Sveti Juraj, mučenik († oko 304.)
Sveti Juraj, rimski vojnik grčkoga podrijetla, poštuje se kao rani kršćanski mučenik koji je pogubljen zbog svoje vjere za vrijeme cara Dioklecijana 303. godine. Postao je jedan od najpopularnijih svetaca u kršćanstvu, poznat po legendarnoj pobjedi nad zmajem.
„Sveti Juraj bio je čovjek koji je napustio jednu vojsku radi druge: odrekao se čina tribuna da bi stupio u vojsku Kristovu. Žudeći susresti neprijatelja, najprije se odrekao svoga zemaljskog bogatstva dajući sve što je imao siromasima. Tada, slobodan i neopterećen, noseći štit vjere, bacio se u samu žestinu boja kao gorljivi vojnik Kristov.“— Petar Damiani
Ključne činjenice
Sveti Juraj postao je široko štovan kao uzor kršćanske hrabrosti i samoprijegora, nadahnjujući vjernike u Istočnoj i Zapadnoj Crkvi.
Rođen u Kapadociji od kršćanskih roditelja, Juraj je odrastao i postao ugledan rimski vojnik i časnik.
Tijekom progona kršćana pod carem Dioklecijan, hrabro je ispovjedio svoju vjeru i odbio prinijeti poganske žrtve.
Podnio je teška mučenja zbog svoje vjere, uključujući vezanje na kotač s oštricama, ali je ostao postojan u odanosti Kristu.
Njegova hrabrost i nepokolebljiva vjera doveli su do obraćenja mnogih, uključujući i caricu Aleksandra.
Mučenički je pogubljen odrubljivanjem glave 23. travnja 303. ili 304. godine u Lidi (danas Lod u Izraelu).
Sveti Juraj, mučenik († oko 304.)
Sveti Juraj, veliki mučenik, rođen je u Kapadociji oko 280. godine u plemenitoj kršćanskoj obitelji. Njegov otac, ugledni časnik rimske vojske po imenu Anastazije, služio je kao upravitelj Palestine. Juraj je odrastao u pobožnom kršćanskom domu te je, slijedeći očev primjer, u mladosti stupio u rimsku vojsku.
Kao vojnik brzo je napredovao zahvaljujući iznimnoj hrabrosti, snazi i sposobnostima vođenja. Već s dvadeset godina istaknuo se kao vođa u boju, nenadmašan među suborcima po snazi i junaštvu. Njegove su sposobnosti privukle pozornost samoga cara Dioklecijan, koji ga je unaprijedio u čin vojnog tribuna u carskoj gardi. Ta ga je služba dovela na istočni carski dvor u Nikomediji.
Godine 303., car Dioklecijan, pod utjecajem svoga podređenog Galerija Maksima, izdao je edikt kojim se započinje progon kršćana diljem Rimskoga Carstva. Kada je doznao za tu odluku, Juraj je, unatoč visokom položaju i carevoj naklonosti, odlučio stati uz svoju braću kršćane. Odrekao se svih svojih zemaljskih dobara i otišao u Nikomediju kako bi se zauzeo za progonjene.
U hrabrom činu prkosa, Juraj je srušio carski edikt postavljen u Nikomediji. Zatim je stupio pred Dioklecijan i Galerija te otvoreno ispovjedio svoju kršćansku vjeru, osuđujući progon. Pokušaji da ga nagovore da se odrekne vjere ostali su bez uspjeha. Car mu je nudio zemlju, novac i robove ako prinese žrtvu rimskim bogovima, no Juraj je to odlučno odbio.
Zbog svoje nepokolebljive vjere bio je podvrgnut mnogim mučenjima kroz dulje vrijeme. Prema različitim predajama, bio je vezan na kotač s mačevima, bačen u jamu živoga vapna, prisiljen trčati u užarenim cipelama, bičevan kožnim remenjem i udaran teškim čekićima. Unatoč svemu, ostao je čvrst u vjeri te je, prema predaji, čudesno preživio mnoga od tih mučenja Božjom intervencijom.
Njegova postojanost i čudesno preživljavanje doveli su do obraćenja mnogih svjedoka, uključujući i caricu Aleksandra, suprugu cara Dioklecijana.
Na kraju, 23. travnja 303. godine, Juraju je odrubljena glava izvan zidina Nikomedije. Njegovo je tijelo preneseno u rodni kraj njegove majke, u Lidu (danas Lod u Izraelu), gdje je pokopan. Ubrzo nakon njegove smrti nad njegovim je grobom podignuta bazilika, a njegovo poštovanje kao mučenika brzo se proširilo po Istočnoj i Zapadnoj Crkvi.
Nepokolebljiva vjera svetoga Jurja pred strašnim progonima i njegova spremnost da žrtvuje svoj visoki položaj radi Krista priskrbili su mu naslov Velikomučenika u Istočnoj Crkvi. Njegov se blagdan slavi 23. travnja, a poštuje se kao zaštitnik Engleske, Gruzije i mnogih drugih krajeva, kao i vojnika, izviđača i brojnih drugih skupina.
Izvor: dailyoffice2019.com
Legende i zmaju i njihovo značenje
Iako o svetom Jurju postoji vrlo malo pouzdanih povijesnih podataka, kroz stoljeća su nastale brojne legende, osobito u razdoblju viteštva. U tim predajama ovaj mučenik – vjerojatno upravo zato što je bio vojnik – najčešće se prikazuje kao vitez koji ubija zmaja i spašava princezu.
Najpoznatija među tim legendama, koja se pripisuje Jacobus de Voragine, govori o zmaju koji je živio u jezeru u blizini grada Silene. Stanovnici su mu svakodnevno morali prinositi životinje kao žrtvu – ovce, janjad, telad i drugo. No s vremenom je zmaj postao sve zahtjevniji te je počeo tražiti ljudske žrtve, mladiće i djevojke, koji su birani kockom.
Jednoga dana kocka je pala na kraljevnu. Dok je išla ususret svojoj smrti, susreo ju je sveti Juraj i obećao joj spasenje pod uvjetom da kralj i njegov narod napuste poganstvo i obrate se na kršćansku vjeru. Kralj je na to pristao. Kada je zmaj izišao iz jezera, Juraj je, jašući na konju, jurnuo prema njemu i kopljem mu probio vrat. Potom ga je svezao svilenim konopcem i doveo pred kraljevski dvor. Nakon što je kralj ponovno potvrdio svoje obećanje, Juraj je usmrtio zmaja.
Takve i slične predaje mogu se, s jedne strane, tumačiti simbolički – zmaj kao slika zla, a njegova pobjeda kao znak trijumfa kršćanstva nad grijehom i tamom. No s druge strane, upravo su te legende često zasjenile povijesnu stvarnost svetoga Jurja. Umjesto svjedoka vjere i mučenika Kristova, on je u pučkoj predaji nerijetko pretvoren u narodnog junaka, gotovo lišenog svoje izvorne duhovne i kršćanske dimenzije.
Stoga je korisno i razborito držati se sigurnih, makar i skromnih povijesnih podataka, koji nam svetoga Jurja predstavljaju ponajprije kao uzor vjernosti Kristu, hrabrosti u ispovijedanju vjere i spremnosti na žrtvu – što i jest srž njegova istinskog svjedočanstva.
Molitva dana (kolekta)
Svemogući Bože, dao si svome sluzi Jurju hrabrost da ispovijeda Ime našega Spasitelja Isusa Krista pred vladarima ovoga svijeta i odvažnost da za tu vjeru umre: podaj da i mi uvijek budemo spremni dati obrazloženje nade koja je u nama te radosno podnositi patnje poradi našega Gospodina Isusa Krista, koji živi i kraljuje s tobom i Duhom Svetim, jedan Bog, u vijeke vjekova. Amen.
