Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
– što znači: S nama Bog!
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.
Evanđelje po Mateju 1, 1-25
Rodoslovlje Isusa Krista i naviještaj njegovog rođenja
Današnje evanđelje koje je predviđeno za liturgijsko čitanje, započinje sa stihom 18-im i završava sa 24-im. Rodoslovlje Kristovo koje se nalazi na početku prvog poglavlja često se preskače, jer se nabrajanja imena čini dosadnim. No, upravo ovo rodoslovlje Kristovo ima nam puno toga reći o naravi Krista kao Mesije.
Za Židove je rodoslov iz kojega je trebao doći Mesija bio iznimno važan. Vjerovali su da će Spasitelj doći iz Judina plemena i Davidove obitelji. Prema nekim izvorima, u Hramu se čuvala knjiga u koju su se upisivali svi potomci Judina plemena i svi Davidovi potomci. O tome svjedoči i Kristov suvremenik, povjesničar Josip Flavije, koji navodi da su Židovi imali točan popis svih svećenika i kraljeva te da se ta knjiga čuvala sve do pada Jeruzalema oko 70. godine nakon Krista. Moguće je da se evanđelist Matej koristio tim popisom pri sastavljanju Kristova rodoslovlja.
Rodoslov, kako ga navodi evanđelist Matej, podijeljen je u tri dijela po četrnaest naraštaja. Prvi dio odnosi se na Abrahamov poziv i njegove potomke do Davida, drugi dio od Davida do babilonskog preseljenja (babilonskoga sužanjstva), a treći dio od babilonskog sužanjstva do Kristova rođenja. Evanđelistu Mateju važno je pokazati čitateljima da je vrijeme pripreme za Mesiju završeno te da Krist dolazi iz kraljevske obitelji. On je doista „Sin Davidov“ i „Kralj“. Sjetimo se kako se Herod uplašio za svoje prijestolje jer je od mudraca s Istoka doznao da se u Betlehemu rodio kralj židovski. Iako se rodoslov vodi po muškoj liniji, u Kristovu rodoslovlju svoje su mjesto našle i neke žene. Dvije od njih bile su poganskog podrijetla, Urijina žena i Ruta, a Rahaba je bila bludnica. Krist dolazi na svijet da spasi cijeli ljudski rod. On dolazi i pravednicima i grešnicima.
U Evanđelju po Luki (3, 23–38) također nalazimo rodoslov koji započinje s Kristom i ide unatrag sve do Adama. Evanđelist Matej polazi od Abrahama, naglašavajući da je Krist došao židovskom narodu kao Mesija. Evanđelist Luka naglašava univerzalnost spasenja, odnosno da je Krist došao svima, pa i poganima, a ne samo Židovima. Na određen način i evanđelist Ivan započinje svoje evanđelje Kristovim podrijetlom, ali za razliku od Mateja i Marka, koji naglasak stavljaju na njegovo ljudsko podrijetlo, dakle na njegovu ljudsku narav, Ivan naglašava Kristovu božansku narav: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog“ (Iv 1,1).
U drugom dijelu današnjega evanđelja govori nam se kako je Marija, Kristova majka, bila zaručena za Josipa. Prije nego što su se sastali, dakle bez da su imali bračni odnos, Marija je začela po Duhu Svetome. Zaruke su se u to vrijeme smatrale vrlo ozbiljnim činom. One su bile neraskidiv ugovor koji se mogao raskinuti samo smrću (pri čemu se živuća strana smatrala udovicom ili udovcem) ili razvodom, pod istim uvjetima kao i u punom braku.
Mladoj židovskoj djevojci iz Nazareta, Mariji, „djevici zaručenoj za muža po imenu Josipa, iz doma Davidova“ (Lk 1,27), došao je arkanđeo Gabrijel, nazvao ju je milosnom i blagoslovljenom među ženama. Prema nekim tumačenjima, na temelju ovoga retka mnogi zaključuju da je i Marija bila iz Davidove kuće, iako se može razumjeti da se izraz „dom Davidov“ odnosi na Josipa. U tom smislu sveti Ivan Zlatousti, koji smatra da su i Marija i Josip Davidovi potomci, kaže: „Doista, nije bilo dopušteno uzimati ženu ne samo iz drugoga plemena, nego ni iz druge kuće. Ako izraz ‘iz doma i loze Davidove’ primijenimo na Bogorodicu, to potvrđuje ono što je već rečeno. Ako ga primijenimo na Josipa, dolazimo do istoga zaključka. Da doista nije bio iz Davidove kuće i loze, ne bi mogao uzeti ženu drugdje, nego iz loze iz koje je i sam potjecao.“
Arkanđeo je rekao Mariji da će začeti i roditi sina kojega treba nazvati Isus. Također joj govori da će njezin sin naslijediti prijestolje Davidovo i da njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Te riječi upućuju na narav Kristova kraljevstva koje nije od ovoga svijeta. On neće biti kralj kakvoga su Židovi očekivali, nego Kralj neprolaznoga, nebeskoga Kraljevstva. Marija, zbunjena, pita kako se to može dogoditi jer ona „ne zna za muža“. Arkanđeo Gabrijel joj odgovara: „Duh Sveti sići će na te, i sila Svevišnjega osjenit će te; zato će i ono što će se roditi biti sveto i zvati se Sin Božji“ (Lk 1,35).
Duh Sveti se u Starome zavjetu često opisuje kao Onaj koji stvara, daje život i oživljava. Kao čovjek, Krist je „novi Adam“. Kao Bog, On dolazi iz vječnosti (bez početka), ali kao čovjek rađa se u vremenu (rođen od žene, ali utjelovljen snagom Duha Svetoga). Krist je početak i svršetak – alfa i omega novoga stvaranja.
Marija je o riječima arkanđela zasigurno obavijestila Josipa. No, sudeći po njegovoj reakciji, Josip joj nije odmah povjerovao. Ako je tako bilo, ne trebamo se čuditi niti osuđivati Josipa. Njegova je reakcija razumljiva. Znao je da nije imao bračni odnos s Marijom. Njezina trudnoća bila je ozbiljan društveni i vjerski problem. Htio ju je potajno otpustiti kako je ne bi izložio sudu, što je moglo dovesti do kamenovanja. Naime, prema starozavjetnom zakonu, kazna za nevjeru bila je kamenovanje, a sudski se postupak pokretao na prijavu zaručnika ili supružnika. Ipak, Josip je htio poštedjeti Mariju takve osude.
Ovdje je Josip opisan kao „pravedan“. Kada se u Starome zavjetu netko naziva pravednim, to znači da je riječ o čovjeku snažne vjere. Josip je tako svrstan uz Abrahama, Joba i druge svijetle likove Svetoga pisma.
Da bi se ispunila proročanstva i da bi Krist bio i zakonski rođen u Davidovoj obitelji, Josip je trebao prihvatiti Mariju i njezina Sina nakon rođenja. Zato arkanđeo dolazi i njemu u snu i govori mu: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ Evanđelist potom navodi i riječi proroka Izaije (7,14): „Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel“, što znači: „S nama Bog“. Čak i ako je Marija, kako je ranije rečeno, bila iz Davidove kuće, Krist je u zakonskom smislu mogao biti Davidov potomak samo preko Josipa.
Bog govori Josipu: „Ne boj se“. Josip se suočava s mnogim pitanjima i strahovima. On ne brine samo za sebe, nego i za Mariju. To su riječi ohrabrenja koje Bog često izgovara u Svetome pismu. Arkanđeo Gabrijel uputio je iste riječi i Bogorodici. I Marija i Josip morali su se predati Božjemu planu za svoje živote. S obzirom na okolinu u kojoj su živjeli, društvene prilike i vjerska pravila, to neće biti nimalo lako. No Bog, koji im povjerava poslanje kakvo nikada nije dano nijednom roditelju – da odgoje Sina Božjega, utjelovljenoga Boga – bit će s njima i uz njih.
Te iste riječi: „Ne bojte se“, Gospodin upućuje i nama kada smo zbunjeni, u strahu, suočeni s brojnim pitanjima i nedoumicama, kada se bojimo budućnosti, kada se susrećemo s nerazumijevanjem ljudi, osudama i ranama. Kada Bog kaže: „Ne boj se“, to zapravo znači: „Predaj se meni“, „Vjeruj mi“, „Imam plan za tvoj život“.
Vidi i ovo: Bog govori – ne boj se
Arkanđeo uvjerava Josipa da je dijete njegove zaručnice doista začeto po Duhu Svetome. Ono što je čuo od Marije, sada potvrđuje i arkanđeo te dodaje: „I nadjeni mu ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Činjenica da je upravo Josip dao ime Kristu potvrđuje da je u pravnom smislu Josip Kristov otac. Iako nije bio njegov biološki otac, postao je to u zakonskom smislu. Prihvaćajući Krista, Josip je preuzeo ulogu zemaljskoga oca. Time je Krist zakonski postao nasljednik Davidove loze iz koje je Josip potjecao. Krist ne dolazi da spasi narod od okupacije, niti da uspostavi zemaljsko kraljevstvo, kako su Izraelci očekivali. On dolazi da spasi od grijeha. Zbog toga su mnogi bili razočarani u Krista i bili spremni predati ga na smrt. Odrekli su se Mesije koji im se nije svidio.
I danas mnogi žele Krista po svojoj mjeri, Boga prema vlastitom shvaćanju. Teško im je prihvatiti Boga Svetoga pisma. Odriču se takvoga Boga i stvaraju sebi idole ili pokušavaju prikazati Krista u svjetlu vlastitih uvjerenja i svjetonazora.
Josip se budi iz sna i čini sve kako mu je anđeo Gospodnji zapovjedio. Kao što se Marija predaje Božjoj volji, tako čini i Josip. Mogao je postaviti mnoga pitanja nakon buđenja: je li doista Bog govorio ili je to bio samo san, projekcija njegova straha zbog nastale situacije. No Josip, poput starozavjetnih pravednika, vjeruje Bogu.
Često se ističe Marijina vjera, poslušnost i spremnost na podložnost Bogu. Ipak, potrebno je češće isticati i Josipovu vjeru. Njemu je, usuđujem se reći, bilo potrebno više vjere nego Mariji. Ona je znala što joj se dogodilo. Josip je to morao prihvatiti vjerom. I prihvatio je.
Neka nam Bog pomogne da vjerom prihvatimo ono što dolazi od njega, čak i kada nam je to teško razumjeti. Da se ne bojimo predati u Božje ruke, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo. Kada nas vodi Božja ruka, sigurno ćemo stići do cilja. Amen.
Autor: Biskup Jasmin Milić