Preobraženje Gospodnje (Mt 17,1-9)

Preobraženje Gospodnje nam otkriva Kristovu ali i našu buduću slavu.

Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. ³ I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«  Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Evanđelje po Mateju 17, 1-9

Preobraženje Gospodnje

Šest dana prije Preobraženja Krist je otkrio svojim učenicima što će mu se dogoditi u Jeruzalemu: da će mnogo pretrpjeti od starješina i velikih svećenika, da će biti ubijen i da će treći dan uskrsnuti (Mt 16,21). Također im je rekao da će ponovno doći u slavi svojoj „ s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim“ (Mt 16,27).

Dakle, šest dana nakon toga govora, Krist uzima sa sobom Petra, Jakova i Ivana i s njima odlazi na „goru visoku“. Iako Evanđelje ne navodi o kojoj se gori radi, kršćanska predaja od najranijih vremena drži da se radi o gori Tabor. Ta gora, odnosno brdo, nalazi se u donjoj Galileji, 18 km zapadno od Galilejskog mora. Tabor je visok 588 metara. Njegovo ime znači „kupola“, što podsjeća na njegov izgled.

Prije Izraelaca, na Taboru su svoje svetište imali Kanaanci. Danas se na njegovu vrhu nalazi rimokatolička franjevačka bazilika u čijoj su kripti vidljivi ostaci spomenutog kanaanskog svetišta. Na vrhu se također nalazi i pravoslavna crkva. Od 4. stoljeća Tabor postaje mjesto kršćanskog hodočašća.

Evanđelist Luka nam navodi razlog zašto je Krist otišao s učenicima na goru: „…povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli“ (Lk 9,28). Krist se često molio, i time, iako pravi Bog, ali i pravi čovjek, dao nam primjer molitvenoga života. Ako je Njemu bila potrebna molitva, nama je još potrebnija.

Tijekom molitve događa se Preobraženje u kojem se Krist otkriva kao pravi Bog i pravi čovjek. Zapravo se događa epifanija, odnosno Bogojavljenje. Otkivaju se dvije Kristove naravi, ljudska i božanska, sjedinjene u jednoj osobi. Kao i prilikom Kristova krštenja, i ovdje se čuje glas s neba: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; Njega slušajte.“ Glas dolazi iz oblaka. Dok je Božji narod prolazio kroz pustinju prema Obećanoj zemlji, oblak je predstavljao Božju prisutnost i njegovo vodstvo. I ovdje oblak predstavlja Božju prisutnost, Božju slavu o kojoj je Krist govorio svojim učenicima (Mt 16,27), ali i treću Osobu Svetog Trojstva – Duha Svetoga. Zato je Preobraženje zapravo Bogojavljenje, otkrivenje Svetog Trojstva.

Za vrijeme Kristova Preobraženja ukazuju se Mojsije i Ilija kao predstavnici Zakona i Proroka, kako se u Kristovo vrijeme nazivalo Sveto pismo Staroga zavjeta. Oni se ukazuju kao svjedoci da je Krist upravo onaj o kojem govore „Zakon i Proroci“ (Lk 24,27). Također, Mojsije je slika Kristove ljudske naravi, jer se za njega kaže da je umro, ali mu se ne zna grob, a Ilija njegove besmrtne, božanske naravi, jer se za Iliju kaže da nije umro, nego je bio uznesen na nebo. Mojsije je također proročki govorio o Mesiji koji će doći (Iv 1,45; Lk 24,27), a Ilija je bio naviješten kao onaj koji će se pojaviti prije dolaska Mesije (Mal 4,5). Mojsije je želio vidjeti Božju slavu, ali mu je Gospodin rekao da se On ne može vidjeti i ostati živ (Izl 33,20). Sada, na gori Tabor, Mojsije gleda slavu Gospodinova lica, objavljenu u osobi Gospodina Isusa Krista.

Dok se događalo Kristovo Preobraženje, evanđelist Luka navodi da su Petar, Ivan i Jakov zaspali. Krist je zasigurno imao razlog zašto je upravo tu trojicu poveo sa sobom na goru. Imao je povjerenja u njih i smatrao ih dovoljno duhovno zrelim da mogu podnijeti njegov božanski preobražaj. Gospodin im je, kako se pjeva u pjesmi (troparu) kršćanskog istoka na Preobraženje pokazao svoju slavu „onoliko koliko su mogli podnijeti.”

Ipak, i najbolji među najboljima umorili su se i zaspali. Krist je naposljetku ostao sam u svojoj molitvi. Na određeni način, ovdje nam se otkriva što će se dogoditi u njegovim posljednjim danima na zemlji: učenici će se uplašiti i razbježati. Čak će ga se i Petar tri puta odreći. Krist će ostati sam. U trenutku smrtne agonije osjećat će se napušten i od nebeskog Oca (Mk 15,34). Kroz sav taj duševni bol Krist prolazi iz ljubavi prema čovjeku.

Kad su se probudili i vidjeli kako Krist razgovara s Mojsijem i Ilijom, poželjeli su ostati na Taboru. Apostol Petar kaže Gospodinu: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš, načinit ćemo ovdje tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“ Apostol Petar je želio napraviti tri sjenice. Sjenice su se pravile za blagdan Sjenica, koji je bio jedan od triju hodočasničkih blagdana. Židovski blagdan Sjenica bio je blagdan Božjeg prebivanja među ljudima, a Kristovo Preobraženje otkriva kako se to prebivanje ostvaruje po Kristu, Mesiji i Bogočovjeku. Nema sumnje da se Kristovo Preobraženje dogodilo u vrijeme blagdana Sjenica i da je slavljenje toga događaja u kršćanskoj Crkvi postalo novozavjetno ispunjenje starozavjetnog blagdana, slično kao što su to postali Pasha i Pedesetnica.

Apostol Petar smatrao je da je sada nastupio čas konačnog objavljivanja Mesije i da je došlo vrijeme za uspostavu Kristova zemaljskog kraljevstva. Ali čas Kristove konačne proslave još nije bio došao, pa im na kraju govori: „Nikomu ne kazujte što ste vidjeli dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih.“ Ni Kristovi učenici neće razumjeti pravu narav njegova mesijanstva sve do njegova Uskrsnuća, odnosno u potpunosti kada na njih siđe Duh Sveti, na dan Pedesetnice.

Preobraženje je cilj kojem treba težiti svaki kršćanin. Naime, jedino preobraženi možemo ući u Kraljevstvo Božje. Naše preobraženje je put na „visoku goru“. Na tome putu, svladavajući sve zapreke i stječući potrebne vrline, mi rastemo „u mjeru uzrasta punine Kristove“ (Ef 4,13), odnosno postajemo sve više kristoliki. To je preobraženje – promjena koja mora biti vidljiva u našem duhovnom životu i koja se ne može dogoditi bez zajedništva s Bogom.

Kristovo Preobraženje dogodilo se za vrijeme molitve. Krist je poveo učenike sa sobom na goru da bi pokazao važnost zajedničke molitve – liturgijskog zajedništva. Tu nas Kristova svjetlost obasjava i preobražava. Na kraju, kada Gospodin dođe, On će, kako nam kaže sveti apostol Pavao u Fil 3,21: „on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.“ Neka Preobraženje bude naša stvarnost i u ovom i u budućem vijeku. Amen.

Vidi i ovo: Preobraženje Gospodinovo