Apolo Kivebulaya – misionar iz Ugande čije nasljeđe i danas nadahnjuje
Apolo Kivebulaya (oko 1864. – 30. svibnja 1933.) bio je anglikanski svećenik i misionar koji je svoj život posvetio širenju evanđelja među narodima središnje Afrike. Danas ga se u anglikanskoj tradiciji s pravom naziva “apostolom pigmeja” zbog njegova misionarskog djelovanja među narodom Bambuti u šumi Ituri, na istoku Konga. Apolo se smatra glavnim začetnikom Anglikanske Crkve u Belgijskom Kongu.
Od ratnika do Kristova sluge
Apolo se rodio pod imenom Waswa Munubi u kraljevstvu Bugande (današnja Uganda). U mladosti je bio vojnik, i više ga je zanimao islam, no njegova potraga za istinom i smislom života dovela ga je do krštenja u Anglikanskoj Crkvi 1895. godine. Po krštenju je uzeo ime Apolo, a kasnije je nadodao ime Kivebulaya, što znači “onaj koji je došao iz Europe”, kako bi istaknuo svoju misiju.
Godine 1903. Apolo je zaređen za svećenika i poslan kao misionar među pigmejske zajednice u Kongu. Tamo je, s velikom vjerom i predanošću, propovijedao Krista narodu koji nikada prije nije čuo Radosnu vijest.
Misionarsko poslanje u Kongu
U svojim pohodima kroz guste afričke šume i sela, Apolo je često bio jedini kršćanin među mnogobošcima. Bez obzira na opasnosti, bolesti i siromaštvo, nikada nije odustajao. Učio je lokalne jezike, prevodio dijelove Svetoga pisma i katehetske materijale i Božju riječ donosio na razumljiv i blizak način. Njegova poniznost i nesebičnost duboko su dirale srca ljudi. Mnogi su kroz njegov primjer upoznali Krista i krstili se.
Jedan od njegovih najvećih doprinosa bilo je osnivanje lokalne Crkve u regiji Boga (na granici današnjeg Konga i Ugande), gdje je zaređivao domaće vođe i gradio temelje trajne kršćanske zajednice.
Nasljeđe
Apolo Kivebulaya preminuo je 30. svibnja 1933. godine, ostavivši za sobom živu Crkvu i duhovnu baštinu koja i dalje traje. Njegov se život danas slavi kao primjer istinske misionarske revnosti, poniznosti i ljubavi prema Kristu i bližnjemu.
Njegova misionarska revnost bila je toliko snažna da je odbio otići iz Konga čak i kad je izbio Prvi svjetski rat. Smatrao je da ga Bog poziva da ostane s narodom kojem je služio, bez obzira na opasnosti. Njegovo služenje bilo je duboko ukorijenjeno u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Apolo Kivebulaya pokazuje da svetost nije ograničena na neko drugo vrijeme ili mjesto – ona se rađa tamo gdje ljudi vjerno služe Bogu i bližnjima. Njegov život i djelo podsjetnik su svima nama da je Evanđelje poziv na darivanje vlastitog života za druge, u radosti, žrtvi i ljubavi.
“Ako živim, živim za Gospoda. Ako umirem, umirem za Gospoda. Bilo da živim ili umirem – pripadam Gospodu.”
— Apolo Kivebulaya
Apolo Kivebulaya preminuo je 30. svibnja 1933. godine u Ugandi, u dobi od oko 69 godina. Pokopan je ispred crkve u Boga (Kongo)
Plodovi njegovo sijanja Božje riječi su vidljivi nakon njegove smrti. Crkva je, trideset godina kasnije imala oko 25.000 članova a danas ih je više od pola milijuna.
Anglikanske Crkve diljem svijeta slave njegov spomendan 30. svibnja. On ostaje simbol misionarskog duha koji ne poznaje granice – ni zemljopisne, ni kulturne, ni ljudske.