, postavljao pitanja, slušao, koliko je još vise nama potrebno da se učimo od Krista. Ovo je pouka za mlade, ali i za sve nas. Jedan od prvih naziva za kršćane je bio učenici. Jesmo li spremni učiti, biti poučeni, slijediti Kristov nauk? Krist je svojim pitanjima ali i odgovorima zadivio sve, dakle i učitelje. Moguće je da je tu bilo i naroda koji su svjedočili ovom razgovoru Krista i prisutnih učitelja.
Znamo da je važan aspekt Kristove službe bilo naučavanje. Krist je božanski učitelj koji već po svojoj božanskoj prirodi sve zna. Ali on je i čovjek koji se u svemu poistovjetio sa nama ljudima. Kao čovjek, bio je spreman učiti, slušati i voditi dijalog. Takvog učitelja nalazimo u evanđeljima. Onaj tko je pozvan u službu naviještanja evanđelja, moraj biti, kako kaže apostol Pavao “sposoban za proučavanje” (1. Tim 3,1,2). Ako želiš druge poučavati, moraš biti učenik.
Nakon što su ga pronašli Marija reagira kao i svaka majka. “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” Već smo rekli da samo možemo pretpostaviti kako je bilo Mariji i Josipu. Vjerojatno su i sebe krivili što su ga izgubili iz vida. Sada, kada su ga našli, Marija mu prigovara jer im je zadao puno briga. No Krist odgovara riječima: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“. Krist govori o svome nebeskom Ocu.
Njegovi roditelji su znali tko je Isus. Iako su se prema njemu odnosili kao svaki roditelj prema svome djetetu, oni su ipak trebali znati da on nije u potpunosti njihov, i da je njegovo poslanje biti poslušan nebeskom Ocu. No, “Oni ne razumješe riječi koju im reče.” Naime, nitko za Boga nije u ono vrijeme govorio “moj Otac”. Židovi su govorili “Otac na nebu” ili “naš Otac”. Ali Krist kaže “moj Otac”. On već sada, kao 12-godišnji dječak razumije svoje božansko porijeklo i svoje poslanje. No, još nije došao čas početka Njegove javne službe pa će do tada trebati i dalje biti sa svojim roditeljima.
” I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.” Krist ispunjava petu Božju zapovijed, opet dajući primjer djeci u odnosu na zemaljske roditelje u svome odrastanju. Naravno, pozvani smo poštivati svoje roditelje sve dok ih imamo među nama, ali isto tako svi smo pozvani biti poslušni našem nebeskom Ocu. Ako je Krist svome stvorenju bio poslušan, koliko mi više trebamo biti poslušni svome Stvoritelju.
“A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.” Iako nije razumjela, Marija je sve pamtila. Nekada ne razumijemo sve odmah, ali kada nam Bog nešto govori, i ako toj riječi budemo poslušni, vremenom ćemo ćemo shvatiti što nam je Bog i zašto u određenom trenutku govorio. Marija je pod križem shvatila Kristove riječi.
Tri dana njegovog nestanka na određeni način upućuju na vrijeme kada će Krist umrijeti i tri dana ga neće biti. No, nakon tri dana dolazi radost ponovnog susreta. Nedostaje li nama Krist? Tražimo li ga? Radujemo li se susretu sa njim?
“A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.” Krist je napredovao intelektualno, duhovno i društveno. To je cjelovitost. Takav napredak možemo postići samo u zajedništvu s Kristom. Roditelji koji još uvijek imaju privilegiju odgajati svoju djecu, trebaju ih odgajati na ovakav način, da svaki aspekt njihovog biće, i intelektualni i duhovni i društveni bude ispunjen Kristovim primjerom, njegovom riječju, njegovim naukom i njegovim vodstvom.
Neka nam Bog pomogne da nasljedujemo Krista u svemu. Učimo od najboljeg Učitelja, nasljedujmo najbolji primjer, tražimo Krista, radujmo se susretu s njim. Amen.
Autor: Biskup dr.sc. Jasmin Milić
POGLEDAJTE I VIDEO PROPOVIJED: Zapratite YouTube kanal Horizonti vjere
