Bio sam neprijatelj kojega vam je Isus rekao ljubiti – biskup Yassir Eric – svjedočanstvo
Postoje priče koje razaraju naše predrasude i tjeraju nas da se suočimo s istinom Evanđelja. Ovo je jedna od njih koju će nam ispričati biskup Bio sam neprijatelj kojega vam je Isus rekao ljubiti – biskup Yassir Eric.
Bio sam mladić ispunjen mržnjom. Odgajan u strogoj islamskoj obitelji u Sudanu, učio sam da su kršćani naši neprijatelji. Nisam ih samo odbacivao – molio sam za njihovo uništenje.
Kad sam imao šesnaest godina, u moj razred došao je novi učenik – Zakariya. Po ožiljcima na njegovu čelu znao sam da pripada narodu Dinka, južnosudanskoj skupini među kojima je bilo mnogo kršćana. To je bilo dovoljno da ga zamrzim.
Ali Zakariya je bio drugačiji. Bio je ljubazan prema svima. Bio je najbolji učenik u razredu. Njegova dobrota samo je povećavala moju mržnju.
Dvije godine sam svakodnevno molio da ga Allah uništi.
Jedne noći odlučili smo djelovati. S prijateljima sam se sakrio u zasjedi. Kad je Zakariya prolazio putem kojim je uvijek išao, napali smo ga. Tukli smo ga nemilosrdno, a u pomahnitalosti sam ga više puta izbo bajunetom.
Ostavili smo ga da umre. Nije se više vratio u školu.
Odgojen za mržnju
Rođen sam u jednoj od najutjecajnijih obitelji u Sudanu. Moj pradjed sudjelovao je u islamskom ustanku protiv Britanaca, a članovi moje obitelji pomagali su uvođenju šerijatskog zakona u državi. Moj otac bio je vojni zapovjednik i kasnije guverner.
Od mene se očekivalo da nastavim tu ostavštinu.
Kao dijete poslan sam u pustinju, u medresu, gdje sam učio Kur’an. Nije bilo objašnjenja, nije bilo zagrljaja. Samo disciplina, strah i učenje napamet pod prijetnjom biča.
Tamo sam naučio Boga promatrati kao strogog i nemilosrdnog.
Kad sam se vratio kući, više nisam bio dijete. Bio sam pripreman za borbu. Umjesto igre, učio sam rukovati oružjem. Sanjao sam o džihadu i mučeništvu.
Bio sam, kako bi moj otac rekao, savršen sin.
Izdaja koja je promijenila sve
Moj uzor nije bio moj otac, nego moj ujak Khaled, obavještajni časnik koji je progonio kršćane.
Jednog dana, pred cijelom obitelji, izgovorio je riječi koje su nas zapanjile:
„Više nisam musliman. Postao sam kršćanin.“
Za nas je to značilo samo jedno – smrt. No prije nego što smo mogli djelovati, vlasti su ga uhitile.
Sramota je bila golema. Obitelj je razorena. Njegova djeca su mu oduzeta.
Ali Bog je već počeo djelovati.
Čudo koje je otvorilo moje srce
Dvije godine kasnije, njegov sin Fouad – moj rođak – teško se razbolio i pao u komu. Liječnici nisu mogli pomoći.
Svaki dan sam dolazio u bolnicu i molio, ali bez nade.
Jednoga dana došla su dvojica kršćana – Kopta. Rekli su da su posjetili mog ujaka u zatvoru i pitali mogu li moliti za dječaka.
Dopustio sam im, uvjeren da njihova molitva nema nikakvu vrijednost.
Ali dok su molili, dogodilo se nešto nevjerojatno.
Fouad je otvorio oči.
Život se vratio u njegovo tijelo.
Bio je to trenutak koji je razbio moj svijet.
Ti ljudi su molili za muslimansko dijete. A ja sam cijeli život molio protiv kršćana.
Susret s Kristom
Te noći dugo sam razgovarao s tim kršćanima. Sljedećeg jutra, po prvi put u životu, učinio sam nešto što nikada prije nisam učinio:
Molio sam Isusa.
Zamolio sam ga da me promijeni – ako je istina ono što sam čuo.
Počeo sam potajno čitati Bibliju. Dva mjeseca živio sam između dva svijeta – izvana musliman, iznutra tražitelj Krista.
Napokon sam priznao istinu:
„Ja sam kršćanin.“
Cijena vjere
Moja obitelj me odbacila.
Otac me udario. Djed je otišao bez riječi. Rekli su mi da više nisam njihov sin.
Potpisao sam dokument kojim sam se odrekao obiteljskog imena i nasljedstva.
Kasnije sam saznao da su mi održali sprovod – pokopali su prazan lijes.
To je bio njihov način da me „puste“, a da me ne ubiju.
Novi život
Ubrzo sam se krstio u rijeci Nil i počeo propovijedati. Bio sam uhićen, zatvoren u samicu, optužen za izdaju.
Na kraju sam otišao u Keniju studirati teologiju, a potom u Njemačku, gdje sam započeo novi život.
Danas služim kao biskup i pomažem bivšim muslimanima pronaći svoje mjesto u Crkvi – novu zajednicu, novu „ummu“ u Kristu.
Susret s prošlošću
Godine 2008., na jednoj konferenciji u Kairu, prišao mi je čovjek koji je šepao. Postavljao mi je čudna pitanja.
Zatim je rekao:
„Zar me ne prepoznaješ? Ja sam Zakariya.“
Zaledio sam se.
Bio je živ.
Izvadio je svoju Bibliju i pokazao mi prvu stranicu. Na njoj je bilo moje ime – prvo na popisu.
Rekao mi je:
„Zato što si me tako duboko mrzio, ja sam uvijek molio za tebe.“
Evanđelje koje pobjeđuje mržnju
Ova priča nije samo priča o obraćenju jednog čovjeka. Ona je svjedočanstvo o snazi Kristove ljubavi.
Zakariya nije uzvratio mržnjom. Nije tražio osvetu. On je molio. I upravo su te molitve postale oruđe Božje milosti.
Kao i apostol Pavao, i ovaj čovjek koji je bio progonitelj postao je sluga Evanđelja.
Jer Krist ljubi i svoje neprijatelje. I poziva nas da činimo isto.
Na temelju članka u: christianitytoday.com
