Kršćanstvo u Iranu – raste unatoč progonstvu
Iran je poznat kao zemlja duboko ukorijenjena u islam, no malo tko zna da kršćanstvo u Iranu ima dugu i složenu povijest – a u novije vrijeme i neočekivani procvat. Iako se kršćani u Iranu suočavaju s ozbiljnim pravnim i društvenim izazovima, sve veći broj Iranaca okreće se Isusu Kristu, tražeći smisao, slobodu i nadu u Njegovu poruku.
Povijesni korijeni kršćanstva u Iranu
Kršćanstvo je na područje današnjeg Irana stiglo već u 1. stoljeću, tijekom apostolskog doba. Prema predaji, sveti Toma i sveti Bartolomej naviještali su Evanđelje u Perziji, a do 4. stoljeća ondje se već oblikovala snažna crkvena prisutnost. Istočnosirska Crkva, poznata i kao Asirska Crkva Istoka, stoljećima je bila važan duhovni i misijski centar na prostoru Perzijskog Carstva.
Unatoč čestim progonima, kršćanstvo je opstajalo kroz razne političke i vjerske promjene – od zoroastrizma, preko islama, pa sve do modernog doba. Do islamske revolucije 1979., u Iranu je postojala raznolika kršćanska zajednica: Armenci, Asirci, protestanti i rimokatolici. Nakon revolucije, situacija se znatno promijenila.
Kršćani danas: Manjina pod pritiskom
Iranski ustav formalno priznaje kršćanstvo kao „religiju knjige“, zajedno s judaizmom i zoroastrizmom. Povijesne kršćanske manjine – poput Armenaca i Asiraca – imaju pravo na vjersku praksu i čak određeni broj zastupnika u parlamentu. No to se pravo odnosi isključivo na etničke kršćane.
Za Irance muslimanskog porijekla koji odluče postati kršćani situacija je mnogo složenija. Prelazak s islama na kršćanstvo – poznat kao otpadništvo (apostazija) – prema šerijatskom tumačenju može biti kažnjiv smrću. Iako ta kazna nije formalno propisana civilnim zakonom, ljudi koji javno ispovijedaju vjeru u Krista mogu biti uhićeni, zatvoreni, a njihovi domovi i kućne crkve nadzirani.
Organizacija Open Doors upozorava:
„Prelazak s islama na kršćanstvo u Iranu je protuzakonit, a osobe koje se obrate mogu biti uhićene i zatvorene. Oni koji sudjeluju u kućnim crkvama često se optužuju za ugrožavanje nacionalne sigurnosti, što može dovesti do dugih zatvorskih kazni.“
“Kršćani u Iranu su meta uznemiravanja, proizvoljnih uhićenja i zadržavanja u zatvoru, nepravednih suđenja i osuda koje se temelje na optužbama vezanim za sigurnost zemlje, a sve samo zbog njihove vjere“, stoji u izvješću Amnesty Internationala.
Tihi, ali snažni rast Crkve
Unatoč pritiscima, ili možda upravo zbog njih, kršćanstvo u Iranu doživljava snažan rast. Riječ je o jednoj od najbrže rastućih kršćanskih zajednica na svijetu. Taj rast događa se gotovo isključivo u tajnosti – kroz kućne crkve, neformalne molitvene zajednice i online evangelizaciju.
Brojne iranske kršćane već živa i osobna vjera u Isusa Krista. Mnogi svjedoče da su Krista upoznali kroz snove, vizije ili putem Biblije koju su dobili „slučajno“, preko interneta ili prijatelja. U toj vjeri nalaze slobodu od vjerskog legalizma, nutarnji mir i novu nadu.
Pravni i društveni izazovi
Postati kršćanin u Iranu i dalje nosi ozbiljne posljedice. Uhićenja, zatvorske kazne, otpuštanja s posla, gubitak skrbništva nad djecom i izopćenje iz obitelji – to su stvarnosti s kojima se mnogi obraćenici suočavaju. Unatoč tome, mnogi ostaju čvrsti u vjeri.
Zbog pritisaka vlasti, crkveni lideri često djeluju u tajnosti, a neki su morali pobjeći iz zemlje. Međunarodne organizacije za ljudska prava redovito izvještavaju o slučajevima zatvaranja kršćana zbog njihove vjere.
Vidi i ovo: Od snova do stvarnosti: Čudesan rast kršćanstva u Iranu
Nada koja nadilazi granice
Iran je zemlja kontrasta: drevna povijest i suvremeni izazovi, vjerska rigidnost i duhovno traženje, politička represija i osobna sloboda. U tom složenom kontekstu, kršćanska vjera pronalazi svoj put – kroz osobna obraćenja, molitvu i hrabro svjedočanstvo.
Mnoge organizacije u dijaspori, osobito među iranskim kršćanima u Europi i SAD-u, nastavljaju služiti svojoj braći i sestrama unutar zemlje kroz medije, prijevode Biblije, online bogoslužja i duhovnu podršku. Kristova Crkva u Iranu možda je skrivena, ali nije utišana.
Zaključak
Kršćanstvo u Iranu nije relikt prošlosti, nego živa stvarnost sadašnjosti. U zemlji gdje ispovijedanje vjere može značiti rizik za slobodu – ili čak život – svjedočanstvo onih koji biraju Krista potiče nas na razmišljanje o vrijednosti vjerske slobode, hrabrosti i nade. Povijest još nije rekla posljednju riječ – a možda se ona upravo sada piše na perzijskom jeziku, u srcima ljudi koji tiho šapuću: Isus je Gospodin.
U kontekstu sadašnje situacije, molimo za uspostavljanje mira u Iranu i slobodu da svatko, sukladno svojim uvjerenjima može ispovijedati svoju vjeru, pa tako i oni koji prihvaćaju Krista kao svoga Gospoda i Spasitelja.
Vidi i ovo: Kršćani u Gazi u teškoj situaciji
