Polikarp iz Smirne (oko 69. – 156.), biskup Smirne i mučenik
Sveti Polikarp iz Smirne, poštovan kao jedan od apostolskih otaca Crkve, rođen je oko 69. godine po Kr. u kršćanskoj obitelji. Od najranije mladosti bio je uronjen u Kristov nauk, učeći izravno od samih apostola. Postao je učenik svetog Ivana Evanđelista, tvoreći tako ključnu poveznicu između apostolskog doba i rane Crkve.
Kao mlad čovjek, Polikarp je zaređen za biskupa Smirne (današnji Izmir u Turskoj) od strane apostola. Prema Tertulijanu, upravo ga je sveti Ivan postavio na tu važnu službu. U toj je ulozi Polikarp bio postojan branitelj pravovjernog kršćanskog nauka protiv rastuće plime hereza u 2. stoljeću. Njegovo je vodstvo bilo široko priznato te je često bio pozivan da predstavlja Crkve Male Azije u pitanjima nauka i crkvene prakse.
Najznačajnije sačuvano Polikarpovo djelo jest njegova Poslanica Filipljanima, pismo koje svjedoči o njegovu dubokom poznavanju Svetoga pisma i njegovoj odanosti očuvanju apostolske predaje. U toj poslanici potiče vjernike da ostanu čvrsti u vjeri, da služe i boje se Boga te da se nadaju uskrsnuću. Pismo je osobito vrijedno zbog povijesnih podataka i potvrde temeljnih kršćanskih istina.
Oko 154. godine Polikarp je putovao u Rim kako bi se susreo s papom Anicetom i raspravio razna pitanja, uključujući datum slavljenja Uskrsa. Iako nisu postigli dogovor o tom pitanju, njihov je susret bio obilježen uzajamnim poštovanjem i željom za jedinstvom u Crkvi. Taj je susret pokazao Polikarpovu ulogu mosta između istočnih i zapadnih Crkava te njegovu predanost očuvanju jedinstva vjere.
Polikarpovo mučeništvo, koje se dogodilo oko 156. godine, jedan je od najpoznatijih i najštovanijih zapisa o ranokršćanskim progonima. U dobi od 86 godina bio je uhićen tijekom vala progona pod carem Antoninom Pijem. Kad je izveden pred rimskog prokonzula, nagovarali su ga da se odrekne vjere i zakune Cezarom. Njegov je odgovor postao legendaran:
„Osamdeset i šest godina služim Kristu i nikada mi nije učinio nikakva zla. Kako da pogrdim svoga Kralja koji me spasio?“
Budući da su svi pokušaji da ga nagovore propali, osuđen je na spaljivanje na lomači. Prema spisu Mučeništvo Polikarpovo, kad su plamenovi zapaljeni, oblikovali su krug oko njega, ali ga nisu doticali. Vidjevši da ga vatra ne može progutati, krvnik ga je probo bodežom. Predaja kaže da je njegova krv ugasila plamen, a iz njegove je rane izašla golubica, kao znak odlaska njegove duše.
Polikarpovo mučeništvo, koje se u mnogim kršćanskim tradicijama slavi 23. veljače, snažno svjedoči o njegovoj nepokolebljivoj vjeri i spremnosti da slijedi Krista sve do smrti. Njegov život i smrt i danas nadahnjuju kršćane diljem svijeta, podsjećajući ih na cijenu i vrijednost učeništva.
Biskupov jastuk: Priča iz života Polikarpa
Polikarp, ostarjeli biskup Smirne, klečao je u žarkoj molitvi dok su se rimski vojnici približavali njegovu skrovištu. Danima se selio iz kuće u kuću, izbjegavajući uhićenje na nagovor prijatelja. No te noći, dok je bio u zajedništvu s Bogom, došla mu je neobična vizija.
U duhovnom viđenju ugledao je vlastiti jastuk obavijen plamenom. Vatra je titrala i poigravala se oko njega, ali jastuk nije bio spaljen. Kad je viđenje iščezlo, duboki mir ispunio je biskupovo srce. S kristalnom jasnoćom shvatio je što ga čeka – mučeništvo ognjem.
Kad su vojnici provalili unutra, nisu zatekli prestrašenog bjegunca, nego smirena starca koji ih je dočekao kao dobrodošle goste.
„Dođite, sjednite i jedite“, rekao je Polikarp srdačno. „Očekivao sam vas.“
Zatečeni njegovom smirenošću, vojnici su mu dopustili da se pomoli prije nego što su ga odveli. Punih dva sata Polikarp je uznosio molitve zahvale i zagovora, spominjući imenom svaku osobu koju je ikada poznavao.
Kad je svanulo i kad su ga poveli, Polikarp se okrenuo svojim čuvarima s blagim osmijehom.
„Ne trebate me vezati“, rekao je. „Onaj koji mi daje snagu da podnesem oganj, dat će mi i snagu da mirno stojim na lomači.“
Proročko viđenje toga se dana ispunilo u areni. Iako su se plamenovi savijali oko njegova tijela, Polikarp je stajao neozlijeđen, zračeći radošću dok je sebe prinosio kao živu žrtvu. Njegova nepokolebljiva vjera pred licem smrti nadahnula je naraštaje vjernika koji su došli poslije.
Molitva dana (Kolekta)
Svemogući Bože, ti si svome sluzi Polikarpu dao smjelost da ispovijeda Ime našega Spasitelja Isusa Krista pred vladarima ovoga svijeta i hrabrost da za tu vjeru umre: podaj da i mi uvijek budemo spremni dati odgovor za nadu koja je u nama te radosno trpjeti poradi Gospodina našega Isusa Krista, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u vijeke vjekova.
Amen.
