Anzelmo, nadbiskup Canterburyja i učitelj vjere, 1109.
Anzelmo, nadbiskup Canterburyja i učitelj vjere, (1033.–1109.) bio je talijanski benediktinski redovnik, filozof i teolog koji je služio kao nadbiskup Canterburyja od 1093. do 1109. godine, poznat po svom ontološkom dokazu Božjeg postojanja, svojoj satisfakcijskoj teoriji otkupljenja te po ulozi u obrani neovisnosti Crkve od svjetovnih vlasti tijekom spora o investituri. Kao „otac skolastike“, poznat je po tome što je razum koristio za istraživanje teoloških istina, osobito u vezi s postojanjem Boga.
Anzelmo iz Canterburyja, rođen 1033. godine u Aosti u Italiji, bio je jedna od najistaknutijih ličnosti srednjovjekovne kršćanske misli i crkvenog vodstva. Potječući iz skromnih početaka kao sin langobardskog plemića, Anselmove intelektualne sposobnosti i duhovna pobožnost usmjerile su ga na put koji će duboko obilježiti Crkvu. U mladosti je osjetio poziv na monaški život, no očev otpor odgodio je to zvanje. U dobi od 23 godine napušta dom te naposljetku dolazi u benediktinsku opatiju Bec u Normandiji. Ondje pronalazi svoj duhovni dom i intelektualno utočište pod vodstvom znamenitog učenjaka Lanfranca. Anselmov pronicljiv um i blag duh brzo su ga izdvojili, pa napreduje u hijerarhiji: 1063. postaje prior, a 1078. opat.
Tijekom boravka u Becu, Anzelmo stječe ugled kao izvanredan teolog i suosjećajan duhovni učitelj. Napisao je nekoliko utjecajnih djela, uključujući Monologion i Proslogion, koja su postavila temelje onome što će kasnije biti poznato kao skolastika. Njegov slavni ontološki dokaz za Božje postojanje, izložen u Proslogionu, i danas je predmet rasprava među filozofima i teolozima.
„Jer ne tražim razumjeti da bih vjerovao, nego vjerujem da bih razumio.“ — sveti Anzelmo iz Canterburyja
Godine 1093. imenovan je nadbiskupom Canterburyja, službom koju je isprva odbijao, ali ju je naposljetku prihvatio kao Božju volju. Njegovo vrijeme na toj dužnosti obilježeno je sukobima s engleskom monarhijom oko prava i sloboda Crkve. Njegova nepokolebljiva predanost crkvenoj neovisnosti dovela je do dvaju razdoblja progonstva, od 1097. do 1100. i od 1103. do 1106. godine.
Unatoč političkim borbama, Anzelmo je ostao plodan pisac i utjecajan teolog. Njegovo djelo Cur Deus Homo („Zašto je Bog postao čovjek“) iznosi revolucionarnu teoriju otkupljenja koja je stoljećima oblikovala kršćansku doktrinu. Također je dao značajan doprinos razumijevanju ljudske slobodne volje, naravi istine i pravde te pojma istočnoga grijeha.
Anzelmova ostavština nadilazi njegova teološka djela. Bio je zagovornik ljudskog dostojanstva i jedan od prvih visokih europskih crkvenih dostojanstvenika koji su osudili ropstvo. Na Westminsterskom saboru, koji je sazvao radi rješavanja političkih i crkvenih sukoba, njegov je utjecaj doveo do odluke kojom se odbacuje trgovina robljem — izvanredno postignuće za njegovo vrijeme.
Anzelmo je preminuo 21. travnja 1109. godine, ostavivši za sobom bogatu intelektualnu i duhovnu baštinu. Kanoniziran je 1494. godine, a 1720. proglašen crkvenim naučiteljem, čime je učvršćeno njegovo mjesto među najutjecajnijim kršćanskim misliocima srednjega vijeka.
Izvor: dailyoffice2019.com
Molitva dana (kolekta)
Svemogući Bože, ti si svome sluzi Anselmu dao osobite darove milosti da razumije i naučava istinu objavljenu u Kristu Isusu: podaj da po tom nauku upoznamo tebe, jedinoga istinitoga Boga, i Isusa Krista kojega si poslao; koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u vijeke vjekova.
Amen.
MOLITVA svetog Anzelma Canterburyjskog
Gospodine, Bože moj,
nauči danas moje srce
gdje i kako da te nađe.
Ti si me stvorio i obnovio,
i darovao si mi
sva dobra koja posjedujem,
a ja te još ne poznajem.
Još nisam učinio
ono za što sam stvoren.
Nauči me da te tražim,
jer te ne mogu tražiti
ako me ti ne poučiš,
niti te mogu naći
ako mi se sam ne objaviš.
Daj da te tražim u svojoj čežnji;
daj da čeznem za tobom dok te tražim.
Daj da te nađem ljubeći te;
daj da te ljubim kad te nađem.
— sveti Anzelmo
